Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3174/08 (V. L.)
Odluka donesena 20. 04. 2011.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Vlasničko-pravni odnosi
- Obligaciono- pravni odnosi
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3174/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
20. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine, u predmetu broj AP 3174/08, rješavajući apelaciju Vladana Lalovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vladana Lalovića podnesena protiv presuda Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-08-
000 068 od 20. augusta 2008. godine i Osnovnog suda u Foči broj 094-
0-P-07-000 141 od 27. decembra 2007. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Vladan Lalović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kalinovika, kojeg zastupa Mihajlo Šipovac, advokat iz Nevesinja, podnio je 10. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Gž-08-000 068 od 20. augusta 2008. godine i Osnovnog suda u Foči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 094-0-P-07-000 141 od 27. decembra 2007. godine.
2. Osnovni sud je donio Presudu broj 094-0-P-07-000 141 od 27. decembra 2007. godine kojom je naložio apelantu da Udruženju poljoprivrednih proizvođača Kalinovik (u daljnjem tekstu: tužilac) preda u posjed mašinu za šišanje ovaca, koja je tužiočevo vlasništvo, i da mu plati troškove parničnog postupka.
3. U obrazloženju presude Osnovni sud je naveo da je među strankama sporno da li je apelant primio mašinu koja je tužiočevo vlasništvo u junu 2006. godine, te je navedeno da je sud u toku postupka proveo dokaze koje je predložio tužilac (čitanjem ugovora od 25. oktobra 2005. godine, uvidom u izvještaj o promjeni na računu od 2 juna 2006. godine, saslušanjem parničnih stranaka i dva svjedoka) i apelant (saslušao jednog svjedoka, pročitao darovni ugovor od 3. novembra 2006. godine). Osnovni sud je utvrdio da je tužilac vlasnik mašine za šišanje ovaca i da je apelant obavezan da mu je vrati, te je istakao da je odluku donio primjenom principa slobodne ocjene dokaza, u skladu sa članom 123. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Navedeno je da je sud u toku postupka poklonio vjeru svjedocima koje su predložili tužilac Milorad Jovanović (koji je apelantu predao mašinu) i Mladen Sladoja, čije je iskaze sud ocijenio pouzdanim, konzistentnim, bez proturječnosti i nedosljednosti. Prema ocjeni suda, tužilac je, na osnovu iskaza ovih svjedoka, dokazao činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev jer je dokazao da je mašinu za šišanje ovaca pozajmio apelantu (ali je apelant nije vratio). Osnovni sud je naveo da u parničnom postupku svaka stranka treba da predloži dokaze i izvede ih pred sudom, kako bi dokazala činjenice na kojima zasniva svoj zahtjev, zbog čega je u konkretnom predmetu udovoljio tužiočevom zahtjevu pozivom na odredbu člana 37. Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima.
4. Protiv prvostepene presude apelant je izjavio žalbu. Okružni sud je donio Presudu broj 015-0-
Gž-08-000 068 od 20. augusta 2008. godine kojom je žalbu odbio kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrdio. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud utvrdio da je Milorad Jovanović uz suglasnost predstavnika tužioca predao mašinu apelantu na posudbu, da apelant mašinu nije vratio i da je negirao da ju je primio, te se kao sporno postavilo pitanje da li je tužilac dao na posudbu mašinu apelantu. Okružni sud je naveo da je na ovu okolnost prvostepeni sud saslušao svjedoke pa je utvrdio da je tužiočev zahtjev osnovan. Ovaj zaključak, prema mišljenju Okružnog suda, nedvosmisleno proizlazi iz iskaza svjedoka Milorada Jovanovića, Mladena Sladoje, kao i tužiočevog zakonskog zastupnika. Dakle, prema mišljenju Okružnog suda, bez obzira na činjenicu da među stranama nije zaključen ugovor, radi se o posebnom sui generis ugovoru o zajmu (iz člana 557. Zakona o obligacionim odnosima; u daljnjem tekstu: ZOO) za čiju pravnu valjanost ne treba pisana forma. Kako apelant nije vratio tužiocu pozajmljenu stvar, navedeno je da je obavezan da je vrati u skladu sa članom 37. Zakona o svojinsko-pravnim odnosima a u vezi sa članom 562. stav 2. ZOO-a. Okružni sud je naveo da među strankama nije sporno (a što proizlazi i iz provedenih dokaza) da je mašina tužiočevo vlasništvo, kao i da nije bilo potrebe da je tužilac opiše jer se radi o zamjenljivoj stvari i ne podliježe „individualizaciji“. Također, Okružni sud je naveo da se radi o „makazama za šišanje ovaca“, pa je apelant obavezan da vrati bilo koju mašinu za šišanje koja je u ispravnom stanju.
5. Apelant se žali da su mu povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant smatra da je do povrede njegovih prava došlo jer tužilac nije identifikovao mašinu za šišanje ovaca u smislu godine proizvodnje, serijskog broja i dr., tako da nije dokazao vlasništvo.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
7. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje na to da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-
Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
8. Ustavni sud ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacione nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Evropske konvencije u postupku pred redovnim sudovima, pa će u konkretnom slučaju Ustavni sud ispitati da li je postupak u cjelini bio pravičan u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li je prekršeno pravo na imovinu (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
9. S obzirom na apelacione navode da je sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje, Ustavni sud zapaža da su sudovi dovoljno jasno obrazložili svoje odluke, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Ustavni sud, također, ukazuje na to da apelant u apelaciji ne nudi bilo kakve argumente koji bi opravdali njegovu tvrdnju da su na bilo koji način prekršeni pravo na pravično suđenje ili pravo na imovinu, osim što je nezadovoljan ishodom konkretnog postupka. Stoga, imajući u vidu stavove Evropskog i Ustavnog suda navedene u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da u vezi sa apelantovim navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu nema ničega što ukazuje na to da apelant ima „opravdan zahtjev“ koji pokreće pitanje iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije a koje bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju očigledno (prima facie) neosnovani.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije „žrtva“ kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović