Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2235/09 (N. J.)

Odluka donesena 20. 04. 2011.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2235/09

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

20. 04. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP-2235/09, rješavajući zahtjev Nedeljka Jovetića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Nedeljka Jovetića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Nedeljko Jovetić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, podnio je 10. jula 2009. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 P 000836 09 Gž 2 od 17. juna 2009. godine i rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 P 000836 08 P od 30. aprila 2009. godine. Apelant je također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje osporenih rješenja, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Rješenjem Osnovnog suda broj 87 0 P 000836 08 P od 30. aprila 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda, usvojen je tužbeni zahtjev Svete Kovačevića (u daljnjem tekstu: tužitelj) i utvrđeno da je apelant smetao tužitelja u posljednjem i mirnom faktičkom posjedu prava služnosti puta, prolaza pješice, kolima i drugim prevoznim sredstvima na mjestu gdje graniči parcela tužitelja i apelanta, na način što je na sredini makadamskog puta ukopao drveni stub visine 2 metra na koji je na drvenoj tabli ispisao natpis «Stop». Zatim je utvrđeno da je apelant širinom puta od 4 metra postavio dva drvena stuba preko kojih je postavio drvenu ogradu i na taj način onemogućio tužitelja i članove njegove porodice da prolazi tim putem do svoje kuće, te da je nastavio kontinuirano smetanje posjeda iskopavanjem kanala i postavljanjem betonskih stubova, zbog čega je apelantu naloženo da u roku od 48 sati uspostavi pređašnje stanje na navedenom putu (oznake katastarskih čestica navedene u izreci rješenja) tako što će sa tog dijela puta ukloniti sve navedene prepreke pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U obrazloženju rješenja je navedeno da je među strankama nesporno da je apelant 14. aprila 2008. godine na dijelu puta opisanom u izreci rješenja postavio stub sa natpisom «Stop» a zatim postavio još četiri stuba i ogradu. Sporno je, kako je navedeno u obrazloženju rješenja, da li je tužitelj bio u posjedu spornog puta u periodu od 25. februara do 14. aprila 2008. godine i da li je tužba blagovremeno podnesena. Na te okolnosti, Osnovni sud je proveo dokaze saslušanjem svjedoka i utvrdio da je tužitelj bio u posjedu služnosti spornog puta unazad 30 godina, pa tako i u spornom periodu. Kako je nesporna činjenica da je apelant postavio sve prepreke koje su pobliže opisane u izreci rješenja te da je tužitelj bio u posjedu spornog puta, Osnovni sud je utvrdio da je tužba blagovremeno podnesena i da je apelant omeo tužitelja u posjedu prava služnosti spornog puta, zbog čega mu je naloženo da uspostavi pređašnje stanje.

3. Okružni sud je rješenjem broj 87 0 P 000836 09 Gž 2 od 17. juna 2009. godine apelantovu žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio. Okružni sud je obrazlažući neosnovanost apelantove žalbe istakao da je prvostepeni sud pravilno i potpuno raspravio sve pravno-relevantne činjenice, koje je kao takve u cijelosti prihvatio kao svoje.

4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, pravo na imovinu i pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konevncije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 13. Evropske konvencije. Povrede navedenih prava apelant obrazlaže pogrešnim zaključkom redovnih sudova koji su čin smetanja posjeda poistovjetili sa tužiteljevim zadnjim mirnim posjedom, što po njegovom mišljenju nije tačno. Pored toga, apelant smatra da sudovi nisu postupili pravilno jer su teret dokazivanja negativnih činjenica prebacili na njega umjesto na tužitelja. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je predložio Ustavnom sudu da odloži «svako eventualno započeto izvršenje osporenih odluka» do donošenja odluke o apelaciji.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

6. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

7. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web strnaici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

8. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2235/09 (N. J.) | Sudska praksa | Aktio