Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1545/08 (R.M.)
Odluka donesena 20. 04. 2011.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-1545/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP-1545/08, rješavajući apelaciju R.M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1. 2. i stava 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R.M. podnesena zbog neizvršenja rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj I-5616/05 (novi broj 65 0 I 110996 05 I) u razumnom roku, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana. Odbacuje se kao nedopuštena apelacija R.M. podnesena zbog dužine trajanja postupka pred Općinskim sudom Mostar koji je okonačan presudom broj P-659/03-II od 2. septembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. R.M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gnojnica, kojeg zastupa Sadudin Zaklan advokat iz Mostara, podnio je 27. maja 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj I-5616/05 (novi broj 65 0 I 110996 05 I) od 16. maja 2006. godine i dužine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu koji je okončan presudom tog suda broj P-659/03-II od 2. septembra 2005. godine.
2. Apelant je Općinskom sudu Mostar, u oktobru 2003. godine, podnio tužbu protiv Federacije Bosne i Hercegovine-Federalnog ministarstva odbrane kojeg zastupa Pravobranilaštvo Federalnog ministarstva odbrane (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi isplate. Odlučujući o tužbi i postavljenom tružbenom zahtjevu, Općinski sud Mostar je presudom broj P-659/03-II od 2. septembra 2005. godine, koja je pravosnažna 23. septembra 2005. godine, obavezao izvršenika da apelantu isplati plaće za februar i mart 2001. godine sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, regres za 2000., 2001. i 2002. godinu sa zakonskim zateznim kamatama i troškove parničnog postupka, kako je pobliže navedeno u izreci presude.
3. Apelant je 12. oktobra 2005. godine, Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika. Općinski sud je dopisom od 19. januara 2006. godine zatražio od apelanta da dostavi dva primjerka prijedloga za izvršenje a rješenjem o izvršenju broj I-5616/05 od 16. maja 2006. godine odredio predloženo izvršenje.
4. Apelant je 2. marta 2007. godine zatražio od Oćinskog suda donošenje dopunskog rješenja o izvršenju, ističući da u rješenju koje je doneseno povodom njegovog prijedloga, nije odlučeno o troškovima postupka.
5. Općinski sud je rješenjem broj I-5616/05 od 22. marta 2007. godine dopunio prethodno rješenje broj I-5616/05 od 16. maja 2006. godine, u dijelu koji se odnosi na troškove apelanta, odredivši ih u visini od 360,00 KM. U odstalom dijelu rješenje o izvršenju je ostalo neizmijenjeno.
6. Apelant je 2. aprila 2007. godine godine Općinskom sudu podnio prijedlog za donošenje dopunskog rješenja u kojem je istakao da je sud prethodnim dopunskim rješenjem odlučio samo o troškovima koji se odnose na sastav prijedloga za izvršenje a ne i o troškovima koji se odnose na pribavljanje klauzule pravosnažnosti i izvršnosti u visini 49,50 KM i iznosa poreza na promet u visini od 10%.
7. Rješenjem broj I-5616/05 od 28. aprila 2008. godine, Općinski sud je ispravio rješenje o dosuđenim troškovima postupka od 22. marta 2007. godine tako što je iznosu od dosuđenih 360,00 KM dodat iznos od 49,50 KM koji se odnosi na pribavljanje kaluzule pravosnažnosti i izvršnosti.
8. Općinski sud je Zaključkom broj I-5616/05 od 28. aprila 2008. godine rješenje o izvršenju broj I-5616/05 od 16. maja 2006. godine i rješenja o ispravci od 22. marta 2007. godine i 28. aprila 2008. godine, dostavio izvršeniku i UniCredit Zagrebačkoj banci d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: banka) na provođenje. U Zaključku je naloženo banci da navedeno rješenje o izvršenju uvrsti u evidenciju redoslijeda u smislu odredbe iz člana 167. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), odnosno odredbama čl. 165. do 172. ZIP-a te da se o eventualnim zaprekama odmah izvjesti sud i apelant.
9. Banka je 13. maja 2008. godine obavijestila Općinski sud da je rješenje o izvršenju zavedeno u evidenciju redoslijeda koji terete transakcijski račun izvršenika, a sud je fotokopiju te obavijesti dostavio apelantu na znanje.
10. Dopisom od 8. septembra 2008. godine apelant je pismenim podneskom obavijestio Općinski sud da je izvršenik 29. augusta 2008. godine djelomično postupio po rješenju o izvršenju i apelantu uplatio dio duga u visini od 6.504,14 KM, ali da kamate nisu pravilno obračunate.
11. Banka je dopisom od 18. septembra 2008. godine obavijestla Općinski sud da je rješenje o izvršenju broj I-5616/05 od 16. maja 2006. godine u cijelosti izvršeno na način što je iz novčanih sredstava izvršenika u korist apelanta uplaćena glavnica sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka u ukupnom iznosu od 6.504,14 KM. Navedeni dopis je dostavljen apelanatu 30. decembra 2008. godine.
12. Apelant smatra da mu je zbog neizvršenja pravosnažne sudske odluke povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljuskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu prava na pravično suđenje, u okviru kojeg je istakao povredu prava na pristup sudu i prava na imovinu, apelant obrazlaže primjenom Zakona o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret budžeta FBiH i Zakona o utvrđivanju i načinu izmirenja unutrašnjih obaveza u FBiH, kojima je kako ističe onemogućeno izvršenje pravosnažne sudske odluke. Apelant je dalje napomenuo da je izvršenik kao zakonodavac donio propis kojim je sam sebi ostavio mogućnost da odlučuje kada i na koji način će izmiriti traženi dug. Budući da je navedenim zakonima onemogućeno izvršenje pravosnažne sudske presude, apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pristup sudu. Apelant se u okviru prava na pravično suđenje žali i na pravično suđenje u razumnom roku, budući da je parnični postupak za ostvarenje svog prava pokrenuo tužbom u oktobru 2003. godine, zbog čega je redovi sud koji je odlučivao o njegovom zahtjevu iz tužbe posebnu pažnju morao obratiti na potrebu hitnog rješavanja. Takođe je istakao da ni Općinski sud svoje rješenje nije proveo ni po proteku dvije godine od dana kad je izvršenje određeno, pa je predložio da se Hercegovačko Neretvanski kanton i Kanton Sarajevo obavežu da mu naknade nematerijalnu štetu. Podneskom od 21. maja 2009. godine apelant je obavijestio Ustavni sud da mu je 29. augusta 2008. godine isplaćen dug u visini od 6.504,00 KM ali da nisu pravilno obračunate i isplaćene kamate na taj dug.
13. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno. (2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja. Član 175.
Odgovornost banaka za štetu
Banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja po općim pravilima o naknadi štete.
14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. st. 1. i 2. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. st. 1. i 2. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio 2) Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije; Dopustivost prima facie
15. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. U konkretnom slučaju apelant je podnio apelaciju zbog neprovođenja rješenja o izvršenju koje je doneseno na osnovu pravosnažne sudske presude u kojoj je odlučeno o njegovom zahtjevu za isplatu plaća, regresa i troškova postupka, u njegovu korist. Iako je postupak u međuvremenu okončan i apelant naplatio svoje potraživanje po osnovu pravosnažne presude, apelant se žali na povredu pristupa sudu zbog propisa koji su onemogućili izvršenje i zbog neopravdano dugog trajanja postupka. Takođe je istakao da nakon provođenja rješenja o izvršenju kamate koje su mu dosuđene pravosnažnom sudskom odlukom nisu pravilno obračunate i isplaćene.
17. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, „izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. Evropske konvencije“ (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 8/05, i broj AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 40/05). S tim u vezi, Ustavni sud smatra da apelant u ovom slučaju uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
18. Ustavni sud, također, ukazuje na stav Evropskog suda prema kojem su države ugovornice dužne organizirati svoj sistem izvršenja pravosnažnih presuda na način koji je djelotvoran kako pravno, tako i u praksi, te osigurati izvršenje bez nepotrebnih odgađanja (vidi, Evropski sud, Fuklev protiv Ukrajine, presuda broj 71186/01 od 7. juna 2005. godine, stav 84).
19. Dalje, Ustavni sud naglašava da je u više odluka u kojima je odlučivao, a koje su po činjenično-pravnom supstratu vrlo slične predmetnoj apelaciji, utvrdio povredu prava na pravično suđenje zbog neizvršenja pravosnažne odluke u razumnom roku (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 1537/08 od 14. septembra 2010. godine, Odluka broj AP 1264/08 od 13. oktobra 2010. godine i dr.). Međutim, bitna razlika između navedenih predmeta i konkretnog slučaja jeste činjenica da je u konkretnom predmetu pravosnažna presuda izvršena, za razliku od navedenih predmeta u kojima pravosnažne presude nisu izvršene i u kojim je izvršenje, zbog zakonskih propisa, neizvjesno.
20. U konkretnom slučaju apelant je na osnovu pravosnažne sudske presude pokrenuo postupak izvršenja u oktobru 2005. godine. Nakon donošenja rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje broj I-
5616/05 od 16. maja 2006. godine i dva rješenja kojima je na zahtjev apelanta to rješenje dopunjeno u pogledu troškova postupka (u toku 2007. i 2008. godine), Općinski sud je Zaključkom od 28. aprila 2008. godine sva tri rješenja dostavio banci na provođenje. Banka je dopisom od 18. septembra 2008. godine obavijestla Općinski sud da je rješenje o izvršenju broj I-5616/05 od 16. maja 2006. godine u cijelosti izvršeno 29. augusta 2008. godine, dakle nakon nešto više od dvije godine, na način što je iz novčanih sredstava izvršenika u korist apelanta uplaćena glavnica sa pripadajućim kamatama i troškovima postupka u ukupnom iznosu od 6.504,14 KM. Ustavni sud primjećuje da u radnjama koje je proveo Općinski sud, dakle donošenja rješenja o izvršenju i dva rješenja o ispravci tog rješenja u pogledu troškova postupka, dužina postupka bila srazmjerna okolnostima konkretnog slučaja. Imajući u vidu navedeno i činjenicu da je rješenje o izvršenju provedeno u cijelosti a u skladu sa predmetnom pravosnažnom sudskom odlukom, Ustavni sud zaključuje apelant nema «opravdan zahtjev» da se poziva na kršenje prava na izvršenje pravosnažne sudske odluke u razumnom roku kao i prava na pristup sudu, zbog čega je apelacija u ovom dijelu očigledno (prima facie) neosnovana.
21. Što se tiče apelantovog prigovora da kamate na glavni dug nisu pravilno obračunate i isplaćene, Ustavni sud podsjeća na odredbu člana 175. ZIP-a kojom je utvrđeno da banka koja ne postupi u skladu sa rješenjem o izvršenju i drugim sudskim nalozima odgovara za štetu prouzrokovanu tražiocu izvršenja prema općim pravilima o naknadi štete. U skladu s navedenim zakonskim odredbama apelant ima mogućnost da podnese tužbu protiv banke ukoliko smatra da mu je zatezne kamate obračunala suprotno od onoga što je dosuđeno pravosnažnom sudskom presudom.
22. U pogledu prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je utvrdio da se apelant nije konkretno pozvao na neki od principa sadržanih u članu 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nago su njegovi navodi u suštini isti kao i navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje. Ustavni sud je ove navode ispitao u prethodnim stavovima i zaključio je da su očigledno (prima facie) neosnovani, stoga proizilazi da su i navodi apelacije u pogledu kršenja prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
Protek roka za podnošenje apelacije
23. Apelant se žali na pravično suđenje u razumnom roku u parničnom postupku koji je okončan presudom Općinskog suda Mostar broj P-659/03-II od 2. septembra 2005. godine, ističući da je taj sud morao posebnu pažnju obratiti na potrebu hitnog rješavanja.
24. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
25. Uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, Ustavni sud je utvrdio da je apelant na osnovu pravosnažne presude Općinskog suda Mostar broj P-659/03-II od 2. septembra 2005. godine, pravosnažna 23. septembra 2005. godine, pokrenuo izvršni postupak 12. oktobra 2005. godine. Iz navedenog proizilazi da je odluka, donesena u postupku na čiju se dužinu trajanja apelant žali, apelantu uručena prije 12. oktobra 2005. godine (obzirom da je tada pokrenut predmetni izvršni postupak na temelju navedene pravosnažne sudske odluke), a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. maja 2008. godine, te stoga proizlazi da je u ovom dijelu apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
26. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Općinskog suda Mostar broj P-659/03-II od 2. septembra 2005. godine.
27. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. st. 1. i 2. i stava 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, odnosno ukoliko je podnesena nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
28. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović