Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1324/11 (D.B.)

Odluka donesena 20. 04. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1324/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 04. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP 1324/11, rješavajući apelaciju D. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija D.B. podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0- Rev-10-001395 od 7. decembra 2010. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-Gž-08-002045 od 18. januara 2010.

godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. D.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čitluka, podnio je 18. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-10-001395 od 7. decembra 2010. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, 009-0-Gž-08-002045 od 18. januara 2010. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu, broj Pr-4059/05 od 28. decembra 2007.

godine obavezana je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu na ime neisplaćene plaće za januar i februar 2001. godine, te neisplaćenog regresa za korištenje godišnjeg odmora za 2000. i 2001. godine isplati iznose precizirane u izreci presude, sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana podnešenja tužbe pa do isplate.

3. Odlučujući o žalbi tužene podnesenoj protiv prvostepene presude Kantonalni sud je donio Presudu, broj 009-0-Gž-08-002045 od 18. janaura 2010. godine kojom je žalba uvažena i prvostepena presuda preinačena na način da je tužbeni zahtjev apelanta za isplatu neisplaćenih plaća i regresa odbijen.

4. Apelant je protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je donio Rješenje, broj 070-0-Rev-10-001395 od 7. decembra 2010. godine kojim je revizija odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju rješenja je navedeno da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrhovni sud je istakao da u predmetnom slučaju vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi propisani iznos i da taj sud ne nalazi da su ispunjene zakonske pretpostavke iz stava 3. člana 237. ZPP-a, pa je stoga odlučeno kao u izreci rješenja.

5. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka pretstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje takse, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv Presude Kantonalnog suda, broj 009-0.Gž-08-002045 od 8. januara 2010. godine izjavio reviziju, ali je revizija, Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-10-001395 od 7. decembra 2010. godine odbačena kao nedopuštena iz razloga navedenih u tačci 4. ove odluke. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav

1. Pravila Ustavnog suda. Nakon navedenog proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-08-002045 od 18. januara 2010. godine.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena osporena presuda Kantonalnog suda, budući da je rješenje Vrhovnog suda o reviziji doneseno 7. decembra 2010. godine, pa se podrazumijeva da je osporenu presudu Kantonalnog suda apelant morao primiti prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. marta 2011. godine proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1324/11 (D.B.) | Sudska praksa | Aktio