Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1105/11 (I.M., N.D., Z.G. i S.H.)
Odluka donesena 20. 04. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1105/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP-1105/11, rješavajući apelaciju I.M. i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija I.M., N.D., Z.G. i S.H.
podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 010363 10 Gž od 29. decembra 2010. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru broj 07 58 P 010363 06 P od 10. juna 2010. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. I.M., N.D., Z.G. i S.H. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Mostara, koje zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijeli su 4. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 010363 10 Gž od 29. decembra 2010. godine i Presude Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 07 58 P 010363 06 P od 10. juna 2010. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj 07 58 P 010363 06 P od 10. juna 2010. godine obavezan je tuženi Hercegovačko-neretvanski kanton (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantima isplati određene novčane iznose na ime potraživanja iz radnog odnosa, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te da na ime apelanata N.D. i S.H. uplati Federalnom zavodu za penzijsko i iinvalisko osiguranje određene novčane iznose na ime doprinosa iz plate i na platu za periode navedene u izreci presude, uz dostavu svih potrebnih podataka za ostvarivanje prava iz penzijsko-invalidskog osiguranja i to propisani M4 obrazac, kao i da apelantima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.991,28 KM, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Predmetnom presudim su odbijeni tužbeni zahtjevi apelanata u preostalom dijelu preko dosuđenog.
3. Odlučujući o žalabama koje su apelanti i tuženi podnijeli protiv Presude Općinskog suda broj 07 58 P 010363 06 P od 10. juna 2010. godine, Kantonalni sud je donio Presudu broj 58 0 P 010363 10 Gž od 29. decembra 2010. godine, kojom je djelimično uvažio žalbu apelanata i prvostepenu presudu preinačio u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, tako što je tuženog obavezao da im na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 4.857,38 KM umjesto iznosa od 2.991,28 KM, dok je u preostalom dijelu odbio njihovu žalbu, a žalbu tuženog je odbio u cjelosti i potvrdio prvostepenu presudu.
4. Apelanti su 4. februara 2011. godine izjavili reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) protiv Presude Kantonalnog suda broj 58 0 P 010363 10 Gž od 29. decembra 2010. godine, te nisu, u skladu sa članom 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
5. Apelanti smatraju da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo iz člana II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u dsaljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije je, nakon izjavljene revizije od strane apelanata, u toku, a prema stanju spisa Vrhovni sud još nije donio odluku o reviziji.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:
Član 237.
(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.
(2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM.
(3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, a s obzirom da su u konkretnom slučaju reviziju izjavili apelanti, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u slučaju apelanata, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović