Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1579/10 (Z. B.)

Odluka donesena 20. 04. 2011.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1579/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 04. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP-1579/10, rješavajući apelaciju Zlate Bradvice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zlate Bradvice podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 63 0 P 000060 09 Rev od 25. februara 2010. godine, Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 000060 08 Gž od 13. januara 2009. godine i Presude Općinskog suda u Ljubuškom broj 63 0 P 000060 08 P (stari broj 063-0-P-07-000 636) od 22. oktobra 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Zlata Bradvica (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Veljaka, koju zastupa Ivan Erceg, advokat iz Ljubuškog, podnijela je 4. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 63 0 P 000060 09 Rev od 25. februara 2010. godine, Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 P 000060 08 Gž od 13. januara 2009. godine i Presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 63 0 P 000060 08 P (stari broj 063-0-P-07-000 636) od 22. oktobra 2008. godine.

2. Presudom Općinskog suda broj 63 0 P 000060 08 P (stari broj 063-0-P-07-000 636) od 22. oktobra 2008. godine, potvrđenom Presudom Kantonalnog suda broj 63 0 P 000060 08 Gž od 13. januara 2009. godine, naloženo je tuženoj Hrvatska pošta d.o.o. Mostar (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantici na ime neisplaćenog dijela plaće za period od 1. oktobra 2004. do 30. septembra 2005. godine isplati iznos od 3.790,71 KM, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te da joj za navedeni period uplati pripadajući dio mjesečnih doprinosa i poreza koji proističu iz plate u iznosu od 2.614,49 KM, kao i da joj naknadi troškove postupka u iznosu od 941,70 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u ostalom dijelu apelanticin tužbeni zahtjev odbijen.

3. Apelantica je izjavila reviziju protiv Presude Kantonalnog suda broj 63 0 P 000060 08 Gž od 13. januara 2009. godine, koju je Vrhovni sud odbacio kao nedopuštenu Rješenjem broj 63 0 P 000060 09 Rev od 25. februara 2010. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da prema članu 237. stav 2. važećeg Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. Nadalje, konstatovao je da je apelantica u u konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora označila na iznos od 10.536,32 KM, te da shodno tome, vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi zakonom propisani limit za dozvoljenost revizije iz člana 237. stav 2. ZPP-a. Takođe, zaključio je da nisu ispunjene ni zakonske pretpostavke iz odredbe člana 237. stav 3. ZPP, te je u skladu sa tim odlučio kao u dispozitivu rješenja u smislu člana 247. st 1. ZPP-a.

4. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantiica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelantica je protiv osporene Presude Kantonalnog suda broj 63 0 P 000060 08 Gž od 13. januara 2009. godine izjavila reviziju, ali je ona odbačena kao nedopuštena Rješenjem Vrhovnog suda broj 63 0 P 000060 09 Rev od 25. februara 2010. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda broj 63 0 P 000060 08 Gž od 13. januara 2009. godine.

8. S obzirom na to da je apelantici 16. januara 2009. godine uručena Presuda Kantonalnog suda broj 63 0 P 000060 08 Gž od 13. januara 2009. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 4. maja 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1579/10 (Z. B.) | Sudska praksa | Aktio