Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-732/11 (M.C.)

Odluka donesena 20. 04. 2011.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-732/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 04. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP 732/11, rješavajući apelaciju M.C, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M.C. podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 U 005122 10 U od 14.

decembra 2010. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. M.C. (u daljnjem tekstu: apelant) sa Pala, kojeg zastupa Sulejman S. Hadžibegović, advokat iz Sarajeva, podnio je 16. februara 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 U 005122 10 U od 14. decembra 2010. godine.

2. Rješenjem Federalnog ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 8/6-417- 607-102/97 od 5. aprila 1999. godine, Rosanda Cvjetković (apelantova sestra) je određena za nosioca stanarskog prava na stanu u ulici Koste Hermana broj 13, prizemlje, stan broj 1, a nakon smrti ranijeg nosioca stanarskog prava Cvije Cvjetković (apelantova majka).

3. Odučujući o apelantovom zahtjevu za obnovu postupka okončanog rješenjem Ministarstva, Služba za zajedničke poslove organa i tijela Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Služba) je donijela zaključak broj 03-23-185/07 od 3. decembra 2009. godine kojim je odbačen apelantov zahtjev zbog neblagovremenosti.

4. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 U 005122 10 U od 14. decembra 2010. godine odbačena je apelantova tužba podnesena provit zaključka Službe. U obrazloženju rješenja je navedeno da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora u smislu odredbi Zakona o upravnim sporovima («Službene novine FBiH» broj 9/05; u daljnjem tekstu: ZUP). Naime, shodno odredbi člana 8. ZUP, upravni spor se može pokrenuti samo protiv upravnog akta, a to je akt kojim nadležni organ uprave i upravne ustanove Federacije i kantona, gradonačelnik i općinski načelnik i gradske i općinske službe za upravu, kao i institucije koje imaju ovlaštenja, u vršenju tih ovlaštenja, rješavaju o izvjesnom pravu ili obavezi pojedinca ili pravnog lica, u nekoj upravnoj stvari. U konkretnoj pravnoj stvari, postupak čiju obnovu apelant traži okončan je rješenjem Ministarstva od 5. aprila 1999. godine, kojim se nije rješavalo ni u kakvoj upravnoj stvari nego je Ministarstvo, kao nosilac prava raspolaganja tim stanom, u smislu odredbi Zakona o stambenim odnosima («Službeni list SR BiH» br. 14/84, 12/87 i 36/99) koji se primjenjuje po članu 1. Zakona o preuzimanju Zakona o stambenim odnosima («Službene novine FBiH» br. 11/98 i 19/99) rješavalo o prenosu stanarskog prava na spornom stanu. S obzirom na navedeno, sud je zaključio da akt, kojim je okončan postupak čiju obnovu apelant traži, nema karakter upravnog akta jer se njim nije rješavalo ni o kakvom upravnom pravu u smislu navedene odredbe člana 8. ZUP-a, zbog čega se ne može u upravnom sporu pobijati ni zaključak Službe kojim je rješavano po zahtjevu za obnovu ovog postupka prenosa stanarskog prava.

5. Apelant se žali da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u postupku donošenja osporene odluke odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća da je u predmetnom postupku odbijen zahtjev apelanta za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog rješenjem Ministarstva broj 8/6-417-607-102/97 od 5. aprila 1999. godine. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-563/05 od 28. juna 2005. godine). Iz navedenog proizilazi da se u postupku koji je okončan osporenim rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 U 005122 10 U od 14. decembra 2010. godine nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka, odnosno za postupanje po tužbi protiv akta koji ne predstavlja konačan upravni akt. Nadalje, slijedi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o pravu na dom apelanta iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, niti o pravu na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije, člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-732/11 (M.C.) | Sudska praksa | Aktio