Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-41/11 (V. G. i S. G.)
Odluka donesena 07. 04. 2011.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-41/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 7. aprila 2011. godine u predmetu broj AP-41/11, rješavajući apelaciju Vere Garić rođ. Dubček i Slavka Garića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vere Garić rođ. Dubček i Slavka Garića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 13 0 K 000455 10 Kž 3 od 28. septembra 2010. godine i presude Okružnog suda u Doboju, broj 13 0 K 00455 09 K od 4. marta 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Vera Garić rođ. Dubček i Slavko Garić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Doboja, podnijeli su 30. decembra 2010. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 13 0 K 000455 10 Kž 3 od 28. septembra 2010. godine i presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 13 0 K 00455 09 K od 4. marta 2010. godine.
2. Presudom Okružnog suda, broj 13 0 K 00455 09 K od 4. marta 2010. godine, Rajko Savić (u daljnjem tekstu: optuženi) je na osnovu člana 298. tačka b) Zakona o Krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP) a u vezi sa članom 14. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS) oslobođen od optužbe da je počinio krivično djelo ubistva iz člana 148. stav 1.KZ RS.
3. Presudom Vrhovnog suda, broj 13 0 K 000455 10 Kž 3 od 28. septembra 2010. godine, odbijena je kao neosnovana žalba Okružnog tužilaštva u Doboju (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) i potvrđena prvostepena presuda. U obrazloženju presude Vrhovni sud je naveo, da je presuda Okružnog suda pravilna i zakonita, zbog čega žalbenim navodima nije bilo moguće udovoljiti.
4. Apelanti smatraju da su osporenim presudama povrijeđena njihova prava iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Posebno naglašavaju da su presude donesene njima na štetu a s obzirom da su redovni sudovi prihvatili nalaz i mišljenje tima vještaka Univerzitetsko-kliničkog centra Tuzla i dr. Šefika Hedžića, odnosno da je optuženi u vrijeme izvršenja djela ubistva supruga i brata apelanata bio ''neuračunljiv'', pa samim tim smatraju da su sudovi proizvoljno primijenili odredbu člana 14. stav 1. KZ RS.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. U pogledu navoda apelanata u odnosu na osporene presude Vrhovnog suda, broj 13 0 K 000455 10 Kž 3 od 28. septembra 2010. godine i presude Okružnog suda, broj 13 0 K 00455 09 K od 4. marta 2010. godine, u odnosu na navode da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, sporno je pitanje da li je navedenim odlukama došlo do povrede citiranog člana. Dakle, postavlja se pitanje uživaju li apelanti u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakog pojedinca na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
7. Ustavni sud zapaža da je u osporenim odlukama odlučivano o osnovanosti krivične optužbe protiv trećeg lica, te da se apelanti ne žale na sudske odluke o njihovoj krivici, već se u istim pojavljuju u ulozi oštećenih. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP 19/02 od 17. marta 2004. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
8. Iz navedenog proizilazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović