Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-625/10 (Preduzeće «Karamujić» d.o.o. Gornji Rahić)

Odluka donesena 20. 04. 2011.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-625/10

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

20. 04. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP-625/10, rješavajući zahtjev Preduzeća «Karamujić» d.o.o. Gornji Rahić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Preduzeća «Karamujić» d.o.o. Gornji Rahić za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Preduzeće «Karamujić» d.o.o. Gornji Rahić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine kojeg zastupa Muhamed Lišić advokat iz Brčkog, podnio je 17. februara 2010. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 097-0-Pž-09-000030 od 17. decembra 2009. godine i presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnejm tekstu: Osnovni sud) broj 096-0-Mals-07-000167 od 11. novembra 2008. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio prinudno izvršenje naplate troškova dosuđenih u korist Pravobranilaštva Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda broj 096-0-Mals-07-000167 od 11. novembra 2008. godine, koja je potvrđena presudom Apelacionog suda, odbijen je u cjelosti apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da mu Brčko Distrikt Bosne i Hercegovine zastupan po Pravobranlaštvu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Muhamed Murselović (u daljnjem tekstu: drugotuženi) na ime materijalne štete isplate iznos od 3.139,30 KM sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana nastanka štete do konačne isplate uz nakandu troškova postupka. Istom presudom apelant je obavezan da prvotuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 881,25 KM u roku od 8 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U obrazloženju presude je navedeno da je apelant bio u poslovnom, obligaciono-pravnom, odnosu sa Javnim preduzećem «Šumarstvo Brčko» (u daljnjem tekstu: JP) koje je u vlasništvu prvotuženog a kojim je kao direktor rukovodio drugotuženi, gdje je za potrebe JP isporučivao gorivo neophodno za rad JP. Tokom odvijanja poslovnog odnosa došlo je do ekonomskih poteškoća na strani JP zbog čega je prema apelantu ostao neizmiren dug u traženom iznosu. Međutim, kako je dalje obrazloženo, rješenjem Osnovnog suda broj L-1/05 od 6. jula 2005. godine, JP je prestao sa radom zbog čega je otvoren likvidacioni postupak a apelant je svoje potraživanje u iznosu od 3.139,30 KM blagovremeno prijavio. Apelantovu prijavu potraživanja je priznao likvidacioni upravnik u toku likvidacionog postupka, a kako njegovu prijavu nije osporio niko od povjerilaca, potraživanje se u skladu sa odredbom člana 80. stav 3. Zakona o stečaju, prinudnom poravnanju i likvidaciji («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH « broj 1/02) smatra utvrđenim. Nakon toga je, kako je dalje obrazloženo, postupak likvidacije obustavljen i otvoren stečajni postupak, koji je rješenjem od 30. aprila 2007. godine zaključen zbog nedovoljne stečajne mase. Međutim, navedeno rješenje je ukinuto rješenjem Apelacionog suda i predmet je vraćen na ponovni postupak a to, kako je ocijenio Osnovni sud, znači da stečajni postupak nad JP još uvijek nije pravosnažno završen. S obzirom na činjenicu da je JP samostalni privredni subjekt odnosno pravno lice koje samostalno istupa u javnom prometu i odgovara za svoje preuzete obaveze, a da stečajni postupak nad JP nije okončan, nema osnova apelantov navod da je zbog postupka prvotuženog i drugotuženog pretrpio štetu, zbog čega je njegov zahtjev odbijen. Odluku o troškovima postupka Osnovni sud je donio na osnovu odredbe iz člana 111. Zakona o parničnom postupku Brčko Distrikta BiH («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH» br. 31/06 i 8/09) i odredbe člana 11. Zakona o pravobranilaštvu Brčko Distrikta BiH, koji se odnose na sastav odgovora na tužbu i pristupa zakonskog zastupnika prvotuženog na pet održanih i tri odložena ročišta.

3. Apelacioni sud je presudom broj 097-0-Pž-09-000030 od 17. decembra 2009. godine apelantovu žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio. U obrazloženju presude, Apelacioni sud je istakao da je prvostepeni sud primjenom materijalnog prava, odredaba Zakona o stečaju, prinudnom poravnanju i likvidaciji, ocijenio da nije osnovana apelantova tvrdnja da je pretrpio štetu a kako apelant ni navodima žalbe nije doveo u pitanje razloge prvostepenog suda zbog kojih je tužbeni zahtjev odbijen, njegova žalba je odbijena kao neosnovana.

4. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Povrede navedenih prava obrazlaže nezakonitim poslovanjem JP pod zaštitom prvotuženog kao osnivača, koje je kulminiralo Odlukom o prestanku rada JP. U zahjevu za donošenje privremene mjere apelant je istakao da troškovi određeni u korist prvotuženog nisu pravilno odmjereni zbog čega je predložio da se «zabrani prinudno izvršenje naplate troškova u iznosu od 881,25 KM» u korist prvotuženog, do konačne odluke o apelaciji.

5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

6. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

7. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web strnaici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži zabrana naplate troškova postupka, dakle odlaganja izvršenja pravosnažne sudske odluke, mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.

8. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-625/10 (Preduzeće «Karamujić» d.o.o… | Sudska praksa | Aktio