Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2300/08 (S. O.)
Odluka donesena 07. 04. 2011.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2300/08
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2300/08, rješavajući apelaciju Suada Orlića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 7. aprila 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Suada Orlića.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj 001-0-Gž-07- 000 085 od 13. maja 2008. godine.
Predmet se vraća Kantonalnom sudu u Bihaću, koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Bihaću da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Suad Orlić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Amela Alagić, advokat iz Cazina, podnio je 26. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 001-0-Gž-07-000 085 od 13. maja 2008. godine i Presude Općinskog suda u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj RS-79/05 od 20. decembra 2005. godine. Apelant je 18. marta 2009. godine dopunio apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog i Općinskog suda, te od JP BH Pošte (u daljnjem tekstu: tuženik) je zatraženo 31. jula 2008. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovor na apelaciju dostavio 5. augusta 2008. godine, a Općinski sud 4. septembra 2008. godine. Tuženik nije dostavio odgovor na apelaciju.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Kantonalnog i Općinskog suda dostavljen je apelantu 10. decembra 2008. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Presudom Općinskog suda broj RS-79/05 od 20. decembra 2005. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-07-000 085 od 13. maja 2008. godine, odbijen je u cijelosti kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tuženik JP BH Pošta (u daljnjem tekstu: tuženik) da mu na ime jubilarne nagrade za 20 godina rada isplati iznos od 1.935,72 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. oktobra 2002. godine do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude. Prvostepenom presudom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
7. U obrazloženju presude Općinskog suda je navedeno da je apelant ovom sudu podnio tužbu 5. aprila 2005. godine. Apelant je u tužbi naveo da je zaposlenik tuženog i da radi u Pošti Cazin, te da je u septembru 2002. godine navršio 20 godina neprekidnog rada kod tuženog. Apelant smatra da ima pravo na jubilarnu nagradu u skladu sa važećim Kolektivnim ugovorom za zaposlenike u poštanskom saobraćaju (u daljnjem tekstu: Granski kolektivni ugovor) u visini prosječne plaće ostvarene kod tuženog u augustu 2002. godine, kao mjesecu koji je prethodio mjesecu u kojem je apelant navršio 20 godina neprekidnog rada. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor zastare potraživanja, kao i da je u vrijeme kada je apelant navršio 20 godina neprekidnog rada, bio na snazi Kolektivni ugovor za zaposlenike u PTT saobraćaju koji nije predviđao jubilarnu nagradu za 20 godina rada, već za 15 i 30 godina rada. Tuženik je potvrdio da je u vrijeme podnošenja tužbe važeći bio Kolektivni ugovor koji predviđa jubilarnu nagradu za 20 godina neprekidnog rada, ali smatra da se on ne može retroaktivno primijeniti, pa je predložio da se apelantov tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
8. Općinski sud je utvrdio da je tuženikov prigovor zastare neosnovan, jer jubilarna nagrada predstavlja novčano potraživanje iz radnog odnosa za koje, prema odredbi člana 106. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZOR), apsolutna zastarjelost nastupa protekom roka od tri godine. U konkretnom slučaju potraživanje je nastalo u septembru 2002. godine, a tužba je podnesena 5. aprila 2005. godine, odnosno prije isteka roka od tri godine. Dalje, Općinski sud je naveo da je nesporno da je apelant bio zaposlenik tuženika. Međutim, u to vrijeme, odnosno u septembru 2002. godine, na snazi je bio Kolektivni ugovor za zaposlenike u PTT saobraćaju zaključen 11. oktobra 2000. godine, kojim je u članu 52. bilo predviđeno pravo na jubilarnu nagradu nakon 15 i 30 godina neprekidnog rada kod poslodavca. S obzirom na navedeno, apelant, koji je u septembru 2002. godine navršio 20 godina neprekidnog rada, nije tada imao pravo na jubilarnu nagradu. Novim, sada važećim Granskim kolektivnim ugovorom («Službene novine FBiH» broj 5/04), koji je stupio na snagu 31. januara 2004. godine, u članu 56. predviđeno je da pravo na jubilarnu nagradu ima zaposlenik nakon 10, 20 i 30 godina neprekidnog rada kod poslodavca, i to za 20 godina u visini od dvije prosječne plaće isplaćene kod poslodavca za prethodni mjesec. Prema stanovištu Općinskog suda, pravna pravila, u načelu, vrijede samo za one odnose koji nastanu nakon stupanja na snagu tih pravila, odnosno pravnih akata koji sadrže pravna pravila. Takvo reguliranje osigurava zakonitost i stabilnost pravnog poretka i pravnu sigurnost. Općinski sud je naglasio da pravni akti i pravna pravila sadržana u njima nemaju povratnu snagu (retroaktivnost), te da to znači da se pravni akti odnose samo na slučajeve koji će nastati nakon njihovog stupanja na snagu, a ne odnose se na slučajeve koji su nastali prije, pogotovo kada su ti odnosi bili regulirani tada važećim pravnim aktom. Prema tome, pošto jubilarna nagrada za 20 godina rada navršenih u septembru 2002. godine nije bila predviđena važećim Kolektivnim ugovorom, a sada važeći Kolektivni ugovor se ne može primijeniti na osnove koji su nastali prije njegovog stupanja na snagu, tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan.
9. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da su neosnovani apelantovi žalbeni navodi kojima tvrdi da mu je presudom Općinskog suda uskraćeno pravo na jubilarnu nagradu, te da mu je time povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud pravilno odlučio na način kao u izreci presude, te je razloge iz prvostepene presude prihvatio kao svoje, jer su oni valjani, jasni i potpuni.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant je naveo da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Povredu prava na imovinu apelant vidi u uskraćivanju njegovog prava na jubilarnu nagradu. Apelant smatra da ga je, i pod uvjetom da je prvostepeni sud pravilno primijenio materijalni propis pozivajući se na neretroaktivnost primjene propisa, drugostepeni sud neosnovano lišio imovine s obzirom na to da je propustio primijeniti odredbu člana 58. stav 2. Kolektivnog ugovora za područje djelatnosti poštanskog saobraćaja («Službene novine FBiH» broj 1/07) koja ga je kao zaposlenika JP BH Pošte dodatno zaštitila. Naime, relevantnom odredbom je propisano da «zaposlenici [...], koji nisu ostvarili pravo na jubilarnu nagradu ni po kojem osnovu, ni za 10, ni za 15, ni za 20, ni za 30 godina neprekidnog rada kod poslodavca u periodu od 1. januara 1992. godine do 17. septembra 2004. godine zbog transformacije preduzeća i promjena Kolektivnog ugovora, imaju pravo na jednokratnu isplatu jubilarne nagrade [...]». Apelant je istaknuo da je navedeni Kolektivni ugovor stupio na snagu 11. januara 2007. godine, a drugostepena presuda je donesena nakon stupanja na snagu tog kolektivnog ugovora. Apelant, također, smatra da je Kantonalni sud bio dužan da pazi na pravilnu primjenu materijalnih propisa, te da preinači prvostepenu presudu u smislu da poslodavca obaveže da mu isplati jubilarnu nagradu za 20 godina rada, zateznu kamatu i troškove postupka, u smislu odredbe člana 229. stav 4. Zakona o parničnom postupku. U dopuni apelacije apelant je naveo da je Kantonalni sud osporenu odluku donio 13. maja 2008. godine pri čemu je zanemario činjenicu da je još u januaru 2007. godine došlo do izmjena odredaba Kolektivnog ugovora koje su regulirale uvjete i kriterije u ostvarivanju prava zaposlenika na jubilarnu nagradu. Smatra da je na ovaj način osporena odluka Kantonalnog suda, ne primjenjujući važeći propis, uskratila apelantu pravo na pristup sudu. Osim toga, apelant ističe da je drugim zaposlenicima po izmijenjenom propisu isplaćena ova naknada, to je prema njemu učinjena i povreda prava na jednakost pred zakonom, zagarantirana članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članom 14. Evropske konvencije.
b) Odgovor na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud i Općinski sud ističu da u cijelosti ostaju pri razlozima koje su dali u osporenim odlukama i smatraju da tim odlukama nisu povrijeđena prava na koja apelant ukazuje u podnesenoj apelaciji.
V.Relevantni propisi
12. Zakon o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 53/03, 73/05 i 19/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 211.
Pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebalo primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio.
Član 221.
Drugostepeni sud ispituje prvostepenu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parničnog postupka koje se odnose na stranačku sposobnost i zastupanje.
Član 229. stav 1. tačka 4.
Drugostepeni sud će na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave presudom preinačiti prvostepenu presudu ako utvrdi da postoji jedan od sljedećih razloga iznesenih u žalbi:
[...] Ako smatra da je činjenično stanje u prvostepenoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo.
13. Kolektivni ugovor za područje djelatnosti poštanskog saobraćaja («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 1/07, stupio na snagu 11. januara 2007. godine) u relevantnom dijelu glasi:
Član 58.
Zaposlenik ima pravo na jubilarnu nagradu nakon 10, 20 i 30 godina neprekidnog rada kod Poslodavca i to u iznosu od:
-za 10 godina jedna prosječna plaća isplaćane kod Poslodavca za prethodni mjesec, -za 20 godina dvije prosječne plaće isplaćane kod Poslodavca za prethodni mjesec, -za 30 godina tri prosječne plaće isplaćane kod Poslodavca za prethodni mjesec, Zaposlenici JP BH Pošta d.o.o Sarajevo, koji nisu ostvarili pravo na jubilarnu nagradu ni po kojem osnovu, ni za 10, ni za 15, ni za 20, ni za 30 godina neprekidnog rada kod Poslodavca u periodu od 1. januara 1992. godine do 17. septembra 2004. godine zbog transformacije Preduzeća i promjena Kolektivnog ugovora, imaju pravo na jednokratnu isplatu jubilarne nagrade u skladu sa stavom 1. ovog člana, samo po jednom osnovu i to onom koji je povoljniji za zaposlenika.
[...].
VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Presuda Kantonalnog suda broj 001-0-Gž-07-000 085 od 13. maja 2008. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporenu presudu apelant je primio 2. juna 2008. godine a apelacija je podnesena 26. jula 2008. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
18. Apelant pobija navedene presude tvrdeći da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog pogrešne i proizvoljne primjene materijalnog prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
20. Ustavni sud, prije svega, treba utvrditi da li je rezultat predmetnog postupka u kojem su donesene osporene odluke bio odlučujući za ostvarivanje apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Predmetni postupak apelant je vodio radi naplate potraživanja iz radnog odnosa. Stoga je rezultat ovog postupka bio odlučujući za ostvarivanje apelantovih građanskih prava, pa je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
21. U konkretnom slučaju apelant se žali da je Kantonalni sud arbitrarnom primjenom materijalnog prava povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje. Navodi da je Kantonalni sud, odlučujući o njegovoj žalbi, propustio da primijeni važeći propis, koji je bio dužan primijeniti, odnosno da je odbio njegovu žalbu i potvrdio prvostepenu presudu na osnovu propisa koji nije bio na pravnoj snazi u vrijeme rješavanja povodom žalbe.
22. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Međutim, pošto apelant ukazuje upravo na to da je u konkretnom slučaju bila proizvoljna primjena zakona, što je kao posljedicu imalo kršenje njegovih ustavnih prava na pravično suđenje, Ustavni sud ima nadležnost i zadatak ispitati pravilnost primjene materijalnog prava u ovom slučaju.
23. Ustavni sud konstatira da 11. januara 2007. godine, kada je stupio na snagu novi Kolektivni ugovor za područje djelatnosti poštanskog saobraćaja, Kantonalni sud još nije bio odlučio o apelantovoj žalbi protiv Presude Općinskog suda broj RS-79/05 od 20. decembra 2005. godine.
24. Prema mišljenju Ustavnog suda, Kantonalni sud je, u skladu sa članom 221. ZPP, bio dužan (po službenoj dužnosti) da pazi na primjenu materijalnog prava, te da primijeni Kolektivni ugovor za područje djelatnosti poštanskog saobraćaja koji je bio na snazi u vrijeme donošenja drugostepene presude. Ustavni sud posebno ukazuje na činjenicu da odredba člana 58. Kolektivnog ugovora za područje djelatnosti poštanskog saobraćaja koji je bio na snazi u vrijeme donošenja odluke Kantonalnog suda propisuje nove uvjete i kriterije u ostvarivanju prava zaposlenika na jubilarnu nagradu. Za razliku od odredbi Kolektivnog ugovora koji je primijenio prvostepeni sud, odredbe novog Kolektivnog ugovora, u okolnostima konkretnog slučaja, eksplicitno upućuju na obavezu poslodavca, odnosno tuženika na isplatu jubilarne nagrade apelantu. Prema mišljenju Ustavnog suda, takvo postupanje Kantonalnog suda je arbitrarno, te ugrožava pravnu sigurnost i stabilnost pravnog poretka i ne zadovoljava standarde prava na pravično suđenje.
Ustavni sud je u svojoj praksi u predmetu broj U 65/01 (vidi Odluku Ustavnog suda broj U 65/01 od 25. jula 2003. godine, tačka 45, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/03) zaključio da svako lice ima pravo na to da se njegov pravni problem tretira u skladu sa relevantnim pravnim odredbama koje su na snazi u vrijeme donošenja odluke. Isto, u principu, važi i ukoliko se u toku postupka promijeni i pravni osnov za donošenje odluke, kao što je bio slučaj u predmetu broj AP 1293/05 (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 35, objavljenu u «Službenom glasniku BiH» broj 7/07; dostupna na: www.ccbih.ba). Ustavni sud je u navedenim predmetima zaključio da je, zbog propusta redovnih sudova da primijene važeće propise, došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje.
25. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, kao i vlastitu praksu koja se tiče istog ustavnopravnog pitanja, Ustavni sud zaključuje da je, zbog propusta Kantonalnog suda da primijeni važeći propis, a što je bio dužan po službenoj dužnosti da uradi, došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
26. Imajući u vidu izloženo, Ustavni sud smatra da je došlo do povrede apelantovog prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
27. S obzirom na zaključak u pogledu povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno posebno razmatrati navodne povrede člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. VIII.Zaključak
28. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada Kantonalni sud propusti da primijeni važeći propis koji je primjenjiv na konkretan slučaj, a koji je bio na snazi u vrijeme donošenja odluke.
29. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović