Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-769/11 (J. D. i B. D.)

Odluka donesena 07. 04. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-769/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 04. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 7. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP-769/11, rješavajući apelaciju Jovanke Drobić i Branislava Drobića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jovanke Drobić i Branislava Drobića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 71 0 P 081084 10 Rev od 22. oktobra 2010.

godine i presude Okružnog suda u Banja Luci, broj 71 0 P 081084 10 Gž od 20. maja 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Jovanka Drobić i Branislav Drobić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Dragalovaca, podnijeli su 18. februara 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 71 0 P 081084 10 Rev od 22. oktobra 2010. godine i presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu. Okružni sud), broj 71 0 P 081084 10 Gž od 20. maja 2010. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banja Luci, broj P-6437/99 od 17. decembra 2004.

godine, obavezana je Republika Srpska, Vojska Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena), da apelantima na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog smrti bliskog lica (sina i brata apelanata) isplati iznose i to: apelantici Jovanki Drobić iznos od 8.000,00 KM, kao i troškove sahrane u iznosu od 2.000,00 KM, a apelantu Branislavu Drobiću, iznos od 5.000,00 KM na ime pretrpljenih duševnih bolova, sve sa zakonskom zateznom kamatom od 17. decembra 2004. godine pa do isplate, te da im naknadi i troškove parničnog postupka u iznosu od 596,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. Sa viškom zahtjeva za naknadu nematerijalne i materijalne štete preko dosuđenog iznosa, kao i sa viškom zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka, apelanti su odbijeni.

3. Presudom Okružnog suda, broj 71 0 P 081084 10 Gž od 20. maja 2010. godine, žalba tužene je uvažena, te je prvostepena presuda preinačena na način da se apelantica odbija sa zahtjevom za naknadu štete u ukupnom iznosu od 10.000,00 KM, a apelant u iznosu od 5.000,00 KM, kao i njihov zahtjev za naknadu troškova postupka, a u smislu odredbe člana 376. stav 1. i stav

2. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO).

4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 71 0 P 081084 10 Rev od 22. oktobra 2010. godine, revizija apelanata koju su izjavili protiv presude Okružnog suda, broj 71 0 P 081084 10 Gž od 20. maja 2010. godine, je odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju svog rješenja Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 362. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), kojima je propisano da su apelanti u konkretnoj pravnoj stvari formalni suparničari, pa se u takvim procesnim okolnostima dopustivost revizije cijeni s obzirom na pojedinačnu vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude svakog od suparničara, a ne po njihovom zbiru. Takođe, Vrhovni sud se pozvao na odredbe člana 237. stav 2. ZPP, u kojima stoji da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je naveo da u konkretnom slučaju revizija nije dopuštena, u smislu navedenih zakonskih odredbi, jer vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ni za apelanticu, ni za apelanta ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Vrhovni sud je ocijenio da odlučivanje o reviziji u konkretnom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te da nema mjesta za primjenu člana 237. stav 3. ZPP.

5. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelanti su protiv presude Okružnog suda, broj 71 0 P 081084 10 Gž od 20. maja 2010. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 71 0 P 081084 10 Rev od 22. oktobra 2010. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena osporena presuda Okružnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 22. oktobra 2010. godine, pa se podrazumijeva da su osporenu presudu Okružnog suda morali primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. februara 2011. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-769/11 (J. D. i B. D.) | Sudska praksa | Aktio