Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-659/11 (H.H.)

Odluka donesena 20. 04. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Krivični postupak
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-659/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 04. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP 659/11, rješavajući apelaciju H.H, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H.H. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 03 0 K 004713 09 Kvl od 15.

decembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. H.H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 14. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03 0 K 004713 09 Kvl od 15. decembra 2010. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda broj K-42/00 od 15. juna 2001. godine apelant je proglašen krivim za krivično djelo zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 3. u vezi sa stavom 1. ranijeg Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Apelant i ostali optuženi obavezani su da na ime imovinsko-pravnog zahtjeva oštećenom Tuzlanskom kantonu solidarno isplate iznos od 163.166,50 KM, a za ostatak imovinskog zahtjeva oštećeni je upućen na parnicu. Navedenom presudom apelant i ostali optuženi obavezani su da solidarno naknade troškove krivičnog postupka.

3. Protiv navedene presude apelant je izjavio žalbu povodom koje je Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) donio presudu broj Kž-476/01 od 13. maja 2004. godine, kojom se apelantova žalba djelimično uvažava, te je prvostepena presuda preinačena u odnosu na apelanta u odluci o kazni tako da se apelant za krivično djelo za koje je proglašen krivim prvostepenom presudom uz primjenu čl. 40. stav 1, 41. tačka 2. i 42. stav 1. tačka 1. ranijeg Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. U ostalom dijelu prvostepena presuda je u odnosu na apelanta ostala neizmijenjena.

4. Apelant je protiv naprijed navedenih odluka podnio apelaciju Ustavnom sudu koja je odbijena kao neosnovana Odlukom o dopustivosti i meritumu Ustavnog suda broj AP 1594/05 od 20. septembra 2006. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba).

5. Kantonalni sud je donio rješenje broj 03 0 K 004713 09 Kvl od 15. decembra 2010. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravosnažnom presudom Kantonalnog suda broj K.42/00 od 15. juna 2001. godine i presudom je Vrhovnog suda broj Kž-476/01 od 13. maja 2004. godine. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da nisu ispunjeni uvjeti propisani odredbom člana 343. stav 1. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH («Službene novine Federacije BiH» br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 53/07, 9/09 i 12/10; u daljnjem tekstu: ZKP) jer su, između ostalog, dokazi na kojima apelant zasniva svoj zahtjev nepodobni da se na osnovu njih dozvoli ponavljanje krivičnog postupka.

6. Apelant se žali da je osporenom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija) i pravo na imovinu iz člana člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola proj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

8. U konkretnom slučaju apelant se žali na rješenje Kantonalnog suda broj 03 0 K 004713 09 Kvl od 15. decembra 2010. godine kojim je odbačen njegov zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravomoćnom presudom istog suda. U toku postupka je utvrđeno da nisu ispunjene procesne pretpostavke iz člana 343. stav 1. tačka c) ZKP za ponavljanje krivičnog postupka obzirom da apelantovi dokazi nisu bili podobni da bi se na osnovu istih, dozvolio postupak obnove.

9. Budući da član 6. Evropske konvencije, na koji se apelant poziva, garantira pravičan postupak prilikom «utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv nekog lica Ustavni sud treba utvrditi da li je član 6. Evropske konvencije uopće primjenjiv na apelantov slučaj.

10. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe».

11. Dakle, iz navedenog proizilazi da se u postupku koji je okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda nije odlučivalo niti o građanskim pravima i obavezama apelanta niti o osnovanosti krivične optužbe protiv njega u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. O osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravosnažno je odlučeno u krivičnom postupku okončanom presudom Kantonalnog suda broj K.42/00 od 15. juna 2001. godine i presudom je Vrhovnog suda broj Kž-476/01 od 13. maja 2004. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Također, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, u postupku koji je okončan osprenim rješenjem nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu iz člana člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola proj 1 uz Evropsku konvenciju, pa slijedi da je apelacija i u odnosu na navedenu povredu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-659/11 (H.H.) | Sudska praksa | Aktio