Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3410/10 (J. K.)
Odluka donesena 07. 04. 2011.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3410/10
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
07. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. travnja 2011. godine, u predmetu broj AP-3410/10, rješavajući zahtjev Jelice Kolović za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 5. i članka 77. stavak
1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neutemeljen zahtjev Jelice Kolović za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Jelica Kolović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Skelana, koju zastupa Janko Ž. Nikolić, odvjetnik iz Zvornika, podnijela je 5. kolovoza 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 82 0 Mal 000 138 10 Gž od 19. srpnja 2010. godine i Presude Osnovnog suda u Srebrenici (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 82 0 Mal 000 138 08 Mal od 11. svibnja 2010. godine.
2. Apelantica je 16. kolovoza 2010. godine podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio izvršenje Presude Osnovnog suda broj 82 0 Mal 000 138 08 Mal od 11. svibnja 2010. godine.
3. Presudom Osnovnog suda broj 82 0 Mal 000 138 08 Mal od 11. svibnja 2010. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 82 0 Mal 000 138 10 Gž od 19. srpnja 2010. godine, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja, Kompanije za ugostiteljstvo, turizam i trgovinu eksport-import „Grad“ AD Srebrenica (u daljnjem tekstu: tužitelj), kojim je tražio da mu apelantica na ime zakupnine isplati iznos od 77,00 KM mjesečno, za period od 1. lipnja 2006. godine do 31. prosinca 2009. godine ili ukupno 3.311,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, da mu preda poslovne prostorije koje se nalaze u Skelanima „Stara stanica milicije“, Općina Srebrenica (u daljnjem tekstu: sporna nekretnina), ispražnjenu od osoba i stvari koju je koristila na temelju zakupa, te da mu naknadi troškove postupka. Istom presudom odbijen je apelantičin protutužbeni zahtjev kojim je tražila povrat novčanih sredstava na ime plaćene zakupnine za period od 2. rujna 2004. godine do 1. listopada 2006. godine, ukupno 1.848,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom.
4. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je utvrdio da je između tužitelja i apelantice zaključen ugovor o zakupu 2. rujna 2004. godine na određeno vrijeme, od 2. rujna 2004. godine do 31. kolovoza 2005. godine, te da se apelantica obvezala da će plaćati mjesečnu zakupninu. Nadalje, da je apelantica koristila spornu nekretninu i nakon isteka roka navedenog u ugovoru o zakupu u smislu Zakona o zakupu poslovnih zgrada i prostorija, te da je tužitelj 2. rujna 2008. godine uputio zahtjev apelantici za izmirenje obveza na ime zakupnine i iseljenje iz sporne nekretnine zbog neizmirenja obveza, po kojem apelantica nije postupila. Sukladno navedenom, Osnovni sud je zaključio da je tužiteljev tužbeni zahtjev utemeljen.
5. Vezano za odbijanje apelantičinog protutužbenog zahtjeva, Osnovni sud je naveo da nisu utemeljeni apelantičini navodi da ona nije dužna plaćati zakupninu, jer je u međuvremenu saznala da je sporna nekretnina vlasništvo općine Srebreice, iz razloga što je između apelantice i tužitelja uspostavljen obvezno-pravni odnos na temelju ugovora o zakupu, (u zakup se može dati i tuđa stvar) a ne stvarno –pravni odnos, za koji bi bilo relevantno da je tužitelj vlasnik sporne nekretnine.
6. Okružni sud je u presudi broj 82 0 Mal 000 138 10 Gž od 19. srpnja 2010. godine u cijelosti potvrdio presudu Osnovnog suda kako u pogledu činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene prava, pozivajući se u cijelosti na razloge iz presude prvostepenog suda.
7. Apelantica smatra da joj je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te pravo na dom iz članka II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. Povredu navedenih prava apelantica nalazi u nezakonitom stanovištu sudova koji su primjenjivali Zakon o obveznim odnosima kada je u pitanju zakupnina, a Zakon o zakupu poslovnih zgrada i prostorija kada je u pitanju ugovoreno pravo. Apelantica navodi da je u smislu Zakona o stečaju trebalo obustaviti ovaj postupak, jer je nad tužiteljem otvoren stečaj.
8. U Zahtjevu za usvajanje privremene mjere koji je apelantica osobno podnijela, apelantica ističe da je sporna nekretnina vlasništvo općine i da tužitelj ne može tražiti ispražnjenje kada nije vlasnik sporne nekretnine. Apelantica traži da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će zabraniti izvršenje dok se ne donese odluka po podnesenoj apelaciji, jer će protekom roka od 30 dana započeti izvršenje i „izbacivanje“ apelantice, iz sporne nekretnine. Nadalje, apelantica ističe da je ona izbjeglica, da ju je općina smjestila u spornu nekretninu, koja se i dalje ne protivi da ona koristi spornu nekretninu. Apelantica je uz zahtjev dostavila Potvrdu Općine Srebrenica u kojoj je navedeno da je apelantica izbjeglica, nastanjena u objektu u Skelanima koje je vlasništvo općine Srebrenica, ugovor o zakupu i odgovor na apelantičin zahtjev Općine Srebrenica u svezi rješavanja stambenog pitanja, odnosno izdavanja rješenja za spornu nekretninu. U ovom odgovoru je navedeno da je u tijeku sudski spor između tužitelja i Općine Srebrenica, te da dok se spor ne okonča nije moguće pokrenuti bilo kakve aktivnosti u svezi sa spornom nekretninom.
9. Pri ispitivanju utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
10. Ustavni sud podsjeća da je članak 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na temelju razloga i dokaza dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati nenadoknadive štetne posljedice te da je u interesu interesu stranaka ili u interesu pravilnog vođenja postupka potrebno donijeti privremenu mjeru.
11. Također, Ustavni sud podsjeća da utemeljenost apelacije ispituje odvojeno od utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
12. U konkretnom slučaju, kao razlog za donošenje privremene mjere apelantica navodi da tužitelj ne može tražiti ispražnjenje kada nije vlasnik sporne nekretnine, te će izvršenjem prvostupanjske presude, odnosno protekom roka od 30 dana započeti izvršenje i „izbacivanje“ apelantice iz sporne nekretnine u koju ju je smjestila općina jer je ona izbjeglica.
13. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 prosinca 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. veljače 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. prosinca 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Ustavni sud uočava da apelantica ne nudi nikakve argumente u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere, da ne navodi konkretne razloge, činjenice i dokaze iz kojih bi se moglo zaključiti da bi nedonošenjem privremene mjere nastupile posljedice i šteta koja se ne bi mogla otkloniti, a čije bi nastupanje trebalo spriječiti donošenjem privremene mjere. Štaviše, u konkretnom slučaju izvršni naslov protiv apelantice ne postoji, te proizlazi da se navodi apelantice da će doći do njenog iseljenja iz predmetne nekretnine zasnivaju na pretpostavkama. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere neutemeljen te da donošenje privremene mjere, u konkretnom slučaju, ne bi bilo u interesu pravilnog vođenja postupka sukladno odredbama članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.
14. Na temelju izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
15. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
16. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović