Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2339/08 (D. P., S. P., mldb. D. P., mldb. M. P. i M. P.)

Odluka donesena 07. 04. 2011.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Nematerijalna šteta
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Naknada štete
  • Materijalna šteta
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2339/08

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 04. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2339/08, rješavajući apelaciju Duška Pavličevića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 7. aprila 2011. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Duška Pavličevića, Svjetlane Pavličević, mldb. Dragane Pavličević, mldb. Miloša Pavličevića i Milana Pavličevića.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u postupku okončanom Presudom Okružnog suda u Doboju broj 87 0 P 004305 10 Gž od 10. decembra 2010. godine.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 76. stav

2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke Dušku Pavličeviću isplati iznos od 1.950,00 KM, a Svjetlani Pavličević, mldb. Dragani Pavličević, mldb.

Milošu Pavličeviću i Milanu Pavličeviću iznos od po 1.650,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, u skladu s članom 74. stav

5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Duško Pavličević, Svjetlana Pavličević, mldb. Dragana Pavličević, mldb. Miloš Pavličević i Milan Pavličević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mladenova, općina Teslić, koje zastupa Slobodanka Stajnić, advokatica iz Doboja, podnijeli su 26. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) (raniji brojevi P- 139/97, P-99/00, P-28/01 i P-1/02), novi broj 87 0 P 004305 97 P, koji se odnosi na naknadu štete po osnovu povrede na radu. Prvoapelant je dopunio apelaciju 16. jula 2010. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo je 19. marta 2009. godine, a od Osnovnog suda 12. februara 2009. godine, da dostave odgovore na apelaciju.

3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 30. marta 2009. godine.

4. Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju, navodeći da se predmet nalazi na Vrhovnom sudu radi odlučivanja u reviziji.

5. Na traženje Ustavnog suda Okružni sud je 19. oktobra 2010. godine dostavio na uvid sudski spis Osnovnog suda broj 87 0 P 004305 97 P koji je radi odlučivanja o žalbi kod Okružnog suda vođen pod brojem 87 0 P 004305 10 Gž.

6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na apelaciju dostavljen je apelantima 23. aprila 2009. godine.

7. Na osnovu člana 33. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda zatraženo je 7. marta 2011. godine, a od Osnovnog suda 8. marta 2011. godine, da dostave podatke na okolnosti donošenja odluke Okružnog suda o žalbi prvoapelanta protiv prvostepene Presude Osnovnog suda broj 87 0 P 004305 97 P od 15. juna 2010. godine, kao i na okolnosti prvoapelantovog daljnjeg korištenja pravnih lijekova.

8. Okružni sud je 11. marta 2011. godine dostavio kopiju Presude Okružnog suda broj 87 0 P 004305 10 Gž od 10. decembra 2010. godine, a Osnovni sud je dostavio fotokopiju dostavnice o uručenju navedene presude prvoapelantovom punomoćniku, kao i potvrdu broj 87 0 P 004305 97 P od 22. februara 2011. godine.

III.Činjenično stanje

9. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

10. Apelanti su 4. jula 1997. godine podnijeli tužbu Osnovnom sudu protiv DD Hemijska industrija «Destilacija» Teslić (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade materijalne i nematerijalne štete po osnovu teške tjelesne povrede koju je zadobio apelant Duško Pavličević na radnom mjestu polukvalificiranog cirkulariste kod tuženog, kojom prilikom je apelantu gumeni transporter otkinuo desnu ruku. Apelant Duško Pavličević je zahtijevao da mu tuženi naknadi materijalnu i nematerijalnu štetu koju je pretrpio na radu, dok su ostali apelanti tražili da im tuženi naknadi nematerijalnu štetu zbog pretrpljenih duševnih bolova uzrokovanih teškim invaliditetom prvoapelanta kao srodnika (supruga, oca i sina). Predmetna tužba je zavedena pod brojem P-137/97.

11. Osnovni sud je u konkretnom predmetu do donošenja prvostepene presude zakazao jedanaest ročišta od kojih je sedam odloženo, dok su četiri održana. Prva ročišta zakazana za 23. oktobar i 8. decembar 1997. godine su održana, a ročište određeno za 12. januar 1998. godine je odloženo, jer su apelanti podnijeli zahtjev za izuzeće sudije koji je rješenjem predsjednika Osnovnog suda broj R 9/98 od 26. februara 1998. godine odbijen kao neosnovan. Ročište zakazano za 19. mart 1998. godine također je odloženo zbog toga što sudsko vijeće nije bilo u punom sastavu. Ročište od 8. aprila 1998. godine je održano, na njemu su izvedeni određeni dokazi, između kojih saslušanje i suočenje više svjedoka. Međutim, zbog neophodnosti da se izvedu i drugi dokazi iz oblasti zaštite na radu, ročište je odloženo na neodređeno vrijeme. Nakon što su apelanti 3. jula 1998. godine dostavili svoja izjašnjenja na nalaze i mišljenja određenih vještaka, daljnja ročišta zakazana za 1. septembar 1998. godine i 28. maj 1999. godine su odložena zbog toga što nije bio završen izbor sudija porotnika.

12. Osnovni sud je dopisom broj P-139/97 od 7. juna 1999. godine, koji je dostavio Okružnom sudu, zatražio da se konkretan predmet ustupi drugom mjesno nadležnom sudu s ciljem da se brže postupa, obrazlažući da je «sud ostao bez sudija porotnika kojima je istekao mandat». Međutim, Okružni sud je Rješenjem broj R-59/99 od 9. juna 1999. godine odbio zahtjev Osnovnog suda za promjenu mjesne nadležnosti u ovoj pravnoj stvari.

13. Ročišta za glavni pretres zakazana za 30. septembar, 29. oktobar 1999. godine i 21. januar 2000. godine su odložena zbog neodazivanja vještaka određenih struka, dok je održano naredno ročište zakazano za 7. februar 2000. godine.

14. Presudom Osnovnog suda broj P-139/97 od 7. februara 2000. godine odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata protiv tuženog radi naknade štete.

15. Okružni sud je Rješenjem broj GŽ-101/00 od 24. maja 2000. godine odlučujući o žalbi apelanata protiv navedene presude Osnovnog suda žalbu uvažio, pobijanu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Okružni sud je ocijenio da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da su dati razlozi nepotpuni i da se ne zasnivaju na provedenim dokazima, a da je zaključak prvostepenog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva preuranjen, budući da se pobijana presuda ne može ispitati, što predstavlja bitnu povredu člana 354. stav 2. tačka 13. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Dalje, Okružni sud je, imajući u vidu da se radi o zahtjevu za naknadu štete na osnovu člana 173. i 176. stav 4. Zakona o obligacionim odnosima, naglasio da prvostepeni sud nije imao u vidu ni relevantne odredbe Zakona o zaštiti na radu, Pravilnika o općim mjerilima i normativima zaštite na radu, te je odredio koje će konkretne radnje poduzeti prvostepeni sud i koje će činjenice utvrditi u odnosu na uzrok nastanka štetnog događaja.

16. Osnovni sud je, nakon što je 31. maja 2000. godine od Okružnog suda zaprimio sudski spis, Rješenjem broj 128/2000 od 27. juna 2000. godine odbio kao neosnovan zahtjev apelanata za izuzeće postupajućeg sudije iz predmetnog suđenja.

17. Osnovni sud je na glavnom, usmenom i javnom ročištu, donio djelomičnu Presudu broj P- 99/2000 od 10. oktobra 2000. godine kojom je obavezao tuženog da isplati prvoapelantu Dušku Pavličeviću, na ime naknade neimovinske štete, iznos od 15.000,00 KM za pretrpljene duševne bolove zbog umanjene životne aktivnosti, iznose od po 3.000,00 KM za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljeni strah i za duševne bolove zbog naruženosti iznos od 3.000,00 KM, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe tj. od 4. jula 1997. godine pa do dana isplate. Preostali dio tužbenog zahtjeva o ovim vidovima štete za prvoapelanta je odbijen kao neosnovan. Istom presudom je određeno da će sud naknadno odlučivati u odnosu na dio tužbenog zahtjeva na ime prvoapelantove izgubljene dodatne zarade, kao i naknade nematerijalne štete ostalih apelanata.

18. Okružni sud je, nakon što je 15. decembra 2000. godine zaprimio konkretan spis o žalbama apelanata i tuženog protiv navedene djelomične presude prvostepenog suda, Rješenjem broj Gž- 1/01 od 17. januara 2001. godine žalbe uvažio, prvostepenu presudu ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Okružni sud je, između ostalog, naveo da je dio prvostepene presude o utvrđivanju visine štete zasnovan na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i na bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz člana 354. stav 2. tačka 13. ZPP, da nisu utvrđene odlučne činjenice, zbog čega nije moguće ispitati pravilnost i zakonitost pobijane presude. Okružni sud je posebno naglasio da nije jasno zašto je prvostepeni sud donio djelomičnu presudu budući da o tome nisu navedeni bilo kakvi razlozi. Okružni sud je u obrazloženju rješenja, s ciljem da otkloni nedostatke u suđenju, ponovo naveo konkretne upute za postupanje prvostepenog suda u ponovnom postupku.

19. Osnovni sud je, postupajući po uputama Okružnog suda, Presudom broj P 28/01 od 19. septembra 2001. godine, nakon što je zakazao tri ročišta za glavnu raspravu (31. jula, 28. augusta 2001. godine koja su odložena, i 6. septembra 2001. godine koje je održano), obavezao tuženog da apelantima isplati štetu po osnovu povrede na radu za prvoapelanta Duška Pavličevića iznos od 5.000,00 KM na ime pretrpljenih fizičkih bolova, 6.000,00 KM na ime pretrpljenog straha, 10.000,00 KM na ime naruženosti i 40.000,00 KM na ime umanjenja opće životne i radne aktivnosti. Nadalje, sud je obavezao tuženog da ostalim apelantima isplati iznose od po 3.000,00 KM na ime duševnog bola zbog naročito teškog invaliditeta bliskog srodnika (supruga, odnosno oca, odnosno sina), sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate. Istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražen mjesečni iznos od po 200,00 KM na ime izgubljene dodatne zarade od 20. augusta 1996. godine, pa ubuduće. Također je određeno da je tuženi dužan da apelantima naknadi troškove postupka u iznosu od 11.729,42 KM.

20. Okružni sud je Presudom broj Gž-459/01 od 13. decembra 2001. godine, odlučujući o žalbama apelanata i tuženog protiv navedene prvostepene presude, žalbe djelomično uvažio i prvostepenu presudu preinačio tako što je prvoapelantu dosuđenu naknadu nematerijalne štete na ime pretrpljenog straha od 6.000,00 KM smanjio na iznos od 3.000,00 KM, a za naruženost iznos od 10.000,00 KM smanjio na iznos od 5.000,00 KM, te dosuđene naknade nematerijalne štete ostalim apelantima iznos od po 3.000,00 KM smanjio na iznos od po 1.000,00 KM. Istom presudom prvostepena presuda je ukinuta u dijelu kojim je prvoapelantu na ime naknade za umanjenje opće životne i radne aktivnosti dosuđena naknada od 40.000,00 KM, i u dijelu kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev kojim je tražio mjesečni iznos od 200,00 KM na ime izgubljene dodatne zarade, te odluke o zakonskoj zateznoj kamati kao i odluke o troškovima parničnog postupka. Predmet je u tom ukinutom dijelu vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

21. Apelanti su podneskom, koji je Osnovni sud zaprimio 21. marta 2002. godine, zatražili hitno postupanje u konkretnom predmetu.

22. Vrhovni sud je Presudom broj Rev-151/02 od 12. decembra 2003. godine, odlučujući o reviziji apelanata i tuženog protiv navedene presude Okružnog suda, reviziju apelanata djelomično uvažio i preinačio Presudu Okružnog suda broj Gž-459/01 od 13. decembra 2001. godine, tako što je dosuđene naknade apelantima - supruzi, malodobnoj djeci i ocu prvoapelanta za pretrpljene i buduće duševne bolove zbog naročito teškog invaliditeta bliskog lica povećao s iznosa od po 1.000,00 KM na iznose od po 1.500,00 KM za svakog ovog apelanta. Istom presudom je ukinuta pobijana presuda u dijelu kojim je odbijen višak tužbenog zahtjeva apelanta Duška Pavličevića za naknadu štete za pretrpljeni strah preko iznosa od 3.000,00 KM i za pretrpljene i buduće duševne bolove zbog naruženosti preko iznosa od 5.000,00 KM, kao i dio kojim su odbijeni zahtjevi ostalih apelanata za naknadu štete za pretrpljene i buduće duševne bolove zbog naročito teškog invaliditeta bliskog lica preko iznosa od po 1.500,00 KM, te je Vrhovni sud predmet u tom dijelu vratio drugostepenom sudu na ponovno suđenje.

23. Revizija tuženog je također djelomično uvažena, pa je pobijana presuda Okružnog suda ukinuta u dijelu kojim je prvoapelantu dosuđena naknada štete za pretrpljenu fizičku bol preko iznosa od 3.000,00 KM, za pretrpljeni strah preko iznosa od 2.500,00 KM i za pretrpljene i buduće duševne bolove zbog naruženosti preko iznosa od 4.000,00 KM, i u tom dijelu predmet je vraćen drugostepenom sudu na ponovno suđenje, dok je u preostalom dijelu revizija tuženog odbijena.

24. Vrhovni sud je odredio da drugostepeni sud u nastavku postupka otkloni nedostatke na koje je ukazao ovaj sud i uz provođenje potrebnih i dostupnih dokaza utvrdi sve sporne činjenice na koje je ukazano, te u okviru njih i one činjenice koje se tiču okolnosti pod kojima je apelant započeo rad na transporteru, koje ga je lice uvelo u posao i objasnilo mu rad na cirkularu, na koji način je stavljao u pogon gumeni transporter, te nakon toga donese odgovarajuću odluku u granicama ukinutog dijela presude.

25. Okružni sud je, nakon što mu je 16. januara 2004. godine dostavljena navedena presuda Vrhovnog suda, Presudom broj Gž-74/04 od 29. novembra 2006. godine, postupajući po uputama Presude Vrhovnog suda broj Rev-151/02 od 12. decembra 2003. godine i odlučujući o žalbama apelanata i tuženog protiv Presude Osnovnog suda broj P-28/01 od 19. septembra 2001. godine, nakon održanih rasprava pred drugostepenim sudom 5. oktobra i 8. novembra 2006. godine, žalbu apelanata djelomično uvažio i pobijanu presudu u dosuđujućem dijelu preinačio, tako što je tuženog obavezao da pored već pravosnažno dosuđenih iznosa u Presudi Vrhovnog suda broj Rev 151/02 od 12. decembra 2003. godine prvoapelantu na ime naknade nematerijalne štete isplati za pretrpljene fizičke bolove, pored dosuđenog iznosa od 3.000,00 KM, iznos od 1.200,00 KM; za pretrpljeni strah, pored dosuđenog iznosa od 2.500,00 KM, iznos od 1.000,00 KM; za duševne bolove zbog naruženosti, pored dosuđenog iznosa od 4.000,00 KM iznos od 1.600,00 KM; a svim ostalim apelantima za duševne bolove zbog naročito teškog invaliditeta bliskog lica isplati pored dosuđenih iznosa od po 1.500,00 KM iznose od po 600,00 KM sve u roku od 30 dana od dana donošenja ove presude pod prijetnjom izvršenja. Višak tužbenih zahtjeva apelanata je odbijen.

26. Osnovni sud je navedenu presudu Okružnog suda sa kompletnim spisom zaprimio 30. novembra 2006. godine.

27. Apelanti su 15. decembra 2006. godine ponovo dostavili podnesak kojim su urgirali rješavanje predmeta zbog dužine trajanja predmetnog spora naglašavajući da su izbjeglice i raseljena lica, te da su teškog ekonomskog stanja, da su djeca školskog uzrasta i da se «svi izdržavaju isključivo od malog iznosa penzije prvotužioca».

28. Prvoapelant je 16. februara 2007. godine, pozivajući se na čl. 56. i 57. ZPP-a, dostavio Osnovnom sudu preinačenu tužbu, te od tuženog zatražio da prvoapelantu isplati iznos od 100.000,00 KM, na ime nematerijalne štete zbog trajnog gubitka radne sposobnosti od 100%, nastale od posljedica povrede na radnom mjestu 20. augusta 1996. godine, sa zakonskom zateznom kamatom od 4. jula 1997. godine do konačne isplate, kao i iznos od 200,00 KM mjesečno na ime izgubljene dodatne zarade, sa zakonskom zateznom kamatom, te naknadom troškova spora.

29. Osnovni sud je 7. marta 2007. godine, nakon što je pribavio odgovore na podnesene revizije protiv Presude Okružnog suda broj Gž 74/04 od 29. novembra 2006. godine, dostavio Vrhovnom sudu sudski spis na odlučivanje o reviziji.

30. Vrhovni sud je Presudom broj 118-0-Rev-07-000 282 od 26. februara 2009. godine, odlučujući o reviziji apelanata i tuženog protiv Presude Okružnog suda broj Gž-74/04 od 29. novembra 2006. godine, odbio kao neosnovane obje revizije. Vrhovni sud je 27. marta 2009. godine Osnovnom sudu dostavio predmetni sudski spis.

31. Prvoapelant je dostavljanjem podneska od 27. augusta 2009. godine predsjedniku Osnovnog suda ponovo urgirao rad u predmetu, naglašavajući da prvostepeni sud nije nastavio parnični postupak prema Presudi Okružnog suda broj Gž -459/01 od 13. decembra 2001. godine, tj. ponovno suđenje u ukinutom dijelu pobijane presude (naknade za umanjenje opće životne i radne aktivnosti te naknada mjesečnih iznosa na ime izgubljene dodatne zarade).

32. Osnovni sud je 24. septembra 2009. godine tuženom dostavio preinačenu tužbu apelanata od 16. februara 2007. godine, te zatražio postupanje u skladu sa ZPP-om, tj. dostavu pismenog odgovora u roku od 30 dana. Dalje, Osnovni sud je, nakon što je 20. oktobra 2009. godine zaprimio odgovor tuženog, prvo pripremno ročište zakazao za 21. januar 2010. godine, koje je održano, ali zbog obimnosti prijedloga za provođenje dokaza ročište je odloženo za 12. februar 2010. godine.

33. Apelant je 29. januara 2010. godine zatražio izuzeće postupajućeg sudije u predmetu Osnovnog suda broj 87 0 P 004305 97 P, koje je Rješenjem predsjednika suda broj 087-0-Su 10 - 000 054 od 2. februara 2010. godine odbijeno kao neosnovano.

34. Ročište od 12. februara 2010. godine je održano, kao i glavna rasprava zakazana za 7. april koja je nastavljena 19. maja 2010. godine.

35. Osnovni sud je Presudom broj 87 0 P 004305 97 P od 15. juna 2010. godine predmetni tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, te obavezao prvoapelanta da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 16.683,75 KM.

36. Prvoapelant je 14. jula 2010. godine podnio žalbu protiv navedene presude Osnovnog suda.

37. Okružni sud je svojim dopisom broj 013-0-Su-Ap-10-000 055 od 19. oktobra 2010. godine obavijestio Ustavni sud da je konkretan predmet po žalbi prvoapelanta na rješavanju kod Okružnog suda, i da ga treba hitno riješiti.

38. Okružni sud je Presudom broj 87 0 P 004305 10 Gž od 10. decembra 2010. godine žalbu prvoapelanta protiv prvostepene presude Osnovnog suda broj 87 0 P 004305 97 P od 15. juna 2010. godine odbio kao neosnovanu i osporenu presudu potvrdio. Prvoapelant je predmetnu presudu primio 18. januara 2011. godine.

39. Osnovni sud je izdao potvrdu broj 87 0 P 004305 97 P od 22. februara 2011. godine da prvoapelant «sa 22. februarom 2011. godine nije uložio reviziju Vrhovnom sudu na presudu Okružnog suda broj 87 0 P 004305 10 Gž od 10. decembra 2010. godine.» U potvrdi je navedeno da se ona izdaje na lični zahtjev prvoapelanta Duška Pavličića radi sklapanja vansudskog poravnanja s tuženim.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

40. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su naveli da su 4. jula 1997. godine protiv tuženog podnijeli tužbu Osnovnom sudu radi naknade materijalne i nematerijalne štete, po osnovu pretrpljene teške tjelesne povrede prvoapelanta Duška Pavličevića na radnom mjestu kod tuženog, te istakli redoslijed postupanja nadležnih sudova, naglašavajući da su Okružnom sudu podnijeli sedam urgencija i molbi za uzimanje konkretnog predmeta u rad, dok su Osnovnom sudu podnijeli pet urgencija i molbi u tom smislu, kao i kancelariji Ombudsmana u Doboju. Također, apelanti su naglasili da «predmetni postupak pred sudovima Republike Srpske traje više od dvanaest godina bez okončanja, za koji period tužitelji trpe štetu». Apelanti su ukazali na aspekt nepravilne primjene materijalnog prava kao posljedice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, počinjene u predmetnom postupku, kroz koje je i došlo do neosnovanog ponavljanja postupka i dugotrajnog suđenja. Apelanti su u konačnici predložili da Ustavni sud usvoji njihovu apelaciju, da utvrdi povredu „čl. II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo za donošenje odluke u razumnom roku“, da naloži Osnovnom sudu, Okružnom sudu i Vrhovnom sudu da u roku od tri mjeseca odluče o tužbenom zahtjevu apelanata, te da naloži Republici Srpskoj da svim apelantima na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku isplati iznos od 6.000,00 KM. U dopuni apelacije od 16. jula 2010. godine prvoapelant je dostavio Ustavnom sudu Presudu Osnovnog suda broj 87 0 P 004305 97 P od 15. juna 2010. godine kao i kopiju žalbe koju je podnio protiv te presude.

b) Odgovori na apelaciju

41. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju detaljno naveo kako je svojom Presudom broj Rev- 151/02 od 12. decembra 2003. godine odlučio o reviziji apelanata, s tim što je naglasio da nema saznanja u kojoj fazi je predmet koji se rješava kod Osnovnog suda.

42. Okružni sud je, prilikom dostave spisa Osnovnog suda, naveo da mu uz podnesak nije dostavljena apelacija, pa iz tih razloga nije u mogućnosti da se izjasni na navode apelacije u pogledu kršenja apelantovih prava. Nadalje, Okružni sud je u svom dopisu broj 013-0-Su-Ap-10- 000 055 od 19. oktobra 2010. godine obavijestio Ustavni sud da je konkretan predmet po žalbi apelanta protiv prvostepene Presude Osnovnog suda broj 87 0 P 004305 97 P od 15. juna 2010. godine na rješavanju kod Okružnog suda, naglašavajući da će ga hitno riješiti, nakon što Ustavni sud izvrši uvid u predmetni spis Osnovnog suda i predmet hitno vrati Okružnom sudu na daljnje postupanje. S obzirom da se u ovom postupku apelant žalio zbog povrede prava na «suđenje u razumnom roku», Ustavni sud je ovo izjašnjenje Okružnog suda, tretirao kao odgovor na apelaciju.

V. Relevantni propisi

43. U Zakonu o parničnom postupku (“Službeni list SFRJ” br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91, te “Službeni glasnik Republike Srpske” br. 17/93, 14/94 i 32/94) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku. Član 354. stav 2. tačka 13.

Bitna povreda parničnog postupka uvijek postoji:

13) ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a naročito ako je izreka presude nerazumljiva, ako protivrječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili protivrječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji protivrječnost između onoga što se u razlozima presude navodi.

44. U Zakonu o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantne odredbe glase:

Član 10.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 11.

Prvostepeni postupak će se, po pravilu, sastojati od dva ročišta – jednog pripremnog ročišta i jednog ročišta za glavnu raspravu.

Član 62.

Sud odmah nakon prijema tužbe počinje pripreme za glavnu raspravu.

Te pripreme obuhvataju prethodno ispitivanje tužbe, dostavu tužbe na obavezni odgovor, održavanje pripremnog ročišta i zakazivanje glavne rasprave.

Član 69.

Tužba sa prilozima se dostavlja tuženom na odgovor u roku od 30 dana od dana ispravne i potpune tužbe u sudu.

Član 70.stav 1.

Nakon prijema tužbe sa prilozima, tuženi je dužan najkasnije u roku od 30 dana dostaviti sudu pismeni odgovor na tužbu.

Član 228.

Prvostepeni sud je dužan, odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda, da odredi pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu koja će se održati najkasnije u roku od 30 dana od dana prijema rješenja drugostepenog organa, te da izvede sve parnične radnje i da raspravi sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostepeni sud u svom rješenju.

VI.Dopustivost

45. U skladu s članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

46. U skladu s članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

47. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kad nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i

4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji koji drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

48. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u okviru prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. VII.Meritum

49. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

50. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

51. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom.

a) Relevantni principi

52. Ustavni sud prije svega ističe da se, shodno konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

53. Osim toga, prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta uzetih u rad nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka, a stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV).

54. Konačno, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva (...) (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18.

b) Period koji se uzima u obzir

55. Parnični postupak pokrenut je 4. jula 1997. godine, kada su apelanti Osnovnom sudu podnijeli tužbu radi naknade materijalne i nematerijalne štete po osnovu teške tjelesne povrede prvoaapelanta Duška Pavličevića koju je pretrpio na radu. Prvoapelant je 16. februara 2007. godine Osnovnom sudu dostavio preinačenu tužbu u pogledu dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete zbog trajnog gubitka radne sposobnosti i naknadu izgubljene zarade. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom predmetu doneseno više odluka, i da je predmetni postupak u odnosu na prvoapelanta okončan Presudom Okružnog suda broj 87 0 P 004305 10 Gž od 10. decembra 2010. godine, koji se odnosio na dio tužbenog zahtjeva (kojim prvoapelant potražuje određeni iznos na ime umanjenja radne aktivnosti te mjesečne iznose na ime izmakle koristi). Cjelokupan postupak je trajao od 4. jula 1997. godine, dakle, duže od trinaest godina i pet mjeseci, i Ustavni sud će ispitati period u konkretnom slučaju u odnosu na prvoapelanta. S druge strane predmetni postupak je u odnosu na ostale apelante okončan Presudom Vrhovnog suda broj 118-0- Rev-07-000 282 od 26. februara 2009. godine, kojom su odbijene revizije apelanata i tuženog pa odluka revizijskog suda predstavlja konačnu odluku o tužbenom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete. Stoga je period koji će Ustavni sud cijeniti u predmetnom postupku u odnosu na ostale apelante (osim prvoapelanta) nešto kraći i iznosi jedanaest godina, sedam mjeseci i dvadeset dva dana

c) Analiza razumnosti trajanja postupka

56. U predmetnom postupku trebalo je riješiti pitanje osnovanosti i visine naknade materijalne i nematerijalne štete nastale kao posljedice teške tjelesne povrede kod jednog apelanta, koju je pretrpio na radu, kao i osnovanosti i visini nematerijalne štete za ostale apelante na ime pretrpljenih duševnih bolova uzrokovanih teškim invaliditetom bliskog lica. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se predmetni spor može okarakterisati kao relativno složen.

57. U vezi s ponašanjem apelanata, Ustavni sud zapaža da nije mogao utvrditi da su apelanti na bilo koji način doprinijeli dužini predmetnog postupka. Naprotiv, apelanti su pismenim podnescima pokušavali ishoditi okončanje postupka u razumnom roku.

58. S druge strane, Ustavni sud naglašava da Osnovni sud uopće nije dostavio odgovor na navode apelacije, a samim tim dakle nije dao nikakve argumente koji bi opravdali dužinu konkretnog postupka koja je a priori nerazumna i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Stoga, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, okolnost da je u predmetnom parničnom postupku svaki od sudova postupao više puta i donio više odluka (Osnovni sud četiri presude, Okružni sud pet odluka – dva rješenja i tri presude, Vrhovni sud dvije presude), Ustavni sud smatra da predmetni postupak zahtijeva globalnu ocjenu. U kontekstu navedenog, imajući u vidu da je prvoapelantu trebalo više od trinaest godina a ostalim apelantima više od jedanaest godina da dođu do konačne odluke o postavljenom tužbenom zahtjevu, Ustavni sud smatra da je prekršeno pravo apelanata na donošenje odluke u razumnom roku. Tako je i pored činjenice da su u pojedinim fazama postupka redovni sudovi iskazivali primjerenu ažurnost jer su stalnim vraćanje predmeta na ponovno suđenje nesporno i doveli do toga da je predmetni postupak ovako dugo trajao. U ovom kontekstu Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda stalno vraćanje odluke na ponovno suđenje može pokazati da postoje ozbiljni nedostaci u organizaciji sudskog sistema (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sistem od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog roka, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta sudu na ponovni postupak, često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava i gubitka djelotvornosti i povjerenja u pravni sistem. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji doprinos sve tri sudske instance konačnoj dužini postupka.

59. Konačno, Ustavni sud smatra da je ovako dugo trajanje postupka neopravdano, te da bi se moglo opravdati samo u izuzetnim okolnostima. Kako sudovi nisu ukazali na postojanje izuzetnih okolnosti koje su spriječile brže postupanje u konkretnom predmetu, Ustavni sud zaključuje da sveukupna dužina konkretnog postupka ne zadovoljava zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

60. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

d) Kompenzacija

61. Apelanti su zatražili da im se naknadi nematerijalna šteta zbog dužine trajanja parničnog postupka. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u simboličnom smislu u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.

62. Prilikom odlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi Odluku Ustavnog suda broj AP 938/04, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48- 51). Prema utvrđenom principu, apelantima bi za svaku godinu odgađanja da se donese odluka trebalo isplatiti iznos od približno 150 KM. Imajući u vidu da je navedeni postupak u odnosu na prvoapelanta trajao duže od trinaest godina i šest mjeseci, te da je okončan 10. decembra 2010. godine, prvoapelantu se određuje naknada u visini od 1.950,00 KM. S druge strane ostalim apelantima, u odnosu na koje je predmetni postupak trajao preko jedanaest godina i sedam mjeseci se određuje naknada u visini od po 1.650,00 KM. Ovaj iznos apelantima je dužna da isplati Vlada Republike Srpske, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, na ime nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku, zbog propusta navedenih sudova.

VIII. Zaključak

63. Ustavni sud je zaključio da postoji kršenje prava na pravičan postupak u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Povreda navedenog prava se ogleda u tome što je postupak u predmetu koji se tiče građanskopravnog spora - naknade materijalne i nematerijalne štete po osnovu teške povrede na radu, trajao u periodu dužem od trinaest godina i pet mjeseci, odnosno što je postupak naknade nematerijalne štete na ime pretrpljenih duševnih bolova uzrokovanih teškim invaliditetom bliskog lica trajao preko jedanaest godina i sedam mjeseci, a ta dužina postupka je a priori nerazumna i mogla bi se opravdati samo u izuzetnim okolnostima, koje u konkretnom slučaju redovni sudovi nisu ponudili, niti ih je Ustavni sud prepoznao.

64. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

65. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o meritumu u predmetu AP-2339/08 (D. P., S. P., mldb. D. P., mldb. M… | Sudska praksa | Aktio