Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-756/09 (R. S.)

Odluka donesena 20. 04. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-756/09

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 04. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP-756/09, rješavajući apelaciju Radovana Sladoje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radovana Sladoje podnesena protiv presude Okružnog suda u Trebinju, broj 015-0-Gž-08-

000 265 od 11. februara 2009. godine i presude Osnovnog suda u Foči, broj 094-0-P-07-000 055 od 18. aprila 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Radovan Sladoje (u daljnjem tekstu: apelant) iz Foče, kojeg zastupa Mile Čajević, advokat iz Foče, podnio je 13. marta 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjme tekstu: Okružni sud), broj 015-0-Gž-08-000 265 od 11. februara 2009. godine i presude Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 094-0-P-07-000 055 od 18. aprila 2008. godine. Apelant je zatražio i donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje presude Osnovnog suda, broj 094-0-P-07-000 055 od 18. aprila 2008. godine do donošenja konačne odluke o apelaciji, jer bi u suprotnom za apelanta nastupile neotklonjive posljedice. Apelant je dostavio urgenciju za postupanje po predmetnoj apelaciji 1. jula 2009. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj 094-0-P-07-000 055 od 18. aprila 2008. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kao tužitelja-protivtuženog, a kojim je tražio da se ponište kao nezakonite odluke JP ''Službeni glasnik'' RS iz Banja Luke (u daljnjem tekstu: tuženi-protivtužioc), broj 01-1730/03 od 23. juna 2003. godine i broj 01-1950 od 14. jula 2003. godine, te da se utvrdi da je apelantu stan u Foči, ul. Petra Bojovića bb, površine 58,33 mulaz IV, stan broj 127, dodijeljen u skladu sa Zakonom o stambenim odnosima i Zakonom o privatizaciji državnih stanova i Pravilnikom o rješavanju stambenih potreba radnika JP ''Službeni glasnik'' RS, te da se tuženom-protivtužiocu naloži da izvrši nadovjeru ugovora o korištenju stana, broj 2624/00 od 19. aprila 2000. godine, zaključenog između apelanta i Zajednice stanovanja Foča, u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja, kao i da se tuženi obaveže da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 5.753,50 KM u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Drugim stavom iste presude usvojen je tužbeni zahtjev tuženog-protivtužioca te je utvrđeno da su ništavi, rješenje JP ''Službeni glasnik'' RS Pale, broj 01-825/1 od 21. oktobra 1999. godine o dodjeli stana na korištenje apelantu i ugovor o korištenju stana, broj 2623/00 od 19. aprila 2000. godine zaključen između apelanta i Zajednice stanovanja Foča, kao pravnog prednika Opštine Foča (u daljnjem tekstu: tužena), te na osnovu navedenog rješenje Osnovnog suda, broj R.4/03 od 24. februara 2003. godine a na osnovu kojeg je apelant zakupac na predmetnom stanu ne proizvodi pravno dejstvo. Ujedno je naloženo apelantu da oslobodi predmetni stan i preda ga tuženom-protivtužiocu. Istom presudom apelant i tužena Opština Foča su obavezani da solidarno tuženom-protivtužiocu naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 5.580,00 KM sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Odlučujući o žalbi apeanta i tužene Opštine Foča na prvostepenu presudu, Okružni sud je presudom, broj 015-0-Gž-08-000 265 od 11. februara 2009. godine, žalbu apelanta odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu. Drugim stavom iste presude je žalba tužene protiv odluke o troškovima postupka uvažena te je tužena oslobođena plaćanja troškova parničnog postupka. Trećim stavom iste presude je odbijen zahtjev tuženog JP ''Službeni glasnik'' RS iz Banja Luke, za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

4. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na privatni život i dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. Apelant protiv presude Okružnog suda 015-0-Gž-08-000 265 od 11. februara 2009. godine nije izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) što je shodno članu 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09; u daljnjem tekstu: ZPP), mogao učiniti. Naime, u članu 237. ZPP propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno, Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima».

8. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S obzirom na označenu vrijednost spora u tužbi u visini od 15.000,00 KM proizilazi da je u smislu člana 237. stav 2. ZPP, revizija apelanta po ovom osnovu bila dopuštena. Apelant je stoga bio dužan izjaviti reviziju prije obraćanja Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant je izgubio mogućnost da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-756/09 (R. S.) | Sudska praksa | Aktio