Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-64/09 (L. P.)
Odluka donesena 20. 04. 2011.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-64/09
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
20. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP-64/09, rješavajući zahtjev Leonarda Petrovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Leonarda Petrovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Leonardo Petrović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa Nedim Begović advokat iz Visokog, podnio je 12. januara 2009. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-08-000 151 od 7. januara 2009. godine i rješenja Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 041-0-I-07-001 404 od 5. novembra 2007. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio Zeničko Dobojskom kantonu (u daljnjem tekstu: ZE-DO kanton) i Ministarstvu finansija da putem IK Banke d.d. Zenica naloži da sa računa broj 1340100000017386, gdje se vode sredstva Mješovite srednje škole «Hazim Šabanović» Visoko (u daljnjem tekstu: izvršenik), odmah izvrši isplatu u korist apelanta kako je određeno u rješenju o izvršenju od 25. septembra 2007. godine, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Općinskog suda broj P-1306/04 od 10. oktobra 2005. godine, obvezan je ZE-DO kanton kao prvotuženi i izvršenik kao drugotuženi da apelantu solidarno isplate ukupan iznos od 2.703,87 KM na ime naknade plaće, naknade za topli obrok i naknade za regres za korištenje godišnjeg odmora, sa zakonskim zateznim kamatama (iznosi i razdoblja precizno navedeni u izreci presude).
3. Kantonalni sud je presudom broj 004-0-Gž-07-001 076 od 27. juna 2007. godine prvostepenu presudu djelomično preinačio u dijelu kojim je ZE-DO kanton solidarno obavezan sa izvršenikom na isplatu utuženog iznosa i to tako da je apelant odbijen sa tužbenim zahtjevom u odnosu na ZE-DO kanton.
4. Apelant je Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika, na osnovu pravosnažne i izvršne presude broj P-1306/04 od 10. oktobra 2005. godine. Postupajući po prijedlogu, isti sud je donio rješenje o izvršenju broj 041-0-1-07-001 404 od 25. septembra 2007. godine, kojim je usvojen apelantov prijedlog i dozvoljeno izvršenje. Izvršenik je na navedeno rješenje blagovremeno izjavio prigovor.
5. Općinski sud je rješenjem broj 041-0-I-07-001 404 od 5. novembra 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, usvojio prigovor izvršenika na rješenje od 25. septembra 2007. godine i izvršenje obustavio u dijelu koji se odnosi na potraživanje po računu u banci broj 134 010 000000 17 386 kod IK Banke d.d. Zenica i ukinuo sve provedene radnje. U obrazloženju rješenja kojim je usvojen prigovor izvršenika, Općinski sud je istakao da je prigovor osnovan jer je kao izvršenik označena Mješovita srednja škola «Hazim Šabanović» Visoko, a transakcijski račun pripada ZE-DO kantonu, koji nije označen kao izvršenik. Pored toga navedeno je da se, prema članu 47. stav 1. tačka 6. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) prigovor protiv izvršenja može podnijeti iz razloga koji spriječavaju izvršenje, a naročito ako tražilac izvršenja nije ovlašten tražiti izvršenje protiv izvršenika. U konkretnom slučaju, Općinski sud je odlučujući o prigovoru ocijenio da apelant u svojstvu tražioca izvršenja nema osnov tražiti izvršenje na sredstvima ZE-DO kantona koji kao izvršenik nije ni označen u prijedlogu za izvršenje. Izvršenik je nadalje javna ustanova - pravna osoba, što znači da samostalno odgovara za svoje obaveze, bez obzira na činjenicu što je budžetski korisnik. Slijedom navedenog, kako je istakao Općinski sud, izvršenik kao budžetski korisnik ZE-DO kantona i javna ustanova, koja samostalno odgovara za svoje obaveze, i za slučaj osnovanog povećanja finansijskih izdataka dužna je tražiti od Ministarstva finansija ZE-DO kantona da se sredstva planiraju u budžetu ili kroz rebalans budžeta za potrebe poslovanja, kao što to radi i za plaće kao finansijski izdatak.
6. Potvrđujući prvostepeno rješenje, Kantonalni sud je u rješenju broj 004-0-Gž-08-000 151 od 7. januara 2009. godine, istakao da žalba nije osnovana jer je se u konkretnom predmetu radi o situaciji iz odredbe člana 47. stav 1. tačka 6. ZIP-a. Naime, prvostepenim rješenjem kojim je usvojen apelantov prijedlog za izvršenje, određeno je izvršenje na novčanim sredstvima koja se vode na transakcijskom računu čiji imalac (vlasnik) nije izvršenik nego treća osoba, čime se zadire u imovinu treće osobe. Radi navedeneog, Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud usvajanjem izvršenikovog prigovora postupio pravilno, u skladu sa odredbama čl. 47. tačka 6. i 49. stav 3. ZIP.
7. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima donesenim u postupku izvršenja pravosnažne sudske presude povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da su prvostepeno i drugostepeno rješenje, kojima je izvršenje pravosnažne sudske odluke obustavljeno, nezakonito i u suprotnosti sa Ustavom BiH i Evropskom konvencijom, kao i ZIP-om, da obrazloženje pobijanih rješenja nije u skladu sa navedenim zakonom. Apelant je istakao da je, u smislu odredaba Zakona o trezoru FBiH, formiran Jedinstveni račun trezora (u daljnjem tekstu: JRT), kojim je propisano da se svi računi budžetskih korisnika zatvaraju, te da će njihova salda biti prebačena na JRT. Apelant navodi da je izvršenik budžetski korisnik ZE-DO kantona koji nema svoj posebni žiro-račun, jer je ukinut odlukom o ukidanju transakcijskih računa i podračuna budžetskih korisnika. U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelant je predložio Ustavnom sudu da odmah naloži izvršeniku i ZE-DO kantonu da mu izvrši isplatu određenu ranijim rješenjem o izvršenju od 25. septembra 2007. godine.
8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud, prije svega, napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim odlukama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. Ustavni sud primjećuje da je apelant na osnovu pravosnažne i izvršne presude pokrenuo izvršni postupak radi naplate novčanog potraživanja, koje je osporenim rješenjima obustavljeno. Prilikom razmatranja zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud uočava da se suština zahtjeva za izdavanje privremene mjere i zahtjeva iz apelacije odnosi se na isplatu dosuđenog novčanog iznosa. Dakle, u pitanju je suštinski identičan zahtjev jer se u apelaciji traži da Ustavni sud utvrdi kršenje apelantovih prava zbog neizvršenja pravosnažne sudske odluke, dok se zahtjev za donošenje privremene mjere odnosi na izdavanje naloga da se apelantu isplati ono na šta je izvršenik obavezan pravosnažnim sudskim odlukama. Ustavni sud naglašava da zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud mogao zaključiti da je donošenje privremene mjere neophodno. Osim toga, zahtjev za donošenje privremene mjere ne smije biti suštinski identičan zahtjevu koji se odnosi na meritum apelacije, jer bi usvajanjem takvog zahtjeva Ustavni sud prejudicirao odluku o meritumu odnosno dopustivosti apelacije. U konkretnom slučaju, po mišljenju Ustavnog suda radi se o suštinski identičnim zahtjevima iz privremene mjere i merituma apelacije te Ustavni sud smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović