Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2420/09 (N. S.)
Odluka donesena 20. 04. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2420/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP-2420/09, rješavajući apelaciju Nedžada Salkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedžada Salkovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-
0-Rev-08-001 227 od 20. maja 2009. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Gž-08-001 144 od 22. avgusta 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Nedžad Salković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, koga zastupa Amir Morankić, advokat iz Tuzle, podnio je 28. jula 2009. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-001 227 od 20. maja 2009. godine i Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Gž-08-001 144 od 22. avgusta 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-822/05 od 19. marta 2008. godine utvrđeno je da je tužena Republika Srpska-Vlada Republike Srpske-
Republički sekretarijat za odnose sa međunarodnim krivičnim sudom u Hagu i istraživanjem ratnih zločina Banja Luka-ranije Dokumentacioni centar (u daljnjem tekstu: tužena) iznošenjem neistinitih navoda objavljenih na internet stranici www.dcrs.org u dokumentima pobliže navedenim u izreci presude, povrijedila apelantovu ličnost, te čast i ugled, pa je obavezana da o svom trošku javno objavi predmetnu presudu na način pobliže opisan u izreci presude. Takođe, predmetnom presudom tužena je obavezana da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka, sa zakonskom zateznom kamatom, dok je utvrđeno povlačenje tužbe u dijelu u kojem je apelant zahtijevao naknadu nematerijalne štete u iznosu od 10.000,00 KM.
3. Rješenjem Okružnog suda 011-0-Gž-08-001 144 od 22. avgusta 2008. godine (koje je apelant dostavio uz apelaciju) uvažena je žalba koju je tužena podnijela protiv Presude Osnovnog suda broj P-
822/05 od 19. marta 2008. godine, te je predmetna presuda ukinuta, a apelantova tužba je odbačena uz obrazloženje da je podnesena nakon proteka objektivnog roka za njeno podnošenje iz člana 12. Zakona o zaštiti od klevete („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 37/01). Na predmetnom rješenju se nalazi pečat Okružnog suda i potpis ovlaštenog radnika suda.
4. Protiv navedenog Rješenja Okružnog suda apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, te je podnio apelaciju Ustavnom sudu. Ustavni sud je Odlukom broj AP 3689/08 od 17. marta 2009. godineodbacio tu apelaciju kao nedopuštenu zbog preuranjenosti, odnosno zbog toga što je u vrijeme donošenja Odluke Ustavnog suda bio u toku postupak po reviziji izjavljenoj protiv predmetnog rješenja Okružnog suda.
5. Nakon toga Vrhovni sud je donio Rješenje broj 118-0-Rev-08-001 227 od 20. maja 2009. godine, kojim je odbacio reviziju koju je apelant izjavio protiv Rješenja Okružnog suda broj 011-0-
Gž-08-001 144 od 22. avgusta 2008. godine. U obrazloženju rješenja Vrhovnog suda je navedeno da je osporenim rješenjem Okružnog suda ukinuta prvostepena presuda i predmet vraćen na ponovni postupak, a tužba nije odbačena kako je to apelant tvrdio u reviziji, te da se u takvoj situaciji revizija ne može izjaviti s obzirom na odredbe člana 254. stav 1. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03 i 63/07), jer pobijanim rješenjem postupak u predmetnoj stvari nije pravosnažno završen.
6. Apelant se žali da mu je rješenjem Vrhovnog suda i rješenjem Okružnog suda koje je dostavio uz apelaciju povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
7. Vrhovni sud je u dopisu koji je 18. decembra 2009. godine dostavio Ustavnom sudu, naveo da je predmet revizionog postupka pred tim sudom bilo Rješenje Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-001 144 od 22. avgusta 2008. godine, kojim je žalba tužene uvažena, te je Presuda broj P-822/05 od 19. marta 2008. godine ukinuta i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. U prilog svojim tvrdnjama, Vrhovni sud je dostavio primjerak navedenog rješenja, na kojem se nalazi pečat Okružnog suda, potpis ovlaštenog radnika suda, te pečat iz kojeg je vidljivo da je rješenje dostavljeno Osnovnom sudu 23. septembra 2008. godine. Takođe, Vrhovni sud je istakao da, ukoliko su tačni navodi apelanta da je Okružni sud donio rješenje kojim je tužba odbačena, „ostaje otvoreno pitanje“ kako su u istom predmetu donesena dva različita rješenja pod istim brojem i datumom, ali da o tome treba da se izjasni Okružni sud.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
9. U skladu sa navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
10. Prije svega, Ustavni sud zapaža da u konkretnom predmetu egzistiraju dva različita Rješenja Okružnog suda pod istim brojem i datumom - broj 011-0-Gž-08-001 144 od 22. avgusta 2008. godine. Jedno rješenje, kojim je prvostepena presuda ukinuta i apelantova tužba je odbačena kao neblagovremena, dostavljeno je apelantu koji je protiv tog rješenja izjavio reviziju Vrhovnom sudu. Drugo rješenje, kojim je prvostepena presuda ukinuta i predmet je vraćen Osnovnom sudu na ponovni postupak, dostavljeno je Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 118-0-Rev-08-001 227 od 20. maja 2009. godine, odbacio reviziju kao nedozvoljenu zbog toga što postupak nije pravosnažno završen, s obzirom da je predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
11. Imajući u vidu pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova koje upravo ima svrhu da omogući apelantima da dođu do konačne odluke, a s druge strane da omogući sudovima i drugim nadležnim organima da postupajući po pravnim lijekovima isprave eventualna kršenja prava apelanata u nižestepenim postupcima pred tim sudovima i drugim nadležnim organima, Ustavni sud neće ulaziti u razloge koji su u konkretnom predmetu doveli do situacije da je Okružni sud rješavajući o žalbi tužene donio dva različita rješenja pod istim brojem i datumom. Prednje iz razloga što je Rješenje Okružnog suda broj 011-0-Gž-08-001 144 od 22. avgusta 2008. godine, kojim je prvostepena presuda ukinuta i predmet vraćen Osnovnom sudu na ponovni postupak, dostavljeno Osnovnom sudu 23. septembra 2008. godine, iz čega proizilazi da je ponovni postupak po apelantovoj tužbi u toku pred tim sudom. Shodno tome, Ustavni sud smatra da je apelacija preuranjena jer je podnesena prije nego što je donesena konačna odluka o apelantovoj tužbi. Nakon donošenja te odluke, neovisno od njene vrste, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović