Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1202/11 (V. P.)
Odluka donesena 20. 04. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1202/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP-1202/11, rješavajući apelaciju Vere Perić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vere Perić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 80 0 P 001564 10 Rev od 25. novembra 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Vera Perić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bijeljine, podnijela je 10. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 80 0 P 001564 10 Rev od 25. novembra 2010. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini broj 80 0 P 001564 07 P od 1. oktobra 2008. godine, potvrđenom Presudom Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 80 0 P 001564 08 Gž od 26. februara 2010. godine, apelantica je obavezana da na ime ispunjenja obaveze uplate otkupne cijene stana pobliže opisanog u izreci presude, po ugovoru o otkupu stana br.ov. 1992/02 od 25. februara 2002. godine isplati tužiocu Fondu stanovanja Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužilac) iznos od 3.725,58 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da mu nadoknadi troškove parničnog postupka, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.
3. Apelantica je izjavila reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 80 0 P 001564 08 Gž od 26. februara 2010. godine, koja je Rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 P 001564 10 Rev od 25. novembra 2010. godine odbačena kao nedozvoljena. Vrhovni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, a da je stavom 3. istog člana propisano da izuzetno Vrhovni sud može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. U vezi sa tim, Vrhovni sud je zaključio da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u konkretnom slučaju iznosi 3.725,58 KM, odnosno da ne prelazi cenzus iz člana 237. stav 2. ZPP-a, te da odlučivanje o reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu člana 237. stav 3. ZPP-a, zbog čega je odlučio kao u dispozitivu rješenja primjenom člana 247. ZPP-a.
4. Apelantica tvrdi da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na pristup sudu kao elemenat tog prava, zbog toga što je Vrhovni sud odbacio njenu reviziju kao nedopuštenu, odnosno zbog toga što nije meritorno odlučivao o njenoj reviziji primjenom člana 237. stav 3. ZPP-a. Apelantica smatra da je revizija u konkretnom slučaju efektivan pravni lijek jer je za ishod mogla imati meritornu odluku. Nadalje, žali se da je Vrhovni sud nedosljedan u primjeni člana 237. stav 3. ZPP-a i da zbog toga stavlja građane u naravnopravan položaj pred zakonom i dovodi u opasnost pravnu sigurnost. Apelantica ističe da je u drugom „identičnom sudskom sporu“ istog tužioca protiv drugog tuženog Okružni sud zauzeo dijametralno suprotan stav, „što je upravo trebao da bude razlog za intervenciju Vrhovnog suda u skladu sa članom 237. stav 3. ZPP-a radi izjednačavanja sudske prakse“.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Ustavni sud primjećuje da je apelantica protiv Presude Okružnog suda broj 80 0 P 001564 08 Gž od 26. februara 2010. godine, izjavila reviziju ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda broj 80 0 P 001564 10 Rev od 25. novembra 2010. godine odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Okružnog suda broj 80 0 P 001564 08 Gž od 26. februara 2010. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena Presuda Okružnog suda broj 80 0 P 001564 08 Gž od 26. februara 2010. godine, s obzirom da je Vrhovni sud 25. novembra 2010. godine donio rješenje kojim je odbačena revizija koju je apelantica izjavila protiv te presude, pa joj je navedena presuda nesumnjivo dostavljena prije tog datuma. S obzirom da je apelacija podnesena Ustavnom sudu 10. marta 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila Presudu Okružnog suda kao konačnu odluku u konkretnom slučaju.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović