Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5482/10 (Zemljoradnička zadruga ''Gradiška'' iz Gradiške)
Odluka donesena 07. 04. 2011.
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5482/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudija Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 7. aprila 2011. godine u predmetu broj AP-5482/10, rješavajući apelaciju Zemljoradničke zadruge ''Gradiška'' iz Gradiške, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zemljoradničke zadruge ''Gradiška'' iz Gradiške, podnesena protiv Odluke Ustavnog suda Republike Srpske, broj U-48/08 od 7. oktobra 2010. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Zemljoradnička zadruga ''Gradiška'' iz Gradiške (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa v.d. direktor Zdravka Kalajdži, kao zakonski zastupnik, podnio je 7. decembra 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Ustavnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ustavni sud RS), broj U-48/08 od 7. oktobra 2010. godine.
2. Odlukom Ustavnog suda RS, broj U-48/08 od 7. oktobra 2010. godine, odbijen je prijedlog podnesen od strane apelanta, Poslovnog zadružnog saveza ''Agrosemberije'' p.o. Bijeljina i Zadružnog saveza Republike Srpske, a kojim su tražili utvrđivanje neustavnosti sljedećih članova: čl. 2., čl. 4. stav 2., člana 7., čl. 12. stav 2., čl. 17. stav 1., čl. 23., čl. 28. stav 3., čl. 35., čl. 47. stav 1., 5.i 6., čl. 48., čl. 48.a., čl. 62., čl. 66. stav 3. i čl. 79. stav 2. Zakona o poljoprivrednim zadrugama Republike Srpske (''Službeni glasnik Republike Srpske'', broj 73/08 i 106/09, u daljnjem tekstu: Zakon o poljoprivrednim zadrugama). Također je istom odlukom odbačen prijedlog za ocjenu međusobne saglasnosti pojedinih odredaba Zakona o poljoprivrednim zadrugama, te ocjenu saglasnosti Zakona o poljoprivrednim zadrugama sa odredbama Zakona o registraciji poslovnih subjekata u Republici Srpskoj (''Službeni glasnik Republike Srpke'', broj 42/05 i 118/09), odredbama Zakona o klasifikaciji djelatnosti i o registru jedinica razvrstavanja (''Službeni glasnik Republike Srpske'', broj 113/04 i 110/05), odredbama Zakona o privrednim društvima (''Službeni glasnik Republike Srpske'', broj 127/08 i 58/09), te odredbama Opšteg zakona o zadrugama (''Službeni glasnik Bosne i Hercegovine'', broj 18/03 i 55/06).
3. Apelant prije svega ukazuje na neusaglašenost navedenog Zakona o poljoprivrednim zadrugama, odnosno člana 12. stav 2., u dijelu kojim se tačno određuje djelatnost kojom se bave zadruge, odnosno djelatnost poljoprivrede, sa Opštim zakonom o zadrugama koji propisuje da se zadruge mogu baviti djelatnostima koje se ugrade u Zadružna pravila, čime su prema mišljenju apelanta zadruge stavljene u neravnopravan položaj a u odnosu na ostala privredna društva. Također prema navodima apelanata, član 35. Zakona o poljoprivrednim zadrugama u kojem je propisano da se sve odluke na skupštini donose nadpolovičnom većinom od ukupnog broja zadrugara, je kontradiktoran u odnosu na član 34. stav 2. Opšteg zakona o zadrugama, a koji predviđa mogućnost da Zadružna pravila regulišu način odlučivanja. Apelant posebno ističe da prema članu 47. stav 3. Zakona o poljoprivrednim zadrugama, zadružna imovina može biti zadružna, ukoliko je stečena teretnim pravnim poslom, što je ujedno protivno i Ustavu BiH i Ustavu RS, pa i samom Opštem zakonu o zadrugama, jer bi na taj način proizilazilo da imovina koju je zadruga stekla besteretnim pravnim poslom ni nije zadružna imovina. Također stav 5. i 6. istog člana Zakona o poljoprivrednim zadrugama, je neustavan a s obzirom da bi imovima stečena besteretnim pravnim poslom trebala biti oduzeta u korist Vlade RS. Apelant ukazuje i da član 48. izmijenjenog Zakona Zakona o poljoprivrednim zadrugama, kojim je utvrđeno da se izvrši preknjižavanje državne imovine u korist općine, odnosno lokalne zajednice, nije u skladu sa članom 94. Opšteg zakona o zadrugama, koji naprotiv propisuje da imovina koju zadruga trenutno koristi postaje imovinom zadruge. Konačno apelant naglašava da bi zadruga prevshodno trebala imati pravo vlasništva na svojoj imovini i to na osnovu održaja, a s obzirom da je koristi više od 40 godina. Pri tome apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
5. Apelant osporava odluku entitetskog ustavnog suda donesenu iz oblasti apstraktne nadležnosti tog suda.
6. Ustavni sud je u predmetu AP-2391/07 od 27. novembra 2010. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), već odlučivao o predmetu apelacije kojom se osporava odluka entitetskog ustavnog suda donijeta iz oblasti apstraktne nadležnosti i donio je odluku u kojoj je apelaciju odbacio zbog nenadležnosti Ustavnog suda za odlučivanje. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci, broj AP-2391/07 od 27. novembra 2010. godine.
7. Obrazloženje navedeno u odluci Ustavnog suda, AP 2391/07 od 27. novembra 2010. godine u cijelosti se odnosi i na predmetni slučaj. U citiranoj odluci je zaključeno da nije u duhu Ustava Bosne i Hercegovine i pravnog poretka da kroz apelacionu nadležnost Ustavnog suda dozvoli ispitivanje apelacije kojom se osporava odluka entitetskog suda donijeta iz oblasti apstraktne nadležnosti entitetskog ustavnog suda. Ispitivanje odluke entitetskog ustavnog suda u konkretnom slučaju značilo bi da se kroz „apelacionu nadležnost“ Ustavnog suda dozvoli ponovno ispitivanje „ustavnosti“ konačne i obavezujuće odluke entitetskog ustavnog suda, što svakako ne potpada pod nadležnost Ustavnog suda iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i nikako ne doprinosi pravnoj sigurnosti i vladavini prava.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović