Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-781/11 (A. K.)

Odluka donesena 20. 04. 2011.

  • Ponavljanje postupka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-781/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 04. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP-781/11, rješavajući apelaciju Alme Karamujić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Alme Karamujić podnesena protiv rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, broj 96 0 K 010602 10 Kv od 13. decembra 2010.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Alma Karamujić (u daljnjem tekstu: apelantica) trenutno u Kazneno popravnom zavodu Tuzla, podnijela je 14. februara 2011. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 96 0 K 010602 10 Kv od 13. decembra 2010. godine. Predmetni podnesak je u Ustavnom sudu prvobitno bio evidentiran pod poslovnim brojem SU- 11/11, pa je 19. februara 2011. godine, nakon dostave popunjenog obrasca apelacije od strane apelantice presigniran i zaveden pod novim brojem AP-781/11.

2. Presudom Osnovnog suda, broj 96 0 K 010602 10 Kv od 21. maja 2010. godine, apelantica je nakon prihvatanja Sporazuma o priznanju krivice oglašena krivom zbog krivičnog djela navođenja na prostituciju iz člana 207. stav 4. Krivičnog zakona Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ BD BiH) i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i šest mjeseci. Navedena presuda je postala pravosnažna 21. maja 2010. godine, a s obzirom da su se stranke (apelantica i Tužilaštvo BD BiH) odrekli prava na žalbu.

3. Apelantica je 12. novembra 2010. godine podnijela Osnovnom sudu prijedlog za ponavljanje navedenog krivičnog postupka.

4. Osnovni sud je rješenjem, broj 96 0 K 010602 10 Kv od 13. decembra 2010. godine, odbacio kao neosnovan apelanticin prijedlog za ponavljanje postupka. U obrazloženju rješenja je navedeno da činjenice i dokazi na osnovu kojih se traži ponavljanje postupka nisu podobni da se na osnovu njih ponavljanje i dozvoli, a u smislu člana 327. stav 1. Zakona o krivičnom postupku Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: ZKP BD BiH).

5. Apelantica nije eksplicitno navela prava za koja smatra da su joj povrijeđena ali iz navoda apelacije proizilazi da smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud primjećuje da se apelantica žali na rješenje Osnovnog suda, broj 96 0 K 010602 10 Kv od 13. decembra 2010. godine, koje je donoseno u postupku u kojem je odlučivano o njenom prijedlogu za ponavljanje krivičnog postupka okončanog pravosnažnom presudom Osnovnog suda, broj 96 0 K 010602 10 Kv od 21. maja 2010. godine.

8. Budući da član 6. Evropske konvencije, na koji se apelantica poziva, garantira pravičan postupak prilikom «utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv nekog lica Ustavni sud treba utvrditi da li je član 6. Evropske konvencije uopće pimjenjiv na apelanticin slučaj.

9. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje «osnovanost bilo kakve krivične optužbe».

10. Dakle, iz navedenog proizilazi da se u postupku koji je okončan osporenim rješenjem Osnovnog suda nije odlučivalo niti o građanskim pravima i obavezama apelantice niti o osnovanosti krivične optužbe protiv apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. O osnovanosti krivične optužbe protiv apelantice u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravomoćno je odlučeno u krivičnom postupku okončanom presudom Osnovnog suda, broj 96 0 K 010602 10 Kv od 21. maja 2010. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. Također, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju, u postupku koji je okončan osprenim rješenjem nije odlučivalo ni o apelanticinom pravu na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije, pa slijedi da je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-781/11 (A. K.) | Sudska praksa | Aktio