Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1696/10 (H. T., M. M., F. Ć., M. K., S. M.)

Odluka donesena 20. 04. 2011.

  • Neovlašteno lice
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1696/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 04. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP-1696/10, rješavajući apelaciju Hate Telbiz i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hate Telbiz, Fahrije Ćehaje, Muje Kuke, Sejfe Muratspahića, Azima Karašina, Himze Novalića, Halida Letića, Kemala Tajara, Zijada Malkića i Ize Fulan, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-853/05 od 30. marta 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj Gž-948/04 od 25. maja 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhameda Merdžanića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Rev-853/05 od 30. marta 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku broj Gž-948/04 od 25. maja 2005. godine, zato što ju je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. Hata Telbiz, Muhamed Merdžanić, Fahrija Ćehaja, Mujo Kuko, Sejfo Muratspahić, Azim Karašin, Himzo Novalić, Halid Letić, Kemal Tajar, Zijad Malkić i Iza Fulan (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Bugojna, koje zastupa Ante Krajinović, advokat iz Bugojna, podnijeli su 11. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Rev- 853/05 od 30. marta 2006. godine i Presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj Gž-948/04 od 25. maja 2005. godine.

2. Iz dostavljene dokumentacije proizilazi da su svi apelanti, izuzev apelanta Muhameda Merdžanića, pokrenuli parnični postupak protiv UNIS „MOR“ D.D. Bugojno (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade novčanog potraživanja iz radnog odnosa. Presudom Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-221/04 od 9. avgusta 2004. godine utvrđeno je da se apelanti (izuzev apelanta Muhameda Merdžanića) nalaze u radnom odnosu kod tuženog i da su, shodno tome, ništave odluke nadzornog odbora tuženog o prestanku radnog odnosa tim apelantima, te da im je tuženi dužan isplatiti određene novčane iznose na ime naknade plate zbog čekanja za period pobliže naveden u izreci presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i nadoknaditi im troškove parničnog postupka.

3. Odlučujući o žalbi koju je tuženi podnio protiv Presude Općinskog suda, Kantonalni sud je donio Presudu broj Gž-948/04 od 25. maja 2005. godine, kojom je preinačio prvostepenu presudu na taj način što je je odbio tužbene zahtjeve apelanata (izuzev apelanta Muhameda Merdžanića) u cjelosti kao neosnovane.

4. Prema stanju spisa, apelanti (izuzev apelanta Muhameda Merdžanića) su podnijeli reviziju protiv Presude Kantonalnog suda, koju je Vrhovni sud Rješenjem broj Rev-853/05 od 30. marta 2006. godine odbio kao neosnovanu.

5. Takođe, protiv presude Kantonalnog suda podnijeli su i apelaciju koju je Ustavni sud odbacio kao preuranjenu Odlukom broj AP-121/06 od 12. aprila 2006. godine, s obzirom da je prema stanju spisa u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda, postupak povodom revizije bio u toku.

6. Iz apelacije proizilazi da se apelanti žale da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 5. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 5. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; (5) apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;a. U odnosu na apelante Hatu Telbiz, Fahriju Ćehaju, Muju Kuku, Sejfu Muratspahića, Azima Karašina, Himzu Novalića, Halida Letića, Kemala Tajara, Zijada Malkića i Izu Fulan

8. S obzirom na to da je apelantima 22. maja 2006. godine uručeno Rješenje Vrhovnog suda broj Rev-853/05 od 30. marta 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 11. maja 2010. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporeno rješenje.b. U odnosu na apelanta Muhameda Merdžanića

9. Ustavni sud primjećuje da iz dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu proizilazi da apelant nije učestvovao kao strana u predmetnom parničnom postupku. Shodno tome, Ustavni sud smatra da apelant u konkretnom slučaju nije lice koje bi moglo apelacijom osporavati predmetne odluke budući da se u postupku u kojem su donesene, nije odlučivalo o njegovim pravima niti obavezama.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje odnosno ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1696/10 (H. T., M. M., F. Ć., M. K., S. M.) | Sudska praksa | Aktio