Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-29/10 (H. G.)
Odluka donesena 20. 04. 2011.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-29/10
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
20. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP 29/10, rješavajući zahtjev Hrvoja Gavrančića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Hrvoja Gavrančića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Hrvoje Gavrančić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupaju Ekrem Galijatović i Alija Galijatović, advokati iz Sarajeva, podnio je 4. januara 2010. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-KŽ-07-000191 od 2. jula 2009. godine, i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-K-06-001 293 od 20. aprila 2007. godine. Apelant je, također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda broj 065-0-K-06-001 293 od 20. aprila 2007. godine do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda broj 065-0-K-06-001 293 od 20. aprila 2007. godine apelant je oglašen krivim za krivično djelo porezne utaje iz člana 273. stav 1. Krivičnog zakona Federacije BiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH), čije su radnje izvršenja opisane u izreci presude, pa je na osnovu člana 47. u vezi sa članom 42. KZ FBiH, uz primjenjuju odredbi člana 5. KZ FBiH osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 KM, koju kaznu je dužan platiti u roku od tri mjeseca od dana pravomoćnosti presude, a ukoliko djelimično ili u cjelosti ne plati izrečenu novčanu kaznu u predviđenom roku sud će bez odlaganja donijeti odluku da se novčana kazna zamijeni kaznom zatvora na način što će za svaki započeti a neisplaćenih 50,00 KM odrediti jedan dan zatvora, s tim što zatvor u tom slučaju ne može biti duži od jedne godine. Također, je odlučeno da se shodno članu 115. stav 1. KZ FBiH, od apelanta oduzima imovinska korist pribavljena krivičnim djelom i to novac u iznosu od 13. 482,88 KM, odnosno ukoliko oduzimanje ne bude moguće, apelant se obavezuje da u roku od jedan mjesec od dana pravosnažnosti presude plati novčani iznos koji odgovara navedenoj imovinskoj koristi (13.482,88 KM) Federalnom ministarstvu finansija –Porezna uprava, Kantonalni ured Sarajevo. Na osnovu člana 202. stav 1. Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP) apelant je obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka na ime vještačenja po vještaku finansijske struke u iznosu od 350,00 KM, te da naknadi troškove krivičnog postupka – paušala u iznosu od 100,00 KM, koje je dužan platiti u roku od jedan mjesec od dana pravosnažnosti presude.
3. Odlučujući o žalbi apelanta protiv prvostepene presude, Kantonalni sud je donio Presudu broj 009-0-KŽ-07-000191 od 2. jula 2009. godine kojom je žalbu apelanta djelimično uvažio i preinačio prvostepenu presudu u odluci o kazni i odluci o oduzimanju imovinske koristi tako da je apelant za krivično djelo za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 8.000,00 KM, a odluka o oduzimanju imovinske koristi u iznosu od 13.482,88 KM je ukinuta. U ostalom dijelu prvostepena presuda je ostala neizmijenjena.
4. Apelant se žali da mu je osporenom odlukom Knatonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je zatražio da se obustavi izvršenje pravosnažne presude Općinskog suda broj 065-0-K-06-001 293 od 20. aprila 2007. godine i zabrani naplata novčane kazne u iznosu od 8.000,00 KM, kao i troškovi krivičnog postupka u iznosu od 450,00 KM do donošenja odluke o apelaciji.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
7. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio naplata novčane kazne u iznosu od 8.000,00 KM, kao i troškova krivičnog postupka u iznosu od 450,00 KM do donošenja odluke o apelaciji.
8. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
9. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
10. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović