Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-855/11 (Ž.S.)
Odluka donesena 07. 04. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-855/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
07. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 7. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP-855/11, rješavajući apelaciju Ž.S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ž.S. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 P 000034 09 Rev od 1. jula 2010. godine, Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Gž-08-000136 od 29. septembra 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini broj P-993/05 od 26. septembra 2007.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Ž.S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Balatuna, koga zastupa Slobodan Cvijetić, advokat iz Bijeljine, podnio je 22. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118 0 P 000034 09 Rev od 1. jula 2010. godine, Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 012-0-Gž-08-000136 od 29. septembra 2008. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-993/05 od 26. septembra 2007. godine
2. Presudom Osnovnog suda broj P-993/05 od 26. septembra 2007. godine, potvrđenom Presudom Okružnog suda broj 012-0-Gž-08-000136 od 29. septembra 2008. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je 16. jula 1982. godine, sada pokojni S.S., pismenim testamentom sačinjenim pred svjedocima, raspolagao cjelokupnom svojom pokretnom i nepokretnom imovinom pobliže opisanom u izreci presude, u korist apelanta kao testamentarnog nasljednika, te da su tuženi dužni priznati i trpiti da se uknjiži kao vlasnik u zemljišnim knjigama, kao i da se u katastru evidentira kao posjednik tih nekretnina. Apelant je predmetnom presudom obavezan da tuženom S.S. isplati troškove postupka u iznosu od 480 KM.
3. Apelant je izjavio reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 012-0-Gž-08-000136 od 29. septembra 2008. godine, koju je Vrhovni sud odbacio kao nedozvoljenu Rješenjem broj 118 0 P 000034 09 Rev od 1. jula 2010. godine.
4. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja je naveo da je odredbom člana 321. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP). propisano da kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, mjerodavna je vrijednost koju je tužitelj označio u tužbi. Takođe, naveo je da je stavom 3. istog člana propisano da ako u slučaju iz stava 2. tog člana tužilac suviše visoko ili suviše nisko naznači vrijednost spora, sud će najdocnije na pripremnom ročištu, odnosno ako pripremno ročište nije održano, na glavnoj raspraviu prije početka rasprave o glavnog stvari, brzo i na pogodan način provjeriti tačnost naznačene vrijednosti, te rješenjem odrediti vrijednost spora. Konstatujući da se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev nije odnosio na novčani iznos, te da sud na pripremnom ročištu nije preduzimao radnje u cilju provjere tačnosti naznačene vrijednosti spora, Vrhovni sud je zaključio da je mjerodavna vrijednost spora 3.000 KM koju je apelant označio u tužbi. Takođe, zaključio je da je za ocjenu dozvoljenosti revizije u predmetnoj pravnoj stvari bez uticaja naknadno izvršeno označavanja vrijednosti spora podneskom dostavljenom sudu nakon održanog pripremnog ročišta. U skladu sa navedenim, Vrhovni sud je zaključio da u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora ne prelazi cenzus od 10.000,00 KM propisan članom 237. stav 2. ZPP-a, te je ocijenio da odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. člana 237. ZPP-a, pa je reviziju odbacio kao nedozvoljenu na osnovu člana 247. stav 1. ZPP-a.
5. Apelant tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pristup sudu kao elemenat tog prava, zbog toga što je Vrhovni sud odbacio njegovu reviziju kao nedopuštenu, odnosno zbog toga što nije meritorno odlučivao o njegovoj reviziji primjenom člana 237. stav 3. ZPP-a. Apelant navodi da je Vrhovni sud u drugim predmetima koji se odnose na skoro ista činjenična i pravna pitanja donosio meritorne odluke, što građane stavlja u neravnopravan položaj i dovodi u opasnost pravnu sigurnost.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Apelant je protiv Presude Okružnog suda broj 012-0-Gž-08-000136 od 29.
septembra 2008. godine izjavio reviziju, koja je odbačena kao nedozvoljena Rješenjem Vrhovnog suda broj 118 0 P 000034 09 Rev od 1. jula 2010. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj 012-0-Gž-08- 000136 od 29. septembra 2008. godine.
9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena navedena presuda Okružnog suda broj 012-0-Gž-08-000136 od 29. septembra 2008. godine, s obzirom da je Vrhovni sud 1. jula 2010. godine donio rješenje kojim je odbačena revizija koju je apelant izjavio protiv te presude, pa mu je navedena presuda nesumnjivo dostavljena prije tog datuma. S obzirom da je apelacija podnesena Ustavnom sudu 22. februara 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović