Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1220/11 (M. G.)
Odluka donesena 20. 04. 2011.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1220/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP 1220/11, rješavajući apelaciju Miloje Gutovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miloje Gutovića podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 003735 09 U od 4. novembra 2009. godine, rješenja Ministarstva stambene politike Kantona Sarajevo broj 27/02-23-875/09 od 24.
februara 2009. godine i rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo broj 23-04/II-23-302/02 od 12. januara 2009. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Miloja Gutović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Radomir Karan, podnio je 14. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 003735 09 U od 4. novembra 2009. godine, rješenja Ministarstva stambene politike Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 27/02-23-875/09 od 24. februara 2009. godine i rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) broj 23-04/II-23- 302/02 od 12. januara 2009. godine.
2. U ponovljenom postupku, Uprava je rješenjem broj 23-04/II-23-302/02 od 12. januara 2009. godine, odbila kao neosnovan i neblagovremen apelantov zahtjev za vraćanje u posjed stana u ulici Malta broj 17/V u Sarajevu.
3. Ministarstvo je donijelo rješenje broj 27/02-23-875/09 od 24. februara 2009. godine kojim je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv rješenja Uprave broj 23-04-II-23-302/02 od 12. januara 2009. godine.
4. Kantonalni sud je donio rješenje broj 09 0 U 003735 09 U od 4. novembra 2009. godine kojim je odbacio kao neurednu apelantovu tužbu izjavljenu protiv rješenja Ministarstva broj 27/02- 23-875/09 od 24. februara 2009. godine. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je 13. marta 1999. godine, Radomir Karan, kao apelantov punomoćnik, podnio tužbu koju je sam potpisao bez punomoći za zastupanje. S obzirom da je navedeni podnesak-tužba neuredan, Kantonalni sud je dopisima od 7, 16. jula i 4. augusta 2009. godine pozvao apelanta da uredi i potpiše tužbu, te da dostavi valjanu punomoć za zastupanje Radomira Karana. Pored toga, Kantonlni sud je dopisima od 14. aprila i 29. maja 2009. godine pozvao i Radomira Karana da u roku od 15 dana dostavi valjanu punomoć za zastupanje apelanta u ovom predmetu, uz napomenu da ukoliko u ostavljenom roku ne postupi po datim uputama iz dopisa, sud će tužbu odbaciti kao neurednu. Kantonalni sud je naglasio da u ostavljenom roku apelant niti njegov imenovani punomoćnik nisu dostavili ovom sudu dokaze da je Karan Radomir u srodstvu sa apelantom i da istog može zastupati, tj, apelant nije potpisao tužbu, te je iz tog razlog Kantonalni sud primjenom člana 24. stav 2. i člana 25. stav 1. Zakona o upravnim sporovima tužbu odbacio kao neurednu.
5. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola proj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju, apelantova tužba kojom je pokrenuo upravni spor radi poništenja rješenja Ministarstva od 24. februara 2009. godine, odbačena kao neuredna rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 U 003735 09 U od 4. novembra 2009. godine.
9. Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da je apelantova tužba odbačena kao neuredna, u smislu člana 24. stav 2. i člana 25. stav 1. Zakona o upravnim sporovima. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta iz apelacije, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao podnijetu urednu tužbu, po kojoj bi redovni sud mogao postupati, odnosno iscrpiti sve pravne lijekove. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant podnošenjem tužbe Kantonalnom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno podnio tužbu, na temelju koje sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović