Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-242/11 (S. T.)

Odluka donesena 07. 04. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-242/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 04. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 7. aprila 2011. godine u predmetu broj AP-242/11, rješavajući apelaciju Senke Tešić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Senke Tešić podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 41 0 P 002619 09 Gž od 3. decembra 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Visokom, broj 41 0 P 002619 08 P od 16. septembra 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Senka Tešić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bijeljine, koju zastupa Mensud Burić, advokat iz Visokog, podnijela je 17. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 41 0 P 002619 09 Gž od 3. decembra 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 41 0 P 002619 08 P od 16. septembra 2009. godine.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj 41 0 P 002619 08 P od 16. septembra 2009. godine, a koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 41 0 P 002619 09 Gž od 3. decembra 2010. godine, odbačena je tužba apelantice podnesena protiv Senade Ćosić i Kenana Ćosića (u daljnjem tekstu: tuženi), a kojom je tražila da se utvrdi da je djelimično ništav ugovor o poklonu zaključen dana 27. juna 2001. godine, OV. 32/01 kod Općinskog suda u Brezi, kao i da se utvrdi da apelantica ima pravo suvlasništva na dijelu ¼ stana u Brezi, ulica Bogumilska, površine 57 m . Ujedno je apelantica obavezana da tuženim isplati naknadu na ime troškova postupka u iznosu od 1.120,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U obrazloženju prvostepenog rješenja je navedeno da je o apelanticinom tužbenom zahtjevu, koji je predmet sadašnjeg postupka, već ranije pravomoćno odlučeno presudom Općinskog suda, broj P-264/04 od 10. oktobra 2006. godine, te da postoje smetnje za vođenje ove parnice. Imajući u vidu navedeno, Općinski sud je u skladu sa članom 196. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) odlučio kao u dispozitivu rješenja.

3. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

5. Ustavni sud zapaža da se apelantica žali na odluke redovnih sudova kojima je odbačena njena tužba za utvrđivanje djelimične ništavosti ugovora o poklonu, jer se radi o presuđenoj stvari.

6. S tim u vezi, Ustavni sud će kao prvo utvrditi da li je u konkretnom slučaju primjenjiv član

6. Evropske konvencije. Ustavni sud podsjeća na praksu Evropskog suda za ljudska prava, koji smatra da se ključno pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjljiv ili ne, sastoji u odgovoru na sljedeće pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H v. France od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Dakle, ukoliko je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza član 6. stav 1. Evropske konvencije se smatra primjenjljivim.

7. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava koju Ustavni sud podržava (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP-1887/06 od 6. marta 2007. godine dostupna na www.ustavnisud.ba), u konkretnom slučaju Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» procedure odlučivanja o dopustivosti tužbe, bila odlučujuća za utvrđivanje apelanticinih građanskih prava i obaveza.

8. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost tužbe. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku pred Općinskim i Kantonalnim sudom, nije odlučivalo o bilo kakvom apelanticinom građanskom pravu ili obavezi, budući da je u postupku koji se osporava žalbom utvrđeno da je predmetna tužba nedopustiva, jer je o istom pitanju koje je bilo predmet apelanticinog tužbenog zahtjeva, već pravomoćno presuđeno. Prema tome, ishod procedure u kojoj je donijeto pobijano rješenje nije bio odlučujući za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelantice. Stoga, pitanje pravičnosti predmetnog postupka ne ulazi u domen člana 6. stav 1. Evropske konvencije, niti u domen člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, zbog čega je apelacija ratione materiae inkopatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

9. Budući da je Ustavni sud već zaključio da se predmetni postupak nije ticao određivanja apelanticinih građanskih prava i obaveza, s obzirom da je apelanticina tužba odbačena kao nedopuštena, jer je o istom pitanju već pravosnažno presuđeno, slijedi da se, apelanticini navodi u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju također, odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-242/11 (S. T.) | Sudska praksa | Aktio