Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2488/10 («Hidraulika Kurelja» d.o.o. Donja Stubica, Republika Hrvatska)

Odluka donesena 20. 04. 2011.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2488/10

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

20. 04. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP-2488/10, rješavajući zahtjev «Hidraulika Kurelja» d.o.o. Donja Stubica, Republika Hrvatska za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br.60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev «Hidraulika Kurelja» d.o.o. Donja Stubica, Republika Hrvatska za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. «Hidraulika Kurelja» d.o.o. Donja Stubica, Republika Hrvatska (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirza Telalović, advokat iz Tuzle, podnio je 23. juna 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 03-0-Ps-002604 10 Pž od 13. aprila 2010. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-0-Ps-08-000248 od 18. januara 2010. godine. Apelant je, 2. augusta 2010. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud zabranio prinudno izvršenje rješenja Općinskog suda broj 032-0-Ps-08-

000248 od 18. januara 2010. godine do donošenja odluke o apelaciji.

2. Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-Ps-08-000248 od 18. januara 2010. godine utvrđeno je da je apelant smetao tužitelja «Tebecom» d.o.o. Tuzla (u daljnjem tekstu: tužitelj) u posljednjem mirnom i faktičkom posjedu prava služnosti puta na nekretnini koja se nalazi u Tuzli, preciznije označenoj u izreci rješenja, u naravi prilazni put, na taj način što je predmetnu parcelu zagradio i time onemogućio tužitelja da istu koristi kao prilazni kolski put (stav I izreke rješenja). Također, je naloženo apelantu da odmah uspostavi pređašnje stanje na taj način što će otkloniti ogradu i sve druge prepreke postavljene na navedenoj nekretnini i dozvoliti tužitelju da nesmetano nastavi sa korištenjem iste, pod prijetnjom prinudnog izvršenja (stav II izreke rješenja). Navedenim rješenjem je zabranjeno apelantu da ubuduće na isti ili sličan način smeta tužitelja u mirnom i faktičkom posjedu prava služnosti puta na predmetnoj nekretnini, pod prijetnjom prinudnog izvršenja (stav III izreke rješenja). Također, je obavezan apelant da tužitelju naknadi troškove postupka u preciziranom iznosu (stav IV izreke rješenja). Navedenim rješenjem je odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio da sud utvrdi da je apelant promijenio bravu na ulaznim vratima, kao i višak zahtjeva za naknadu troškova postupka (stav V izreke rješenja).

3. Apelant se žalio protiv navedenog rješenja Općinskog suda. Odlučujući o žalbi Kantonalni sud je donio rješenje broj 03-0-Ps-002604 10 Pž od 13. aprila 2010. godine kojim je žalbu odbio i potvrdio prvostepeno rješenje u dosuđujućem dijelu sadržanom u st. I, II, III i IV izreke. Navedenim rješenjem je odbijen kao neosnovan zahtjev apelanta za naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Apelant smatra da su mu osporenim rješenjima povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je istakao da je prethodno vodio parnični i izvršni postupak protiv «Tebeis» d.o.o. Tuzla, kako bi konačno bio uveden u posjed predmetne nekretnine i puta. Nakon toga pojavio se tužitelj, kao drugo poduzeće, navodni posjednik zemljišta kojim ide put, tražeći od suda zaštitu zbog smetanja posjeda. Nakon donošenja drugostepenog rješenja po mišljenju apelanta postoji realna opasnost da će tužitelj uspjeti u postupku prinudnog izvršenja navedenog rješenja, to jeste da će ući u posjed dijela zemljišta na kome je put, čime bi se parcela koju je apelant kupio presjekla na dva potpuno neupotrebljiva dijela. Dalje je naveo da je predmetnu nekretninu kupio radi izgradnje svog poslovnog objekta. Uspostavljanjem služnosti puta u korist tužitelja, bio bi presječen na dva dijela apelantov poslovni prostor, zbog čega bi mu, kako je dalje istakao apelant, bila nanijeta nenadoknadiva šteta, odnosno apelant bi morao napustiti predmetnu nekretninu.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

6. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

7. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web strnaici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je pravosnažna. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

8. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2488/10 («Hidraulika Kurelja» d.o.o… | Sudska praksa | Aktio