Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3223/10 (V. A., F. V. i S. O.)
Odluka donesena 20. 04. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3223/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP 3223/10, rješavajući apelacije Vesne Aleksić i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Vesne Aleksić, Fikrete Vuković i Seada Osmanovića podnesene protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 03 0 P 003062 09 Gž od 27. maja 2010. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli, broj 032-0-P-07-003 229 od 27. februara 2009. godine; te Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj 03 0 P 002907 09 Gz od 14. juna 2010. godine i Presude Općinskog suda u Tuzli, broj 032-0-P-07-003227 od 15. oktobra 2009. godine zato što su preuranjene.
OBRAZLOŽENJE
1. Vesna Aleksić, Fikreta Vuković i Sead Osmanović (u daljnjem tekstu: apelanti) svi iz Tuzle, koje zastupa Zlatko Garić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 28. jula 2010. godine je godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i presuda Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) preciziranih u izreci ove odluke.
2. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti koje se odnose na istu činjeničnu i pravnu osnovu, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta, broj AP 3223/10 i AP 3225/10 u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP 3223/10.
3. Apelanti su kao zaposlenici Općinskog suda za prekršaje odnosno Ministarstva pravosuđa i uprave Tuzlanskog kantona pokrenuli radni spor protiv Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate naknade po osnovu toplog obroka i regresa za period preciziran u izrekama prvostepenih presuda.
4. Odlučujući o njihovim tužbenim zahtjevima Općinski sud je donio presude iz izreke ove odluke kojima je tuženi obavezan da apelantima na ime potraživanih naknada na ime toplog obroka i regresa za period preciziran u izrekama presuda isplati iznose precizirane u izrekama presuda. Istim presudama apelanti su odbijeni sa dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na isplatu naknade na ime toplog oboroka za period od 8. septembra 2005. godine i dalje, kako su to već tužbenim zahtjevima precizirali, te regresa za 2006. i 2007. godinu. Ujedno, tuženi je obavezan i da apelantima naknadi troškove postupka.
5. Rješavajući o žalbama apelanata i tuženog protiv prvostepenih presuda, Kantonalni sud je donio presude iz izreke ove odluke kojima je žalbe odbio i prvostepene presude potvrdio. Istim presudama apelanti su odbijeni sa zahtjevom za naknadu troškova postupka.
6. Prema navodima apelacije apelanti su protiv presuda Kantonalnog suda, broj 03 0 P 003063 09 Gž od 27. maja 2010. godine i broj 03 0 P 002907 09 Gz od 14. juna 2010. godine izjavili revizije Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).
7. Apelanti nisu, u skladu sa odredbom člana 19. stav 5. Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud da su postupci pred Vrhovnim sudom okončani.
8. Apelanti se žale da je osporenim odlukama povrijeđeno njihovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti ističu da su protiv drugostepenih presuda izjavili revizije Vrhovnoj sudu, iako vrijednost pojedinačnih potraživanja ne prelazi cenzus od 10.000,00 KM, pozivajući se na odredbu člana 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Apelanti navode da su osporene odluke donesene kao rezultat pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu Ustavnom sudu da ukine osporene presude i predmete vrati na ponovno odlučivanje.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;
10. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
11. Član 237. ZPP-a («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi: «Član 237.
1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.
2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.
3) Izuzetno Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
12. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. ZPP, prema kojem Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga su u konkretnom slučaju, apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluka Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluka o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelaciju u kojoj su, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
13. U konkretnom slučaju postupci o predmetu apelacija su u toku pred Vrhovnim sudom, pa slijedi da su apelacije preuranjene.
14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović