Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-759/11 (A. K.)
Odluka donesena 07. 04. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-759/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 7. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP-759/11, rješavajući apelaciju Ajše Karabegović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ajše Karabegović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 71 0 P 045222 10 Rev od 8. decembra 2010. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci, broj 71 0 P 045222 09 Gž od 30. novembra 2009.
godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci, broj 71 0 P 045222 08 P od 29. maja 2009. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ajša Karabegović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Jovo Pilipović, advokat iz Banja Luke, podnijela je 18. februara 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 71 0P 045222 10 Rev od 8. decembra 2010. godine, presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 71 0 P 045222 09 Gž od 30. novembra 2009. godine i presude Osnovnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 71 0 P 045222 08 P od 29. maja 2009. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj 71 0 P 045222 08 P od 29. maja 2009. godine, a koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 71 0 P 045222 09 Gž od 30. novembra 2009. godine, u cjelosti je odbijen tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi da je ništav ugovor o otkupu stana, zaključen između Vukana Hrnića i Velinke Hrnić (u daljnjem tekstu: prvotuženi i drugotužena) sa jedne strane i Fabrike obuće ''Bosna-obuća'' a.d. u stečaju (u daljnjem tekstu: trećetuženi) i Zavoda za izgradnju Banja Luka (u daljnjem tesktu: četvrtotuženi) sa druge strane, zaključen u Banja Luci, 23. decembra 2003. godine i ovjeren kod Osnovnog suda, pod brojem OV- 26928/03, čiji je predmet bio stan koji se nalazi u Banja Luci, ul. Patrijarha A. Čarnojevića br. 15, I sprat, stan broj 16, te da prvotuženi i drugotužena, priznaju i trpe da se na osnovu presude izvrši brisanje prava svojine sa dijelom ½ iz knjige uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova, list broj 4690 a koja se vodi kod Republičke uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove PJ Banja Luka, te da se ujedno utvrdi da je pravno valjan ugovor o korištenju predmetnog stana koji je Kasim Karabegović (u daljnjem tesktu: suprug apelantice) zaključio sa četvrtotuženim, te na kojem apelantica ima pravo trajnog i nesmetanog korištenja, te da se ujedno naloži prvotuženom i drugotuženoj da stan oslobode od lica i stvari, kao i da apelantici naknade troškove parničnog postupka u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 71 0 P 045222 10 Rev od 8. decembra 2010. godine, revizija koju je apelantica izjavila protiv presude Okružnog suda, broj 71 0 P 045222 09 Gž od 30. novembra 2009. godine, je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) u kojima stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U konkretnom slučaju a s obzirom da se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, shodno odredbama člana 321. tačka 2. ZPP, apelantica je podneskom od 19. novembra 2008. godine, uredila tužbu i vrijednost predmeta spora označila iznosom od 1.050,00 KM. Apelantica je označavanjem vrijednosti predmeta spora na iznos od 1.050,00 KM pristala na posljedice koje proizilaze iz odredbe člana 237. stav 2. ZPP, odnosno, da stranke ne mogu pobijati revizijom drugostepenu odluku s obzirom da označena vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.
4. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelantica je protiv presude Okružnog suda, broj 71 0 P 045222 09 Gž od 30.
novembra 2009. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 71 0P 045222 10 Rev od 8. decembra 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena osporena presuda Okružnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 8. decembra 2010. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Okružnog suda morala primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. februara 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović