Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2291/08 (U. I.)

Odluka donesena 20. 04. 2011.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Izvršenje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2291/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 04. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP 2291/08, rješavajući apelaciju Uroša Ignjatića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Uroša Ignjatića podnesena protiv protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 011-

0-GŽ-08-0000854 i rješenja Osnovnog suda u Banjaluci, broj 071-0-I-

08-006778 od 18. marta 2008. godine zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Uroš Ignjatić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Laktaša, kojeg zastupa Vitomir Gajić, advokat iz Banjaluke, podnio je 25. jula 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-GŽ-08-000854 od 27. maja 2008. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 071-0-I-08-006778 od 18. marta 2008. godine.

2. Apelant je 18. maja 2005. godine podnio Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje presude tog suda, broj P-1777/98 od 27. aprila 2000. godine kojom presudom je, između ostalog, obavezan Branko Ignjatić (u daljnjem tekstu: izvršenik) da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 10.189,61 KM. Radi namirenja navedenih troškova apelant je predložio da se provede popis, procjena i prodaje pokretnih stvari izvršenika.

3. Rješenjem o izvršenju Osnovnog suda, broj I.1353/05 od 21. oktobra 2005. godine određeno je predloženo izvršenje.

4. Zaključkom o prodaji Osnovnog suda, broj I-1353/05 od 26. decembra 2005. godine određena je prodaja pokretnih stvari izvršenika koje se nađu na licu mjesta, a naročito u stanu izvršenika, javnim nadmetanjem koje je zakazano za petak 27. janaura 2006. godine sa početkom u 11,00 sati u Banjaluci u ul. Kalemegdanska broj 3. Zaključkom je preciziran način prodaje, te je istaknuto da u slučaju da nijedan ponuđač sa ponudom iznad polovine procjenjene vrijednosti ne isplati cijenu, sud će na zahtjev jedne od stranaka oglasiti da prvo ročište za dražbu nije uspjelo, s tim da stranka može u roku od osam dana tražiti zakazivanje novog ročišta..

5. Podneskom Osnovnog suda, broj I-1353/05 od 1. februara 2006. godine apelant je obaviješten da popis pokretnina kod izvršenika nije sproveden iz razloga što izvršenik ne raspolaže stvarima koje mogu biti predmet izvršenja. Istim podneskom apelant je obavješten da u roku od tri mjeseca od primitka ovog obavještenja može predložiti da se ponovo provede popis. Osnovni sud je ovim podneskom upozorio apelanta da će taj sud, ukoliko u preciziranom roku od tri mjeseca, odnosno ukoliko se ni prilikom ponovnog popisa kod izvršenika ne nađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja, obustaviti postupak. Apelantov advokat je ovaj podnesak primio 6. februara 2006. godine.

6. Podneskom od 5. juna 2006. godine apelant je putem advokata od Osnovnog suda zatražio donošenje novog rješenje o izvršenje koje će se sprovesti na suvlasničkom dijelu nekretnine izvršenika iz zk. ul. broj 72 k.o. Boškovići.

7. Postupajući po prijedlogu apelanta Osnovni sud je donio rješenje, broj I 1353/05 od 9. jula 2007. godine kojim je odredio predloženo izvršenje. U obrazloženju rješenja je istaknuto da izvršenje nije provedeno na pokretnim stvarima izvršenika, a da je apelant radi ostvarivanja naplate novčanog potraživanja ovlašten da izmjeni sredstva i predmet izvršenja ako je to u interesu efikasnijeg sprovođenja i okončanja postupka, u smislu odredbe člana 8. ZIP-a.

8. Protiv prvostepenog rješenja izvršenik je uložio prigovor koji je odbijen rješenjem Osnovnog suda, broj I.1353/05 od 16. novembra 2007. godine. U obrazloženju je navedeno da je odredbom člana 8. stav 1. ZIP-a propisano da sud određuje izvršenje, a radi ostvarivanja novčanog potraživanja onim sredstvima i na onim predmetima koji su navedeni u prijedlogu za izvšenje, pa je prema mišljenju tog suda za usvajanje predloženog izvršenja postojala zakonska obaveza.

9. Rješenjem Okružnog suda, broj 011-0.GŽ-08-000376 od 3. marta 2008. godine žalba izvršenika je uvažena, rješenje Osnovnog suda, broj I:1353/05 od 16. novembra 2007. godine je ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, istaknuto da je apelant propuštanjem da u naknadnom roku od tri mjeseca, a koji rok je zakonski, podnese novi prijedlog za ponovno provođenje zapljene prekludiran u daljnjem pravu da vodi izvršni postupak, pa samim tim i da mijenja sredstvo, odnosno predmet izvršenja. Prema ocjeni tog suda apelant je svoje pravo iz odredbe člana 8. stav 3. ZIP-a mogao koristiti samo unutar zakonskog, naknadnog roka od tri mjeseca iz člana 125. stav 2. ZIP-a.

10. Postupajući po uputama Okružnog suda u ponovnom postupku Osnovni sud je po službenoj dužnosti donio rješenje, broj 071-0-I-08-006778 od 18. marta 2008. godine kojim je obustavio postupak izvršenja u predmetnoj izvršenoj stvari kojim su ukinute sve provedene izvršne radnje. U obrazloženju rješenja je istaknuto da je službeno lice tog suda izlaskom na teren utvrdio da izvšenik ne raspolaže stvarima koje mogu biti predmet izvršenja i da iz tog razloga popis pokretnih stvari kod izvršenika nije proveden. U obrazloženju je navedeno da je Osnovni sud 1. februara 2006. godine pismenim putem obavijestio apelanta da u roku od tri mjeseca može ponovo predložiti da se provede popis i pljenidba pokretnih stvari izvršenika, s napomenom da ako u ostavljenom roku apelant ne postupi po nalogu suda, ili ako se kod izvršenika na ponovnoj procjeni i popisu stvari ne nađu pokretne stvari koje mogu biti predmet izvšenja, sud će obustaviti postupak. Budući da je advokat apelanta podnesak tog suda primio 6. februara 2006. godine rok od tri mjeseca je istekao 6. maja 2006. godine, a apelant je prijedlog za dozvolu izvršenja sa izmijenjenim sredstvom izvršenja podnio 5. juna 2006. godine, to je apelant propustio da u ostavljenom roku od tri mjeseca ponovo predloži da se provede popis i pljenidba pokretnih stvari izvršenika.

11. Rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-GŽ-08 000854 od 27. maja 2008. godine apelantova žalba je odbijena i osporeno rješenje Osnovnog suda potvrđeno. U obrazloženju je navedeno da je apelant radi naplate svog potraživanja u prijedlogu za izvršenje tražio da sud pristupi popisu, procjeni i prodaji pokretnih stvari izvršenika. Okružni sud je obrazloženju istakao da je 26. decembra 2005. godine donesen zaključak o prodaji pokretnih stvari izvršenika koji ne sadrži oznaku zapisnika o procjeni i popisu stvari izvršenika, niti njihovu procjenu vrijednosti i to na dan 27. januara 2006. godine, na licu mjesta u stanu izvršenika. Prema službenoj zabilješci sudskog izvršitelja to je prvi izlazak na lice mjesta kojom prilikom je konstatovano da u stanu izvršenika nisu zatečene pokretne stvari koje bi mogle da budu predmet izvršenja. U obrazloženju Okružni sud se pozvao na odredbu člana 125. ZIP-a kojom je propisano da tražilac izvršenja nakon prijema obavijesti može u roku od tri mjeseca od dana dostave obavijesti, predložiti da se zapljena ponovno sprovede. Apelant u narednom roku od tri mjeseca nadležnom sudu nije podnio takav prijedlog, te je tek 5. juna 2006. godine podnio prijedlog za promjenu predmeta izvršenja u smislu odedbe člana 8. stav 3. ZIP-a, popisom, procjenom i prodajom nekretnina na kojima je izvšenik nosilac prava. Prema ocjeni Okružnog suda apelantu je po advokatu uspješno dostavljen dopis o bezuspješnoj zapljeni pokretnih stvari izvršenika 6. februara 2006. godine, a rok od tri mjeseca je istekao 6. maja 2006. godine. Apelant se tek po proteku roka, dakle, 5. juna 2006. godine obratio sudu sa prijedlogom u smislu odredbe člana 8. stav 3. ZIP-a. Okružni sud je istakao da je odredba člana 63. stav 4. ZIP-a opšta odredba koja obuhvata razloge obustave izvršenja koji nisu posebno regulisani drugim odredbama ZIP-a. Taj sud se pozvao i na odredbu člana 125. stav 3. ZIP-a kojom je posebno, na specifičan način ragulisana obustava postupka pri ispunjenju određenih zakonom propisanih uslova, pa iz tog razloga nema mjesta primjeni opšte odredbe na koju se apelant poziva. Prema ocjeni tog suda kada bi se slijedila logika navedena u žalbi sud bi, faktički, u ovim situacijama bio onemogućen da donese rješenje o obustavi postupka, jer bi uvijek, i pored pasivnog držanja tražioca izvršenja, morao ovome naknadno ostavljati rok i pozivati ga da predlaže nove predmete ili sredstva izvršenja.

12. Apelacijom se osporavaju odluke Okružnog i Osnovnog suda jer apelant smatra da je tim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Prema ocjeni apelanta stav izražen u osporenim odlukama prvostepenog i drugostepenog suda nije pravilan i zakonit i u suprotnostima je sa odredbama Evropske konvencije i Ustava Bosne i Hercegovine. Pravilnom primjenom zakona, sud nije mogao obustaviti postupak izvršenja prije nego pozove apelanta da eventualno predloži da se izvršenje provede drugim sredstvima i na drugom predmetu, a ne na pokretnim stvarima kojih nema, na šta ukazuje odredba člana 63. stav 3. i 4., u vezi sa odredbom člana 8. stav 3. ZIP-a. Osim toga apelant smatra da do obustave postupka nije moglo doći ni zbog činjenice da je apelant podneskom od 5. juna 2006. godine, u smislu odredbe člana 8. stav 3. ZIP-a, podnio prijedlog da se izvršenje provede na drugom predmetu, dakle prije nego što je Osnovni sud svojim rješenjem od 18. marta 2008. godine obustavio postupak.

13. Zakon o izvršnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br.59/03, 85/03, 64/05 i 118/07) u relevantnom dijelu glasi:

Član 125.

2)Tražilac izvršenja može u roku od tri mjeseca od dana dostave obavijestiti, odnosno od dana pokušane pljenidbe kojoj je bio prisutan predložiti da se pljenidba ponovo provede. 3) Ako tražilac izvršenja u roku iz stava 2. ovog člana ne predloži ponovno sprovođenje pljenidbe, ili ako se ni pri ponovnoj pljenidbi ne nađu stvari koje mogu biti predmet izvršenja sud će obustaviti izvršenje.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

15. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanja koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne pretstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-

Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

16. Apelant se žali da je osporenim odlukama redovnih sudova, donesenim u postupku izvršenja sudske odluke, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer smatra da su i prvostepeni i drugostepeni sud pogrešno primijenili i protumačili odredbe ZIP-a obustavljajući postupak izvršenja. Ustavni sud podsjeća da prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koju Ustavni sud podržava, izvršenje presude koju donese bilo koji sud mora biti posmatrano kao integralni dio „suđenja“ u smislu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine, stav 27., objavljena u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine“ broj 40/05), pa slijedi da u predmetnom postupku apelant uživa zaštitu prava na pravično suđenje.

17. U vezi sa navodima apelacije koji se tiču primjene odredbi ZIP-a, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava, (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan na način na koji to zahtijeva pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP- 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 58/05).

18. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud podneskom od 1. februara 2006. godine obavijestio apelanta da popis pokretnih stvari nije proveden iz razloga što izvršenik ne rapolaže stvarima koje mogu biti predmet izvršenja i istim podneskom ga upozorio da u roku od tri mjeseca od dana prijema može predložiti da se popis ponovno provede jer će u protivnom sud obustaviti postupak. Podnesak suda je zaprimio apelantov advokat koji je morao biti svjestan posljedica propuštanja zakonskog, prekluzivnog roka od tri mjeseca koji je propisan odredbom člana 125. stav 2. ZIP-a, a koje propuštanje roka za sobom povlači obustavu postupka izvršenja u smislu stava 3. istog člana. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zapaža da nema proizvoljnosti u zaključku redovnih sudova da su se stekli uslovi da se obustavi predmetni izvršni postupak. Pri tome Ustavni sud smatra da su redovni sudovi za svoje odluke dali dovoljno jasna i argumentovana obrazloženja, a takva obrazloženja Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud također ukazuje da apelant u apelaciji ne nude bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da je na bilo koji način došlo do kršenja prava na pravično suđenje ili prava na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

19. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2291/08 (U. I.) | Sudska praksa | Aktio