Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5719/10 (VIS PANDA d.o.o)

Odluka donesena 07. 04. 2011.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-5719/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 04. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 7. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP 5719/10, rješavajući apelacije VIS PANDA d.o.o. Visoko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije VIS PANDA d.o.o podnesene protiv presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000544 08 U od 21. oktobra 2010. godine, zaključka Uprave za indirektno oporezivanje BiH broj 01/4-UP/II-1647/07 od 7. aprila 2008. godine, presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000509 08 U od 2. novembra 2010. godine, zaključka Uprave za indirektno oporezivanje BiH broj 01/4-UP/II-1645/07 od 7. aprila 2008. godine, presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000542 08 U od 21.

oktobra 2010. godine, zaključka Uprave za indirektno oporezivanje BiH broj 01/4-UP/II-1643/07 od 7. aprila 2008. godine, presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000611 08 U od 2. novembra 2010.

godine, zaključka Uprave za indirektno oporezivanje BiH broj 01/4- UP/II-1653/07 od 8. aprila 2008. godine, presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000612 08 U od 21. oktobra 2010. godine, zaključka Uprave za indirektno oporezivanje BiH broj 01/4-UP/II- 1654/07 od 8. aprila 2008. godine, presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000735 08 U od 21. oktobra 2010. godine, zaključka Uprave za indirektno oporezivanje BiH broj 01/4-UP/II-1655/07 od 8.

aprila 2008. godine, presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000469 08 U od 2. novembra 2010. godine, zaključka Uprave za indirektno oporezivanje BiH broj 01/4-UP/II-1638/07 od 4. aprila 2008. godine, presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000555 08 U od 2. novembra 2010. godine, zaključka Uprave za indirektno oporezivanje BiH broj 01/4-UP/II-1648/07 od 7. aprila 2008. godine, presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000466 08 U od 2.

novembra 2010. godine, zaključka Uprave za indirektno oporezivanje BiH broj 01/4-UP/II-1636/07 od 4. aprila 2008. godine, presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000463 08 U od 2. novembra 2010.

godine, zaključka Uprave za indirektno oporezivanje BiH broj 01/4- UP/II-1635/07 od 4. aprila 2008. godine, presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000510 08 U od 2. novembra 2010. godine, zaključka Uprave za indirektno oporezivanje BiH broj 01/4-UP/II- 1640/07 od 7. aprila 2008. godine, presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 000540 08 U od 2. novembra 2010. godine i zaključka Uprave za indirektno oporezivanje BiH broj 01/4-UP/II-1646/07 od 7.

aprila 2008. godine, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. VIS PANDA d.o.o (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupaju Ekrem Galijatović, Alija Galijatović, Maida Galijatović i Nerma Bavčić, advokati iz Sarajeva podnio je 20. decembra 2010. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 000544 08 U od 21. oktobra 2010. godine, zaključka Uprave za indirektno oporezivanje BiH (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 01/4-UP/II-1647/07 od 7. aprila 2008. godine, presude Suda BiH broj S1 3 U 000509 08 U od 2. novembra 2010. godine, zaključka Uprave broj 01/4-UP/II-1645/07 od 7. aprila 2008. godine, presude Suda BiH broj S1 3 U 000542 08 U od 21. oktobra 2010. godine, zaključka Uprave broj 01/4-UP/II-1643/07 od 7. aprila 2008. godine, presude Suda BiH broj S1 3 U 000611 08 U od 2. novembra 2010. godine, zaključka Uprave broj 01/4-UP/II-1653/07 od 8. aprila 2008. godine, presude Suda BiH broj S1 3 U 000612 08 U od 21. oktobra 2010. godine, zaključka Uprave broj 01/4-UP/II-1654/07 od 8. aprila 2008. godine, presude Suda BiH broj S1 3 U 000735 08 U od 21. oktobra 2010. godine, zaključka Uprave broj 01/4-UP/II-1655/07 od 8. aprila 2008. godine, presude Suda BiH broj S1 3 U 000469 08 U od 2. novembra 2010. godine, zaključka Uprave broj 01/4-UP/II-1638/07 od 4. aprila 2008. godine, presude Suda BiH broj S1 3 U 000555 08 U od 2. novembra 2010. godine, zaključka Uprave broj 01/4-UP/II-1648/07 od 7. aprila 2008. godine, presude Suda BiH broj S1 3 U 000466 08 U od 2. novembra 2010. godine, zaključka Uprave broj 01/4-UP/II-1636/07 od 4. aprila 2008. godine, presude Suda BiH broj S1 3 U 000463 08 U od 2. novembra 2010. godine, zaključka Uprave broj 01/4-UP/II-1635/07 od 4. aprila 2008. godine, presude Suda BiH broj S1 3 U 000510 08 U od 2. novembra 2010. godine, zaključka Uprave broj 01/4-UP/II-1640/07 od 7. aprila 2008. godine, presude Suda BiH broj S1 3 U 000540 08 U od 2. novembra 2010. godine i zaključka Uprave broj 01/4-UP/II-1646/07 od 7. aprila 2008. godine.

2. Obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti, koje se odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP-5719/10, AP-5720/10, AP-5721/10, AP- 5722/10, AP-5723/10, AP-5724/10, AP-5725/10, AP-5726/10, AP-5727/10, AP-5728/10, AP- 5729/10 i AP-5730/10 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP- 5719/10. Ukupno je spojeno 12 apelacija.

3. Uprava je zaključcima navedenim u dispozitivu ove odluke odbacila apelantove prijedloge za obnovu postupaka okončanih rješenjima Federalnog ministarstva finansija, pobliže preciziranim dispozitivima navedenih zaključaka.

4. Sud BiH je osporenim presudama odbio apelantovu tužbu izjavljenu protiv zaključaka navedenih u dispozitivu ove odluke.

5. U obrazloženju presuda Sud BiH je naveo da je Uprava pravilno odlučila kada je odbacila apelantove zahtjeve za obnovu postupaka okončanih rješenjima Federalnog ministarstva finansija, pobliže preciziranim dispozitivima navedenih zaključaka, a kojima je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Carinarnice Mostar. U obrazloženju rješenja Sud BiH je naveo da apelant nije iznio nove činjenice i nove dokaze na kojima zasniva prijedloge za obnovu postupaka, odnosno da nisu ispunjeni uvjeti propisani članom 238. tačka 1. Zakona o upravnom postupku („Službeni glasnik BiH“, broj 29/02 do 93/09).

6. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nedskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava presude koje su donesene u postupku u kojem je Sud BiH odlučivao o njegovom prijedlogu za ponavljanje postupaka okončanih rješenjima Federalnog ministarstva finansija. Ustavni sud smatra da je prvenstveno potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Europske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Europska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Europske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta», pa analogno tome ne određuje ni apelantova građanska prava i obaveze u smislu prava na pravično suđenje.

9. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u postupku, koji je okončan rješenjima Federalnog ministarstva finansija nije odlučivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka, pa slijedi da su predmetne apelacije u odnosu na navodnu povredu prava iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.

10. Ustavni sud, dalje, konstatuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o apelantovim imovinskim pravima iz člana II/3.k ) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pa slijedi da su apelacije i u odnosu na navodne povrede ovoga prava ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Europskom konvencijom.

11. Također, u vezi sa navodima apelanta o diskriminaciji, Ustavni sud ukazuje da je, prema pravnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, pravo na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije akcesorno pravo. To znači da ovaj član ne osigurava nezavisno i samostalno pravo na nediskriminaciju, već se na diskriminaciju po ovom članu neko lice može pozvati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu člana 14. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u opseg» garantovanog prava (vidi Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. jula 1994. godine, Serija A broj 291-B, stav 22). U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-5719/10 (VIS PANDA d.o.o) | Sudska praksa | Aktio