Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1206/11 (M. I. i J. V. i drugi)
Odluka donesena 20. 04. 2011.
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1206/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP-1206/11, rješavajući apelaciju Mire Ilić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mire Ilić, Julke Vidaković, Dragice Milanović, Brankice Novaković, Stojanke Mišić i Jovanke Zarić podnesena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 012-0-Gž-06-000215 od 8. decembra 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini broj P-452/05 od 25. januara 2006.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mire Ilić, Julke Vidaković, Dragice Milanović, Brankice Novaković, Stojanke Mišić i Jovanke Zarić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118 0 P 000181 10 Rev od 24. decembra 2010.
godine i Rješenja Okružnog suda u Bijeljini br. 012-0 Gvlž-10-000 002 od 19. februara 2010. godine i 012-0-Gvl-08-000 010 od 2. jula 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mira Ilić i Julka Vidaković iz Bijeljine, Dragica Milanović iz Međaša, Brankica Novaković iz Velike Obarske, Stojanka Mišić iz Balatuna i Jovanka Zarić iz Trnjaka (u daljnjem tekstu: apelant), koje zastupa Momir Radulović, advokat iz Bijeljine, podnijele su 11. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118 0 P 000181 10 Rev od 24. decembra 2010. godine, Rješenja Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) br. 012-0 Gvlž-10-000 002 od 19. februara 2010. godine i 012-0-Gvl-08-000 010 od 2. jula 2008. godine, te Presude Okružnog suda broj 012-0-Gž-06-000215 od 8. decembra 2006. godine i Presude Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-452/05 od 25. januara 2006. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj P-452/05 od 25. januara 2006. godine, potvrđenom Presudom Okružnog suda broj 012-0-Gž-06-000215 od 8. decembra 2006. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantica kojim su tražile da se ponište otkazi ugovora o radu tužene Robne kuće „Pobjeda“ AD Bijeljina (u daljnjem tekstu: tužena) koji glase na imena apelantica navedeni u izreci presude, što je tužena dužna priznati i trpjeti, kao i rasporediti apelantice na poslove i radne zadatke koje su obavljale do prestanka radnog odnosa ili na druge poslove koji odgovaraju njihovoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, te kojim su tražile da se tužena obaveže da im po osnovu neisplaćenih plata za period naveden u izreci presude isplati određene novčane iznose zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka. Takođe, predmetnom presudom je odbijen i alternativno postavljeni tužbeni zahtjev apelantica kojim su tražile da se tužena obaveže da im isplati određene novčane iznose po osnovu otpremnine, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i da im naknadi troškove parničnog postupka.
3. Apelantice su 11. februara 2008. godine podnijele prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog donošenjem Presude Okružnog suda broj 012-0-Gž-06-000215 od 8. decembra 2006. godine. Okružni sud je Rješenjem broj 012-0-Gvl-08-000 010 od 2. jula 2008. godine, potvrđenim Rješenjem istog suda broj 012-0 Gvlž-10-000 002 od 19. februara 2010. godine odbio prijedlog kao neosnovan, uz obrazloženje da odluka na koje su se apelantice pozvale u svom prijedlogu ne predstavlja novu činjenicu, odnosno dokaz na osnovu koje bi za apelantice bila donesena povoljnija odluka u ranijem postupku, te da apelantice ponavljanje postupka u predmetnoj pravnoj stvari traže zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a ne zbog novih činjenica ili novih dokaza, dok se se prema odredbi člana 255. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP) ponavljanje postupka ne može tražiti zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
4. Apelantice su izjavile reviziju protiv Rješenja Okružnog suda broj 012-0 Gvlž-10-000 002 od 19. februara 2010. godine, koju je Vrhovni sud odbio kao neosnovanu Rješenjem broj 118 0 P 000181 10 Rev od 24. decembra 2010. godine, uz obrazloženje da je pravilan zaključak Okružnog suda da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uslovi za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka iz člana 255. tačka 6. ZPP-a, s obzirom da činjenice na kojima apelantice zasnivaju prijedlog za ponavljanje postupka i dokazi na koje se pozivaju i po ocjeni tog suda nemaju karakter novih činjenica odnosno novih dokaza koje ima u vidu navedena zakonska odredba.
5. Apelantice se žale da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
4. protekao je rok za podnošenje apelacije;
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
A. U odnosu na Presudu Okružnog suda broj 012-0-Gž-06-000215 od 8. decembra 2006. godine i Presudu Osnovnog suda broj P-452/05 od 25. januara 2006. godine
7. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelanticama dostavljena Presuda Okružnog suda broj 012-0-Gž-06-000215 od 8. decembra 2006. godine, s obzirom da su apelantice 11. februara 2008. godine podnijele prijedlog za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog donošenjem navedene presude, pa im je navedena presuda nesumnjivo dostavljena prije tog datuma. S obzirom da je apelacija podnesena Ustavnom sudu 11. marta 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelantice primile Presudu Okružnog suda.
B. U odnosu na Rješenje Vrhovnog suda broj 118 0 P 000181 10 Rev od 24. decembra 2010. godine i Rješenja Okružnog suda br. 012-0 Gvlž-10-000 002 od 19. februara 2010. godine i 012-0-Gvl-08-000 010 od 2. jula 2008. godine
8. Apelantice se žale na odluke donesene u postupku povodom njihovog prijedloga za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog donošenjem Presude Okružnog suda broj 012-0-Gž- 06-000215 od 8. decembra 2006. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelantica u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Analogno iznesenom stavu u postupku povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka se ne određuju građanska prava i obaveze apelantica. U ovom postupku odlučuje se samo o tome da li će biti odobren ponovni postupak ili ne.
9. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za ponavljanje postupka ne tiče odlučivanja o građanskim pravima i obavezama apelantica u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za ponavljanje postupka. Stoga, postupak o odlučivanju o zahtjevu za ponavljanje postupka ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4 i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović