Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2068/08 («ZIMEX», Export-Import, preduzeće za vanjsku i unutrašnju trgovinu p.o. Zagreb)

Odluka donesena 20. 04. 2011.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2068/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 04. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP 2068/08, rješavajući apelaciju ZIMEX Export-Import, preduzeće za vanjsku i unutrašnju trgovinu p.o. Zagreb, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija ZIMEX Export-Import, preduzeće za vanjsku i unutrašnju trgovinu p.o. Zagreb, podnesena zbog neizvršenja Rješenja Općinskog suda u Sarajevu broj Ip-788/97 od 8. septembra 1997. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. ZIMEX Export-Import, preduzeće za vanjsku i unutrašnju trgovinu p.o. Zagreb (u daljnjem tekstu: apelant), iz Zagreba, kojeg zastupa Alen Jakić, podnio je 8. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj Ip-788/97 od 8. septembra 1997. godine.

2. Na osnovu Presude tadašnjeg Višeg suda u Sarajevu, sada Kantonalni sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Ps-17/95 od 8. januara 1997. godine, koja je postala pravosnažna 30. juna 1997. godine, apelant je Općinskom sudu I Sarajevo, sada Općinski sud, 5. septembra 1997. godine podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika «Vindex» Sarajevo (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi naplate novčanog potraživanja koje je dosuđeno navedenom pravosnažnom presudom. U prijedlogu je istakao da mu je izvršenik dužan platiti iznos od 409.127 DEM uz kamatu od 21,6% godišnje (kako je navedeno u izreci presude) i troškove postupka u iznosu od 21.208 DEM, plativo u BHD prema kursu Narodne banke na dan isplate.

3. Općinski sud je Rješenjem broj Ip-788/97 od 8. septembra 1997. godine odredio predloženo izvršenje i dostavio ga izvršeniku i tadašnjem Zavodu za platni promet FBiH, Filijala Sarajevo (u daljnjem tekstu: ZPP).

4. Dopisom od 15. septembra 1997. godine apelant je obavijestio Općinski sud da je u prijedlogu na osnovu kojeg je određeno izvršenje naveo pogrešan broj deviznog računa na koji je potrebno prebaciti devizna sredstva, pa je Općinski sud istog dana o toj činjenici obavijestio ZPP.

5. Općinski sud je dopisom od 19. septembra 1997. godine obavijestio ZPP da zastane s izvršenjem budući da je u spis uložen izvršenikov prigovor o kojem je potrebno odlučiti. Ročište za raspravljanje o prigovoru zakazano je za 14. oktobar 1997. godine, nakon kojeg je Rješenjem broj Ip-

788/97 od 14. oktobra 1997. godine izvršenikov prigovor odbijen i rješenje o izvršenju u cijelosti održano na snazi. U drugom stavu izreke navedenog rješenja usvojen je izvršenikov prijedlog od 6. oktobra 1997. godine, zbog čega je provođenje rješenja o izvršenju odloženo do okončanja postupka povodom revizije protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Pž-90/97 od 30. juna 1997. godine.

6. Apelant je podneskom od 22. decembra 1997. godine obavijestio Općinski sud da je Presudom Vrhovnog suda broj Rev-151/97 od 11. decembra 1997. godine izvršenikova revizija odbijena, te je, s obzirom na tu činjenicu, predloženo da se postupak izvršenja nastavi.

7. Podneskom broj Gt-215/97 od 7. januara 1998. godine Federalno tužilaštvo Sarajevo je obavijestilo Općinski sud da je izvršenik podnio inicijativu za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv Presude Vrhovnog suda broj Rev-151/97 od 11. decembra 1997. godine. Federalno tužilaštvo je ocijenilo da su razlozi iz inicijative osnovani, te da ih Općinski sud treba uvažiti i odložiti Rješenje o izvršenju broj Ip-788/97 od 8. septembra 1997. godine.

8. Općinski sud je Rješenjem broj Ip-788/97 od 12. januara 1998. godine odložio izvršenje rješenja od 8. septembra 1997. godine do donošenja odluke o pravnom sredstvu Federalnog tužilaštva u povodu izvršenikove inicijative za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Dopisom od 9. januara 1998. godine Općinski sud je obavijestio ZPP da zastane s izvršenjem do donošenja odluke o prijedlogu Federalnog tužilaštva. Izraz «zastajanje», kako je Općinski sud pojasnio u svom dopisu, podrazumijeva da je ZPP dužan izdvojiti na poseban depozitni račun vrijednost sporne tražbine radi naplate potraživanja i držati je na tom računu do ponovnog javljanja suda.

9. Vrhovni sud je Rješenjem broj GVL-2/98 od 11. februara 1998. godine odbacio zahtjev za zaštitu zakonitosti Federalnog tužilaštva, koje je zatim o toj činjenici dopisom od 27. februara 1998. godine obavijestilo Općinski sud istakavši da su se stekli uvjeti za nastavak postupka izvršenja.

10. Općinski sud je naredbom od 6. marta 1998. godine obavijestio ZPP da su prestali razlozi za odlaganje izvršenja po rješenju suda od 12. januara 1997. godine kojim je odloženo izvršenje rješenja, te da se postupak izvršenja provede.

11. Apelant je dopunom prijedloga od 14. jula 1999. godine, zbog blokade BH banke, predložio da se umjesto računa koji su navedeni u prijedlogu isplata izvrši na račune apelantovog punomoćnika u ZPP-u, koji su u prijedlogu jasno označeni. Općinski sud je dopis apelantovog prijedloga, uz svoj dopis, dostavio ZPP-u 15. jula 1999. godine.

12. Općinski sud je 7. decembra 1999. godine, zatim 4. januara, 8. juna i 6. oktobra 2000. godine pozivao apelanta da dostavi dokaz o uplaćenoj sudskoj taksi.

13. Nakon prijema apelacije, Općinski sud se pismenim putem obratio Agenciji za finansijske, informatičke i posredničke usluge d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: AFIP) i zatražio podatke o tome da li je i kada ZPP postupio po Rješenju o izvršenju broj Ip-788/97 od 8. septembra 1997. godine i dopisu suda od 6. marta 1998. godine, budući da se od 6. marta 1998. godine apelant nije obraćao sudu niti ga je obavijestio o eventualnim smetnjama za naplatu svojih potraživanja.

14. AFIP je dopisom od 11. juna 2009. godine obavijestio Općinski sud da se Rješenje o izvršenju broj Ip-788/97 od 8. septembra 1997. godine nalazi u evidenciji redoslijeda naplate ERP IV, redni broj 1, i djelimično je izvršeno u iznosu od 14.578,00 KM, a da se izvršenik nalazi u evidenciji blokiranih korisnika. Kopija podneska AFIP-a dostavljena je apelantovom punomoćniku 6. jula 2009. godine uz dopis suda kojim se apelantu ostavlja rok od 15 dana da dostavi broj računa i naziv banke u kojoj izvršenik ima otvoren račun zato što je ZPP prestao sa radom, ili da se u smislu odredbe iz člana 8. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) opredijeli o novom sredstvu ili predmetu izvršenja.

15. Općinski sud je Rješenjem broj Ip-788/97 od 28. augusta 2009. godine obustavio postupak. U obrazloženju rješenja je navedeno da je odredbom člana 63. stav 3. ZIP-a propisano da će se izvršenje obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga izvršenje ne može provesti. U odredbi člana 63. stav 4. ZIP-a je određeno da će sud prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja pozvati «tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 2. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva». Rješenje o obustavi izvršenja sud donosi, kako je dalje navedeno, ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan. Apelantov punomoćnik je, kako je obrazloženo, dopis primio 6. jula 2009. godine, a kako nije postupio po zahtjevu suda, izvršenje je na osnovu izloženog postalo nemoguće. Rješenje o obustavi postupka postalo je pravosnažno 25. septembra 2009. godine.

16. Apelant smatra da su mu zbog neizvršenja pravosnažne sudske odluke povrijeđeni pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz čl. II/3. e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Povredu prava na pravično suđenje, u okviru kojeg je istakao povredu prava na pristup sudu i dužinu trajanja neizvršenja, kao i prava na imovinu, apelant obrazlaže neizvršenjem pravosnažne sudske odluke u periodu dužem od 11 godina, iako su vlasti u Federaciji BiH imale zakonsku mogućnost i obavezu provesti rješenje o izvršenju nadležnog suda. U suštini, apelant smatra da se radi o propustu sudskih vlasti da provedu svoje rješenje putem ZPP-a i nepostupanju ZPP-a po naredbi nadležnog suda, za što apelant ne može snositi odgovornost. U pogledu kršenja prava na djelotvoran pravni lijek, apelant je istakao da u Bosni i Hercegovini ne postoji pravni lijek kojim bi se zaštitila ustavna prava u pogledu neizvršenja konačne domaće sudske odluke. Apelant je zatražio da mu se na ime nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka izvršenja dosudi naknada od 10.000,00 KM.

17. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom dijelu glasi: Član 5.

Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno. (2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 8.

Ograničenja sredstava i predmeta izvršenja

Sud rješenjem određuje izvršenje onim sredstvom i nad onim predmetima koji su navedeni u izvršnom prijedlogu.

Ako je predloženo više sredstava ili više predmeta izvršenja sud može ograničiti izvršenje samo na neke od tih sredstava ili predmeta ako su dovoljni za ostvarenje potraživanja. Ako se izvršno rješenje o izvršenju na određenom predmetu ili sredstvu ne može provesti, tražilac izvršenja može radi namirenja istog potraživanja predložiti novo sredstvo ili predmet izvršenja o čemu će sud odlučiti rješenjem. Član 15.

Rokovi za postupanje

Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 63. st. 3. i 4.

Obustava izvršenja

Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se iz drugih razloga ne može provesti.

Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi: Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

19. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezőtúr-

Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

20. Ustavni sud je mišljenja da, u konkretnom slučaju, navodi apelacije suštinski ukazuju na to da je apelant podnio apelaciju zbog neprovođenja rješenja o izvršenju koje je doneseno na osnovu pravosnažne sudske presude u kojoj je odlučeno o njegovom zahtjevu za naplatu duga od izvršenika.

21. Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema ustaljenoj praksi Ustavnog suda, «izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije» (vidi Ustavni sud, odluke br. AP 288/03 od 17. decembra 2004. godine, stav 28, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 8/05, i AP 464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 40/05). S tim u vezi, Ustavni sud smatra da apelant u ovom slučaju uživa sve garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

22. Ustavni sud naglašava da je apelant na osnovu pravosnažne sudske presude pokrenuo postupak izvršenja 5. septembra 1997. godine. Općinski sud je, odlučujući o apelantovom prijedlogu, odredio predloženo izvršenje 8. septembra 1997. godine. Nakon apelantovog uređenja prijedloga u pogledu tačnog označavanja njegovog deviznog računa, Općinski sud je u oktobru 1997. godine rješenjem odbio izvršenikov prigovor i istovremeno usvojio prijedlog da se zastane s izvršenjem do odluke Vrhovnog suda o izvršenikovoj reviziji koju je izjavio protiv drugostepene presude na osnovu koje je zatraženo izvršenje. Budući da je nakon odluke Vrhovnog suda Federalno tužilaštvo podnijelo zahtjev za zaštitu zakonitosti, Općinski sud je rješenjem iz januara 1998. godine odložio izvršenje do donošenja odluke o pravnom sredstvu Federalnog tužilaštva. Nakon odluke kojom je zahtjev Federalnog tužilaštva odbačen, Općinski sud je naredbom od 6. marta 1998. godine obavijestio ZPP da su prestali razlozi zbog kojih je odloženo izvršenje, te da se predloženo izvršenje može u cijelosti provesti. Od tog perioda (6. mart 1998. godine) pa do podnošenja apelacije (8. juli 2008. godine), Općinski sud nije raspolagao podacima da li je ZPP postupio po rješenju o izvršenju (prema odredbama ZIP-a, sud nije imao obavezu da provjerava da li je ZPP u cijelosti proveo rješenje o izvršenju), budući da se apelant nije obraćao sudu niti ga je obavijestio o eventualnim smetnjama za provođenje izvršenja. Nakon podnošenja apelacije, Općinski sud je zatražio podatke od AFIP-a koji je obavijestio sud da je predmetno rješenje o izvršenju djelimično izvršeno, te da se apelant nalazi u evidenciji redoslijeda naplate i istovremeno da se izvršenik nalazi u evidenciji blokiranih korisnika. Nakon dostave podneska AFIP-a apelantu i zahtjeva suda da dostavi novi broj izvršenikovog žiroračuna (s obzirom na to da je u međuvremenu platni promet sa ZPP prešao u nadležnost poslovnih banaka) ili da se u smislu odredbe člana 8. ZIP-a opredijeli u pogledu novog sredstva i načina izvršenja, Općinski sud je, zbog apelantovog nepostupanja u ostavljenim zakonskim rokovima, Rješenjem broj Ip-788/97 od 28. augusta 2009. godine obustavio postupak. Po proteku roka za žalbu navedeno rješenje je postalo pravosnažno 25. septembra 2009. godine. Nema nikakve sumnje da je apelant o navedenom bio obaviješten, tj. da je imao priliku da postupi u skladu sa nalogom suda, kao što je imao i mogućnost izjavljivanja pravnih lijekova protiv rješenja Općinskog suda o obustavi izvršnog postupka od 28. augusta 2009. godine.

23. Ustavni sud smatra da je u radnjama koje je proveo Općinski sud, dakle donošenje rješenja o izvršenju, odlaganje izvršenja do okončanja postupka o pravnom sredstvu, naredba o provođenju rješenja o izvršenju jer su prestali razlozi za odlaganje izvršenja, koje je Općinski sud preduzeo u periodu od 8. septembra 1997. godine do 6. marta 1998. godine, dužina postupka bila razmjerna okolnostima konkretnog slučaja. Od tog perioda pa do podnošenja apelacije proteklo je deset godina. U tom periodu Općinski sud nije imao saznanje o tome da li je predmetno izvršenje provedeno ili nije, a prema Zakonu o izvršnom postupku nije imao obavezu da vrši provjere takve vrste, zbog čega su zvanični podaci zatraženi od AFIP-a tek nakon što je Ustavni sud dostavio apelaciju na izjašnjenje, jer u navedenom periodu apelant nije obavještavao Općinski sud da se njegovo rješenje ne izvršava. Nakon dobivanja podataka da je rješenje o izvršenju djelimično provedeno i nakon apelantovog nepostupanja po zahtjevu suda u smislu opredjeljivanja o izvršenikovom drugom transakcijskom računu ili načinu izvršenja, tj. promjeni predmeta izvršenja, Općinski sud je obustavio izvršni postupak u augustu 2009. godine, a apelant se protiv te odluke nije žalio Kantonalnom sudu, pa je ona postala pravosnažna 25. septembra 2009. godine.

24. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud je mišljenja kako je apelant svojim propustima uzrokovao da se predmetni postupak okonča njegovim obustavljanjem, te, stoga, apelant nema «opravdan zahtjev» da tvrdi da je do neizvršenja pravosnažne sudske odluke došlo propustom Općinskog suda ili javnih vlasti.

25. Stoga, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija očigledno (prima facie) neosnovana u odnosu na apelantovo pozivanje na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

26. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2068/08 («ZIMEX», Export-Import, preduzeće… | Sudska praksa | Aktio