Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3402/09 (S. O.)
Odluka donesena 20. 04. 2011.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3402/09
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
20. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP 3402/09, rješavajući zahtjev S. O. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev S. O. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. S. O. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Prače, podnio je, 2. novembra 2009. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 45 0 P 012726 09 Gž od 20. oktobra 2009. godine. Apelant je 11. i 17. novembra 2011. godine dostavio dopune apelacija. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje rješenja Općinskog suda broj 45 0 P 012726 09 P od 4. aprila 2009. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Općinski sud u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je rješenjem broj 45 0 P 012726 09 P od 4. aprila 2009. godine, utvrdio da je apelantova tužba podnesena protiv Hilme Popovića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi naknade štete zbog klevete povučena. Obavezan je apelant da naknadi troškove spora tuženom u iznosu od 10.108,80 KM sa pripadajućim zakonskim kamatama počev od dana donošenja rješenja pa do isplate sve u roku od 30 dana od dana dostavljanja rješenja pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. U obrazloženju rješenja Općinski sud je istakao da je odlukom Ustavnog suda broj AP-
2759/06 od 26. februara 2009. godine, usvojena apelacija tuženog i utvrđena povreda prava na slobodu izražavanja iz člana II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 10. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i ukinute presude Kantonalnog suda broj Gž-59/05 od 14. marta 2005. godine i Općinskog suda broj P-378/04 od 18. novembra 2004. godine te predmet vraćen Općinskom sudu da po hitnom postupku donese novu odluku u skladu sa članom II/3.h) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 10. Evropske konvencije. Općinski sud je naveo da je zakazao pripremno ročište za 26. august 2009. godine, međutim punomoćnik apelanta je pismenim podneskom povukao tužbu čemu se tuženi nije protivio pa je doneseno rješenje kao u dispozitivu u smislu odredbe člana 59. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03 do 19/06). Tuženi je tražio naknadu troškova parničnog postupka navodeći pravne radnje koje je preduzeo njegov advokat.
4. Odlučujući o žalbi koju je protiv prvostepenog rješenja izjavio apelant Kantonalni sud je rješenjem broj 45 0 P 012726 09 Gž od 20. oktobra 2009. godine, žalbu apelanta djelomično uvažio i rješenje Općinskog suda broj 45 0 P 012726 09 P od 4. aprila 2009. godine, preinačio tako što je obavezan apelant da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.578,91 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 4. septembra 2009. godine do isplate u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
5. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je istakao da je prvostepenim rješenjem pravilno odlučeno da je apelant obavezan naknaditi troškove postupka jer je povukao tužbu protiv tuženog pismenim podneskom od 26. augusta 2009. godine. Kantonalni sud je dalje istakao da je tuženi tražio naknadu troškova parničnog postupka ali kako su pravne radnje bile poduzete od strane advokata nije se mogao izjasniti o visini nego je zatražio rok od sedam dana za dostavu troškovnika. Tuženi je u okviru ostavljenog roka dostavio troškovnike punomoćnika advokata Amre Gurda i Mine Kusturice za troškove nastale u postupku a troškovnici su sadržavali opredijeljene zahtjeve kako po vrsti tako i po visini. Odredbom člana 396. stav 5. Zakona o parničnom postupku, propisano je da u slučaju ako povlačenje tužbe nije izvršeno na raspravi zahtjev za naknadu troškova postupka se može staviti u roku od 15 dana od prijema obavještenja o povlačenju. Tuženi je primio obavještenje o povlačenju na pripremnom ročištu pa je pravilan zaključak prvostepenog suda da je povlačenje izvršeno van rasprave a da je tuženi o tome obaviješten 26. augusta 2009. godine i da je zahtjev za naknadu troškova predajom troškovnika u kojem su opredijeljeni troškovi po visini i vrsti istaknut u roku od 15 dana blagovremen.
6. Suprotno tome, navodi žalbe da visina dosuđenih troškova spora nije zakonita su osnovani. Kantonalni sud se pozvao na odredbu člana 387. stav 2. Zakona o parničnom postupku kojom je propisano da će se troškovi nagrade advokata odmjeriti prema propisanoj tarifi ali je odredbom člana 1 stav 1 Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o advokaturi Federacije BiH («Službene novine FBiH» broj 18/05), propisano da nagrada advokatima za pruženu pravnu pomoć za jednu pravnu radnju ne može prelaziti jednomjesečni prosječni lični dohodak u Federaciji BiH. Prvostepenim rješenjem je visina nagrade za pojedine pravne radnje advokata–punomoćnika tuženog utvrđena prema odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad advokata ali isti prelaze jednomjesečni prosječni lični dohodak u Federaciji BiH pa je tako prvostepeno rješenje rezultat pogrešne primjene materijalnog prava. Kantonalni sud je na osnovu odredbe člana 235 tačka 3. Zakona o parničnom postupku žalbu djelomično uvažio i prvostepeno rješenje preinačio i na osnovu člana 1. i 2. Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o advokaturi visinu troškova postupka za nagradu punomoćniku advokatu odmjerio u visini prosječnog mjesečnog ličnog dohotka u Federaciji BiH koliko je on iznosio u vrijeme poduzete pravne radnje a prema statističkim podatcima objavljenim u Službenim novinama Federacije BiH. Na kraju je Kantonalni sud istakao da je vrijednost spora u tužbi označena na iznos od 50.000,00 KM i nije se mijenjala tokom cijelog postupka pa se troškovi za nagradu punomoćnika advokata utvrđuju prema toj vrijednosti a ne prema uspjehu apelanta u parnici a kako on to tvrdi.
7. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Apelant je istakao da je Kantonalni sud pogrešno primijenio procesni i materijalni zakon te nepravilno utvrdio troškove spora i visinu istih obzirom da su troškovi obračunati u odnosu na vrijednost spora u iznosu od 50.000,00 KM a ne 2.000,00 KM. Također je istakao da je nezakonito dosuđen iznos od 546,91 KM na ime podnesene revizije, iznos od 614,03 KM na ime podnesene apelacije Ustavnom sudu, iznos od 270,00KM za ročište koje je odloženo i zakonske zatezne kamate od 4. septembra 2009. godine na dosuđenu naknadu.
8. Zahtjev za donošenje privremene mjere apelant nije na bilo koji način obrazložio osim što je predložio da se osporeno rješenje ne izvršava do donošenja odluke o apelaciji.
9. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.» Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
10. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
11. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da apelant nije naveo bilo kakve razloge koji bi mogli voditi Ustavni sud odluci da je zahtjev za privremenu mjeru osnovan, niti Ustavni sud iz bilo čega može zaključiti da bi donošenje privremene mjere u konkretnom slučaju bilo u interesu stranke ili pravilnog vođenja postupka, kako to zahtijeva član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović