Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-199/11 (Hotel "Tuzla" d.d. Tuzla)
Odluka donesena 20. 04. 2011.
- Protek roka
- Apelacija preuranjena
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-199/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP 199/11, rješavajući apelaciju Hotel "Tuzla" d.d. Tuzla, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4., 9. i 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hotel "Tuzla" d.d.
Tuzla podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 003-0- Pž-08-000 202 od 29. septembra 2009. godine i presude Općinskog suda u Tuzli broj Ps.534/05 od 9. maja 2008. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hotel "Tuzla" d.d.
Tuzla podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Ps 002676 10 Pvl od 6. oktobra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuju se kao nedopuštena apelacija Hotel "Tuzla" d.d.
Tuzla podnesena protiv rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Ip 003911 09 Ip od 16. decembra 2010. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Hotel "Tuzla" d.d. Tuzla (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 14. januara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Ip 003911 09 Ip od 16. decembra 2010. godine i rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 Ps 002676 10 Pvl od 6. oktobra 2010. godine, te presude Kantonalnog suda broj 003-0-Pž-08- 000 202 od 29. septembra 2009. godine i presude Općinskog suda broj Ps.534/05 od 9. maja 2008. godine. Apelant je, također, podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio obustavljanje postupka izvršenja po rješenju o izvršenju broj 32 0 Ip 003911 09 Ip od 16. decembra 2010. godine, kojim je izvršena blokada računa apelanta, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda broj Ps.534/05 od 9. maja 2008. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Pž-08-000 202 od 29. septembra 2009. godine, obavezan je apelant da tužitelju Centralno grijanje DD Tuzla, na ime duga isplati iznos od 863.639,20 KM sa zakonskim kamatama na način i preciziranim iznosima kako je to navedeno u izreci prvostepene presude.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 03 0 Ps 002676 10 Pvl od 6. oktobra 2010. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanta za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog postupka presudom Općinskog suda broj Ps.534/05 od 9. maja 2008. godine, koja je potvrđena presudom ovog suda broj 003-0-Pž-08-000 202 od 29. septembra 2009. godine. Istim rješenjem obavezan je apelant da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 782,00 KM.
4. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj broj 32 0 Ip 003911 09 Ip od 8. januara 2010. godine, određeno je predloženo izvršenje uz naknadu troškova izvršnog postupka na način kako je to navedeno u rješenju o izvršenju.
5. Rješavajući po prigovoru apelanta, Općinski sud je donio rješenje broj 32 0 Ip 003911 09 Ip od 16. decembra 2010. godine, kojim je prigovor djelomično usvojen i izvršenje određeno rješenjem o izvršenju obustavljeno u dijelu naplate novčanog potraživanja u ukupnom iznosu od 51.947,02 KM i to na ime troškova praničnog postupka i na ime tačno preciziranih zakonskih zateznih kamata, dok u preostalom dijelu naplate na ime glavnog duga u iznosu od 843.709,23 KM i preciziranih zakonskih kamata ostaje na snazi.
6. Apelant smatra da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tač. 4., 9. i 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tač. 4., 9. i 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
“Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
(9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
(14) apelacija je preuranjena;“
a. U odnosu na presudu Općinskog suda broj Ps.534/05 od 9. maja 2008. godine potvrđenu presudom Kantonalnog suda broj 003-0-Pž-08-000 202 od 29. septembra 2009. godine
8. S obzirom da je apelantu 22. oktobra 2009. godine uručena presuda Kantonalnog suda broj 003-0-Pž-08-000 202 od 29. septembra 2009. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. januara 2011. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.
b. U odnosu na rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 Ps 002676 10 Pvl od 6. oktobra 2010. godine
9. Apelant smatra da je zbog odbijanja prijedloga za ponavljanje postupka povrijeđeno njegovo pravo na imovnu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku koji je okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 03 0 Ps 002676 10 Pvl od 6. oktobra 2010. godine odlučivalo isključivo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka. U tom postupku nadležni sud nije mogao ulaziti u ocjenu zakonitosti odluka donesenih u pravosnažno okončanom parničnom postupku. S obzirom na navedeno, nesporno je da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o apelantovim imovinskim pravima. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelanta o povredi člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, te slijedi da je predmetna apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
c. U odnosu na rješenje Općinskog suda broj 32 0 Ip 003911 09 Ip od 16. decembra 2010. godine
10. Prema naprijed navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
11. U konkretnom slučaju apelant je u apelaciji naveo da je protiv rješenja Općinskog suda broj 32 0 Ip 003911 09 Ip od 16. decembra 2010. godine podnio žalbu. S obzirom na navedeno postupak po žalbi je u toku, pa je apelacija u ovom dijelu preuranjena.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4., 9. i 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović