Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1810/10 (N. B.)

Odluka donesena 07. 04. 2011.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1810/10

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

07. 04. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP 1810/10, rješavajući zahtjev Nermina Bašimamovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Nermina Bašimamovića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Nermin Bašimamović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donjeg Vakufa, kojeg zastupa Emina Begić, advokat iz Bugojna, podnio je 18. maja 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 46 0 I 005860 09 Gž od 31. marta 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 46 0 I 005860 07 I od 22. septembra 2009. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršni postupak u konkretnoj pravnoj stvari do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 46 0 I 005860 07 I od 22. septembra 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 46 0 I 005860 09 Gž od 31. marta 2010. godine, odbijen je prigovor apelanta kao trećeg lica koji je izjavljen protiv rješenja od 29. aprila 2009. godine. Naime, Općinski sud je, rješenjem od 29. aprila 2009. godine, dozvolio da tražitelji izvršenja, Šerif Bešir i Armin Neretljak (u daljnjem tekstu: tražitelji izvršenja), pristupe već pokrenutom izvršnom postupku protiv DD «Rudina» Donji Vakuf (u daljnjem tekstu: izvršenik) za namirenje prodajom nekretnina pobliže označenih u navedenom rješenju (u daljnjem tekstu: sporne nekretnine). Općinski sud je utvrdio da se apelant, na osnovu ugovora o kupoprodaji od 25. februara 2009. godine, upisao kao vlasnik sporne nekretnine 6. marta 2009. godine. Dalje, sud je utvrdio da je izvršenje na spornoj nekretnini dozvoljeno rješenjem Općinskog suda od 26. maja 2008. godine, a da je zabilježba tog izvršenja provedena 17. decembra 2008. godine do namirenja tražitelja izvršenja. Na osnovu navedenog, Općinski sud je zaključio da je, na osnovu člana 51. u vezi sa čl. 52. i 53. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) prigovor apelanta neosnovan. Naime, sud je obrazložio da, u smislu člana 72. stav 2. ZIP-a, lice koje nakon upisane zbilježbe izvršenja stekne određena prava na toj nakretnini, dužno je trpjeti prvenstveno ostvarivanje prava na namirenje tražilaca izvršenja koje je stečeno tom zabilježbom, a promjena prava vlasnika nekretnine tokom izvršnog postupka ne sprječava da se izvršni postupak nastavi protiv novog vlasnika kao izvršenika do visine vrijednosti nekretnine.

3. Kantonalni sud je, prihvativši u cijelosti obrazloženje prvostepenog suda, dodatno istakao da zabilježba izvršenja nije brisana 24. februara 2009. godine kako je to apelant tvrdio, jer je u spis uložen z.k. uložak od 5. maja i 18. juna 2009. godine iz kojih se to vidi.

4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je on zakonski vlasnik i posjednik sporne nekretnine koju je kupio od izvršenika, da je platio kupoprodajnu cijenu i porez i da se upisao kao vlasnik u zemljišne knjige. Dalje, apelant je naveo da je kupoprodajni ugovor notarski obrađen, te da su prilikom notarske obrade pribavljeni svi relevantni dokumenti, između ostalog i z.k. izvadak iz kojeg se vidi da sporna nekretnina nije opterećena bilo kakvim teretom, te da nema zapreka za pravni promet te nekretnine. Apelant navodi da je Općinski sud, tek tri mjeseca nakon što se on uknjižio kao vlasnik sporne nekretnine, dozvolio tražiocima izvršenja da pristupe već pokrenutom izvršnom postupku i da se namire prodajom sporne nekretnine «koja je već prodata i iz prodaje iste od kupoprodajne cijene namirena su potraživanja drugih povjerioca». Apelant smatra da je Općinski sud prekršio načelo ravnopravnosti strana u postupku, jer apelant nije učestvovao u izršnom postupku pa nije mogao dokazati da u vrijeme kada je spornu nekretninu kupio na njoj nije bilo uknjiženih tereta. Apelant smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o «nastavku izvršnog postupka već sasvim drugom izvršnom postupku čije izvršenje je bilo na drugim nekretninama» istog izvršenika.

5. U obrazloženju zahtjeva za donošenje privremene mjere apelant navodi da bi izvršenje u ovoj pravnoj stvari dovelo do «bespravnog otuđenja nekrentine koja je u vlasništvu apelanta», iako je apelant tu nekretninu stekao na zakonit način. Prodajom navedene nekretnine, kako dalje navodi apelant, nanijela bi se «neprocjenjiva šteta apelantu čime se također ugrožava i poslovanje i egzistencija apelanta i njegove porodice».

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

8. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

9. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

10. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web strnaici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke ili obustavu već započetog izvršenog postupka radi namirenja tražilaca izvršenja mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da apelant nije naveo bilo kakve opravdane razloge koji bi mogli voditi Ustavni sud odluci da je zahtjev za privremenu mjeru koju apelant traži osnovan, niti Ustavni sud iz bilo čega može zaključiti da bi donošenje takve privremene mjere u konkretnom slučaju bilo u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1810/10 (N. B.) | Sudska praksa | Aktio