Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2330/08 (A. T.)

Odluka donesena 20. 04. 2011.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Vlasničko-pravni odnosi
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Građevinsko zemljište
  • Služnost
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2330/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

20. 04. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP 2330/08, rješavajući apelaciju Adnana Topalovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adnana Topalovića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Odžaku broj 02 0 U 000074 08 U od 3. juna 2008. godine, rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove broj 05-31-3-65/08 od 4. februara 2008. godine i rješenja Općine Odžak-Službe za nabavku i zaštitu sredstava i resursa broj 02-31-564/06 od 19. decembra 2007. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Adnan Topalović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Odžaka kojeg zastupa Fuad Prljača advokat iz Modriče, podnio je 25. jula 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 02 0 U 000074 08 U od 3. juna 2008. godine, rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) broj 05-31-3-65/08 od 4. februara 2008. godine i rješenja Općine Odžak-Službe za nabavku i zaštitu sredstava i resursa (u daljnjem tekstu: Služba) broj 02-31-564/06 od 19. decembra 2007. godine. Apelant je dostavio dopunu apelacije 11. augusta 2008. godine.

2. Izet Topalović (u daljnjem tekstu: podnositelj zahtjeva) podnio je zahtjev Službi da se ustanovi pravo stvarne služnosti kolnog prolaza i prevoza preko zemljišta čiji su sukorisnici i suposjednici apelant i Vahida Topalović sa dijelom ½, radi pristupa kolima preko njihovog zemljišta od ul. R. Porobić do zemljišta čiji je on upisani korisnik i posjednik.

3. Rješenjem Službe broj 02-31-564/06 od 19. decembra 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Federalne uprave broj 05-31-3-65/08 od 4. februara 2008. godine, ustanovljeno je pravo služnosti kolnog prolaza i prevoza na gradskom građevinskom zemljištu pobliže navedeno u dispozitivu rješenja (kao poslužno dobro) čiji je upisani korisnik i posjednik apelant do zemljišta pobliže označenog u dispozitivu rješenja (povlasno dobro) čiji je sada uknjiženi korisnik i upisani posjednik podnositelj zahtjeva. Pravo služnosti kolnog prolaza i prevoza na poslužnom dobru vršit će se u skladu sa skicom snimanja broj 35/06 od 30 oktobra i 8. novembra 2006. godine a smjer prostiranja ustanovljenog prava služnosti je pobliže naveden u stavu II dispozitiva rješenja. Postupak za sporazumno utvrđivanje naknade za ustanovljeno pravo služnosti sprovodi se na prijedlog korisnika-posjednika poslužnog dobra nakon pravosnažnosti rješenja.

4. U obrazloženju rješenja Služba je navela da je u toku postupka proveden uviđaj na licu mjesta, da je sačinjena skica snimanja od strane vještaka geometra te dopuna skice snimanja, da je predočen odgovor Odjela za urbanizam i građevinarstvo pri Službi za prostorno uređenje i katastar i održane usmene rasprave u prisutnosti punomoćnika apelanta i podnositelja zahtjeva lično. Na usmenim raspravama, kako je dalje istakla Služba, apelant se protivio ustanovljenju prava služnosti smatrajući da podnositelj zahtjeva može organizovati pristup na svoje nekretnine iz ulice A. Širbegovića. Služba je dalje navela da je s obzirom na protivljenje apelanta odredila provođenje vještačenja po vještaku građevinske i ekonomske struke a radi utvrđenja bitnih činjenica na osnovu kojih je trebalo odlučiti o tome koja varijanta pristupa i prolaza do nekretnina podnositelja zahtjeva je prihvatljivija sa obzirom na korist koju bi od toga mogao imati podnositelj zahtjeva odnosno štete koju bi od toga eventualno imao apelant.

5. Na osnovu svih provedenih dokaza Služba je zaključila da je zahtjev podnositelja zahtjeva osnovan te je Općinskom vijeću Odžak predložila nacrt Odluka o ustanovljenju prava služnosti kolnog prolaza i prevoza (u daljnjem tekstu: Odluka) smjerom prostiranja kako je naznačeno na skici snimanja i pobliže opisano u dispozitivu rješenja. Općinsko vijeće Odžak usvojilo je predloženu Odluku pod brojem 01-01-125/07 na sjednici održanoj 23. novembra 2007. godine te je na temelju te Odluke, koja je stupila na snagu danom donošenja, Služba donijela rješenje kao u izreci na osnovu člana 55. Zakona o građevinskom zemljištu Federacije Bosne i Hercegovine ( «Službene novine Federacije BiH», br. 25/03 i 16/04).

6. U obrazloženju rješenja Federalna uprava je citirala član 55. Zakona o građevinskom zemljištu kojim je navedeno da se u skladu sa prostornim planom ili planom parcelacije na gradskom građevinskom zemljištu i na građevinama koje su podignute na tom zemljištu može utvrditi stvarna služnost. Iz spisa predmeta, kako je dalje navedeno, se vidi da je Općinsko vijeće Odžak donijelo Odluku od 23. novembra 2007. godine o ustanovljenu prava služnosti kolnog puta i prevoza i da je Služba postupila u skladu sa zakonom, da je održala uviđaj na licu mjesta u prisustvu podnositelja zahtjeva, apelanta, vještaka geodetske i ekonomske struke te vještaka urbaniste sa čijim nalazima su stranke upoznate i na koje su se izjasnile. Federalna uprava je zaključila da je u konkretnom slučaju pravilno utvrđeno činjenično stanje bitno za rješavanje ove upravne stvari i pravilno primijenjeno materijalno pravo i da žalbeni navodi nisu mogli uticati na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

7. Presudom Kantonalnog suda broj 02 0 U 000074 08 U od 3. juna 2008. godine odbijena je tužba koju je apelant podnio protiv rješenja Federalne uprave broj 05-31-3-65/08 od 4. februara 2008. godine.

8. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni organ pravilno i potpuno utvrdio sve potrebne činjenice radi rješavanja zahtjeva. Naime, Kantonalni sud je pojasni da iz dokaza u spisu proizilazi da je Općinsko vijeće Odžak utvrdilo činjenicu da je predmetna nekretnina na kojoj je ustanovljeno pravo stvarne služnosti a koja je ranije bila označena kao k.č. broj 900, pripojena 12. januara 1966. godine na k.č. broj 899 (prijavni list broj 24/1964). Također iz prijavnog lista broj 24/64 od 6. juna 1964 godine proizilazi da tadašnje međe nisu sporne a predmetne nekretnine su rješenjem SO Odžak od 7. jula 1964 godine ostavljene na korištenje bez naknade podnositelju zahtjeva. Dalje je Kantonalni sud istakao da iz Odluke Općinskog vijeća Odžak i obrazloženja rješenja Službe proizilazi da je nesporno utvrđena činjenica da je kolni pristup na poslužno i povlasno dobro bio organiziran kontinuirano od 1950 godine upravo smjerom prostiranja koji je vizualno prikazan na skici snimanja broj 35/06.

9. Kantonalni sud je također naveo da je vještak građevinske struke dao valjan nalaz i mišljenje kada je definisao činjenicu da je jedino funkcionalno ekonomsko i sigurnosno rješenje korištenje dosadašnjeg puta koji se proteže od ulice R. Porobića kroz parcelu k.č. 901 uz parcelu k.č.896/1 (smjer kao iz skice broj 35/06). Pored provođenja dokaza vještačenjem po vještacima ekonomske i geodetske struke Služba se pravilno pozvala i na odredbu člana 55. stav 3. Zakona o građevinskom zemljištu kojim je propisano da rješenje o ustanovljenu stvarnih služnosti donosi Općinsko tijelo uprave nadležno za imovinsko pravne poslove a stavom 2 da do donošenja prostornog plana ili plana parcelacije stvarne služnosti u oblasti komunalne infrastrukture mogu se ustanoviti na osnovu odluke Općinskog vijeća. Na kraju je Kantonalni sud istakao da su neosnovani tužbeni navodi da podnositelj zahtjeva ima pristup svojim nekretninama iz druge ulice jer iz nalaza vještaka građevinske struke i priložene foto dokumentacije nesporno proizilazi da zbog visinske razlike terena podnositelj zahtjeva iz druge ulice ima samo pješački ulaz a navođenje da ne posjeduje motorno vozilo nije pravno relevantno radi rješavanja u ovom sporu.

10. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine te člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da mu je navedeno pravo povrijeđeno jer su redovni sud i organi uprave pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili materijalno pravo i to član 59. stav 1 Zakona o vlasničko pravnim odnosima kojim je propisano da se stvarna služnost ustanovljava kada se povlasna nekretnina u cjelini ili djelimično ne može koristiti bez odgovarajućeg korištenja poslužne nekretnine. Apelant je istakao da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenih odluka utvrđeno da podnositelj zahtjeva ima pristup i prilaz kući i u svoje dvorište postojećim betonskim stubištem iz ul. A. Širbegovića ali je ustanovljena služnost kolnog prolaza i prevoza preko njegovog zemljišta i nije se vodilo računa da podnositelj zahtjeva ne posjeduje automobil pa stoga i nema stvarne potrebe da prelazi preko njegovog zemljišta. Predložio je da Ustavni sud usvoji apelaciju i poništi osporene odluke.

11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

12. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudencji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Evropski sud, Mezotur-

Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

13. U vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na imovinu, koji se odnose isključivo na način na koji su redovni sud i organi uprave utvrdili činjenično stanje i primijenili materijalno pravo, Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi, Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ili zanemarivanju ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da su redovni sud i organi uprave u obrazloženjima osporenih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučene, te da se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu proizvoljna ili neprihvatljiva samo po sebi, odnosno da je miješanje u apelantovo pravo na imovinu bilo proizvoljno. Imajući u vidu navedeno, a naročito stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da apelant ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanje prava na imovinu iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije koje bi trebalo meritorno razmotriti. Zbog toga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2330/08 (A. T.) | Sudska praksa | Aktio