Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4103/09 (N. K., E. D., G. T., S. T., M. T. i J. H.)

Odluka donesena 07. 04. 2011.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4103/09

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

07. 04. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP 4103/09 rješavajući zahtjev Nevzete Kovačević i dr. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Nevzete Kovačević, Emira Dobrića, Gorana Turkića, Senada Turkića, Miralema Turkića i Jasminke Hundur za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Nevzeta Kovačević, Emir Dobrić, Goran Turkić, Senad Turkić, Miralem Turkić i Jasminka Hundur (u daljnjem tekstu: apelanti ) iz Doboja koje zastupa Refika Jaramaz advokat iz Doboja podnijeli su, 28. decembra 2009. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 013-0-GŽ-09-000 714 od 17. decembra 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 085-0-DN-09-000495 od 20. oktobra 2009. godine. Apelanti su također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio Opštini Doboj raspolaganje zemljištem označenim kao k.č. broj 818/1 upisanom u zk. ul. Broj 318 K.O. Doboj kao i izvođenje bilo kakvih radova na navedenoj parceli.

2. Odlučujući o zahtjevu apelanata, Republička uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove- Područna jedinica Doboj (u daljnjem tekstu: Republička uprava) donijela je rješenje broj 21.207471-35/08 od 16. decembra 2008. godine i dopunsko rješenje broj 21.207471-35/08 od 21. septembra 2009. godine, kojim je utvrdila da je 1. decembra 2006. godine kao danom kada je stupio na snagu Zakon o građevinskom zemljištu Republike Srpske («Službeni glasnik RS» broj 112/06) po sili zakona prestalo državno vlasništvo na građevinskom zemljištu koje nije privedeno namjeni u skladu sa regulacionim planom a u društveno sada državno vlasništvo je prešlo na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta («Službeni glasnik FNRJ» broj 52/58) i to na nekretninama pobliže navedenim u stavi I dispozitiva rješenja. Stavom II dispozitiva rješenja navedeno je da se na zemljištu pobliže navedenom u stavu I rješenja ima uspostaviti vlasničko pravni odnos koji je postojao prije nacionalizacije tj. brisanje državne svojine i upis vlasništva na pravne prednike apelanata Tifu Hadžikadunić, Zulfu Malićbegović, Fatimu Turkić i Atifa Turkića svi sa dijelovima ½.

3. Zemljišnoknjižnom uredu Osnovnog suda dostavljena su na provođenje rješenja Republičke uprave broj 21.20/471-35/08 od 16. decembra 2008. godine i dopunsko rješenje Republičke uprave broj 21.20-471-35/08 od 21. septembra 2009. godine.

4. Osnovni sud je rješenjem broj 085-0-DN-09-000495 od 20. oktobra 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 013-0-GŽ-09-000 714 od 17. decembra 2009. godine, dozvolio na osnovu rješenja Republička uprava broj 21.20/471-35/08 od 16. decembra 2008. godine i dopunskog rješenja Republičke uprave broj 21.20-471-35/08 od 21. septembra 2009. godine, u z.k. ulošku broj 2325 KO SP Doboj provođenje promjena pobliže navedenih u stavu I dispozitiva rješenja. Stavom II dispozitiva rješenja odbijena je uknjižba prava vlasništva na parceli broj 818/1 Ada njiva površine 928 m2 upisana u z.k ul. boj 318 KO SP Doboj utvrđenog rješenjem Republičke uprave broj 21.20/471-35/08 od 16. decembra 2008. godine i dopunskim rješenjem Republičke uprave broj 21.20-471-35/08 od 21. septembra 2009. godine.

5. Osnovni sud je postupajući u skladu sa odredbom člana 42. Zakona o zemljišnim knjigama («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 74/02, 67/03 i 46/04) i člana 38. Pravilnika o postupanju u zemljišnoknjižnim stvarima ispitao zemljišnoknjižni zahtjev i priloženu dokumentaciju te utvrdio da su ispunjene pretpostavke za upis prava vlasništva na parcelama k.č. broj 818/19, k.č. broj 818/19 i k.č. broj 818/20 tako da je na osnovu odredbe člana 43 stav 1 Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske izvršio otpis navedenih parcela iz «A» lista z.k. ul. broj 2325 k.o. SP Doboj i upis navedenih parcela u novi z.k. uložak broj 3840 k.o. SP Doboj te u «B» listu novog z.k. uloška broj 3840 k.o. SP Doboj izvršio upis prava vlasništva na nekretninama «A» lista u korist pravnih prethodnika apelanta Tife Hadžikadunić, Zulfe Malićbegović, Fatime Turkić i Atifa Turkića sa dijelovima ½. Dio zahtjeva koji se odnosio na parcelu k.č. broj 818/1 zv. Ada njiva površine 928m2 upisana u z.k. ul broj 318 k.o. SP Doboj, Osnovni sud je odbio uz obrazloženje da se podatci iz rješenja Republičke uprave i dopunskog rješenja Republičke uprave ne slažu sa zemljišnim knjigama, obzirom da je u navedenom z.k.ulošku utvrđeno da nekretnine «A» lista predstavljaju neizgrađeno građevinsko zemljište u društveno-državnom vlasništvu i da su sve nekretnine «A» lista opterećene u «C» listu z.k. uloška broj 318 k.o. SO Doboj u kome je upisano pravo korištenja u svrhu izgradnje stambene zgrade u korist Dobrovoljnog vatrogasnog društva iz Doboja. Osnovni sud je zaključio da nisu ispunjene pretpostavke iz člana 44 Zakona o građevinskom zemljištu Republike Srpske i člana

42. Zakona o zemljišnim knjigama i na osnovu člana 43 Zakona o zemljišnim knjigama donio odluku kao u stavu II dispozitiva rješenja.

6. U obrazloženju rješenja Okružni sud je istakao da se navedenim žalbenim prigovorima ne dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost prvostepenog rješenja u osporenom dijelu jer je prvostepeni sud prilikom donošenja svoje odluke osnovano odbio zahtjev apelanata u dijelu kojim su tražili uknjižbu prava vlasništva i na parceli k.č. broj 818/1 upisanoj u z.k. uložak broj 318 k.o. SP Doboj pravilno se pozivajući na odredbu člana 44. Zakona o građevinskom zemljištu te dovodeći isti u vezu sa članom 42. Zakona o zemljišnim knjigama. Okružni sud je naveo da iz priloženih dokaza koji se nalaze u spisu proizlazi da su sve nekretnine iz «A» lista z.k. uloška broj 318 KO SP Doboj opterećene u korist Dobrovoljnog vatrogasnog društva iz Doboja koje je na osnovu pravosnažnog rješenja Fonda za stambenu izgradnju opštine Doboj od 1. jula 1964 godine uknjiženo sa pravom korištenja u svrhu stambene izgradnje na nepokretnostima iz «A» lista tako da je postojala smetnja za traženi upis prava koja se suprotstavlja upisu, što je zemljišnoknjižni sud utvrdio jer mu je to bila obaveza da prilikom provjere zahtjeva za upis shodno članu 42. Zakona o zemljišnim knjigama između ostalog provjeri i da li su dokumenti (isprave) na osnovu kojih se traži upis identični sa stanjem u zemljišnoj knjizi što u konkretnoj pravnoj stvari nije bio slučaj.

7. Apelanti smatraju da su im osporenim odlukama povrijeđena prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenje ovih prava apelanti vide u pogrešnoj i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. Naime, primjenom člana 44. Zakona o građevinskom zemljištu i člana 43. Zakona o zemljišnim knjigama knjižni referent nije imao osnov za odbijanje provođenja rješenja Republičke uprave odnosno za odbijanje uknjižbe prava vlasništva i na parceli 818/1 na pravne prednike apelanta. Apelanti su istakli da ne postoji niti jedan zakonski osnov za odbijanje provođenja rješenja ali je redovni sud odluku donio sa neskrivenom pristranošću u korist državne imovine jer se radi o atraktivnom građevinskom zemljištu u centru grada. Odluka Okružnog suda je po mišljenju apelanta proizvoljna i arbitrarna što također predstavlja povredu prava na pravično suđenje i imovinu.

8. Zahtjev za donošenje privremene mjere apelanti nisu posebno obrazložio osim što su naveli da bi Opština Doboj mogla izvršiti prometovanje zemljišta ili započeti izvođenje radova na koji način bi se znatno otežalo ostvarenje prava apelanta i prouzrokovala velika materijalna šteta.

9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

11. U konkretnom slučaju, osim navoda da Opština Doboj može izvršiti prometovanje zemljišta ili započeti izvođenje radova na koji način bi se znatno otežalo ostvarivanje prava i prouzrokovala velika materijalna šteta, apelanti ne nude nikakve razloge i dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra zahtjev apelanata za donošenje tražene privremene mjere neosnovanim.

12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4103/09 (N. K., E. D., G. T., S. T… | Sudska praksa | Aktio