Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-819/09 (H. P.)
Odluka donesena 20. 04. 2011.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-819/09
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
20. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP-819/09, rješavajući zahtjev Hajrije Pirić za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Hajrije Pirić za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Hajrija Pirić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Tuzle, podnijela je 18. marta 2009. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Pžp-08-000185 od 22. decembra 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 032-
0-Pr-07-013535 od 9. maja 2008. godine. Apelantica je takođe, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje rješenja Općinskog suda, do donošenja odluke o apelaciji.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-Pr-07-013535 od 9. maja 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, apelantica je stavom I izreke rješenja oglašena odgovornom što je 23. januara 2007. godine u Tuzli, u ul. Ismeta Mujezinovića izvela psa NN rase, žute boje, bez povodca i brnjice, čime je počinila prekršaj iz člana 3. stav 1. tačka 30. kažnjivo po članu 7. stav 1. tačka 1. Zakona o javnom redu i miru. U stavu II izreke rješenja navedeno je da apelantica istog dana, vremena i na istom mjestu, na zahtjev službenika PS Istok Tuzla, nije dala ličnu kartu na uvid čime je počinila prekršaj iz člana 16. stav 1. tačka 4. u vezi sa članom 12. stav 1. Uredbe sa zakonskom snagom o ličnoj karti koja je preuzeta kao Zakon («Službeni list RBiH» br. 15/92 i 13/94; Službeni glasnik BiH» broj 32/01). Apelantici je za prekršaj pod stavom I izreke rješenja izrečena novčana kazna u iznosu od 50,00 KM a pod stavom II izreke rješenja novčana kazna u iznosu od 20,00 KM, te joj je primjenom člana 13. Zakona o prekršajima Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Zakon o prekršajima) izrečena jedinstvena novčana kazna u iznosu od 70,00 KM. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je PU Tuzla PS Istok Tuzla svojim aktom od 25. januara 2007. godine, koji je Općinski sud zaprimio 10. maja 2007. godine, podnio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka protiv apelantice zbog prekršaja navedenih u izreci rješenja. Apelantica je na usmenom pretresu od 9. maja 2008. godine negirala odgovornost za prekršaje koji joj se stavljaju na teret te je navela da neće iznositi svoju odbranu, s tim što je istakla prigovor zastare prekršajnog gonjenja. U dokaznom postupku je saslušan svjedok A.M. policajac iz Tuzle i izvršen uvid u izvod iz prekršajne evidencije za apelanticu. Obrazlažući neosnovanost apelanticinog prigovora zastare prekršajnog gonjenja, Općinski sud je istakao da od vremena izvršenja prekršaja nisu protekle dvije godine a od podnošenja zahtjeva do prve procesne radnje koju je sud poduzeo nije protekla godina dana, kako je propisano u odredbama člana 29. stav 1. tačka 1. i člana 31. Zakona o prekršajima.
3. Kantonalni sud je odlučujući o žalbi apelantice protiv prvostepenog rješenja donio rješenje broj 003-0-Pžp-08-000185 od 22. decembra 2008. godine, kojim je žalba odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno. Kantonalni sud je ocijenio da je žalba apelantice kojom pobija prvostepeno rješenje zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešne primjene materijalnih propisa neosnovana. U pogledu prigovora koji se odnosio na zastarjelost prekršajnog gonjenja Kantonalni sud je potvrdio pravilnost prvostepenog rješenja, budući da je prekršaj počinjen 23. januara 2007. godine a prekršajna prijava PU Istok Tuzla je prvostepenom sudu podesena 10. maja 2007. godine. Nakon toga uslijedila je naredba o zakazivanju pretresa od 31. marta 2008. godine i održavanje usmenog pretresa pred prvostepenim sudom 9. maja 2008. godine. U odredbi člana 31. Zakona o prekršajima propisano je, kako je dalje navedeno, da zastarjelost za pokretanje i vođenje prekršajnog postupka počinje od dana kada je prekršaj izvršen dok je u stavu 2. iste odredbe propisano da se zastarjelost prekida svakom radnjom nadležnog organa za postupak odnosno izvršenje poduzetom radi gonjenja učinioca prekršaja. Kantonalni sud je ocijenio da je prvostepeni sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalni propis o prekršaju jer od izvršenja prekršaja nije protekla godina dana, kako je propisano u odredbama čl. 29. i 31. Zakona o prekršajima.
4. Apelantica smatra da joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost i pravo na pravično suđenje iz čl. II/3. d) i e) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno čl. 5. i 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenih prava obrazlaže pogrešnom primjenom materijalnog prava jer je u odredbi koju su sudovi primijenili u osporenim rješenjima propisano da se zastarjelost prekida «svakom radnjom tjela mjerodavnog za postupak...., a što znači radnjom suda a ne policije». U zahtjevu za donošenje privremene mjere apelantica je navela da bi joj izvršenjem pravosnažnog rješenja bila pričinjena šteta i povrijeđena prava zagarntovana Ustavom BiH. Istakla je da je penzioner sa skromnim primanjima i da bi izvršenje rješenja ugrozilo njenu ionako tešku materijalnu egzistenciju.
5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
6. Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju ustavnih prava apelanta tokom postupka koji je rezultirao osporenim presudama, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
7. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web strnaici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba ). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelantica nije ponudila takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan.
8. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
9. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović