Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2414/08 (D. B.)
Odluka donesena 20. 04. 2011.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 76
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2414/08
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2414/08, rješavajući apelaciju Dudije Bjelobrvić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), u sastavu: Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Dudije Bjelobrvić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nedonošenja konačne odluke u razumnom roku u izvršnom postupku u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj I-4619/01.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da po hitnom postupku donese odluku o žalbi podnesenoj protiv Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj I-4619/01 od 15. februara 2011. godine, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Dudiji Bjelobrvić, u skladu sa članom 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke isplati iznos od 2.700,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u „Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, „Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, „Službenom glasniku Republike Srpske” i u „Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“.
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Dudija Bjelobrvić (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Vinka Gutić, advokat iz Lukavca, podnijela je 5. augusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog „neizvršenja pravosnažne Presude Općinskog suda u Lukavcu broj P-97/00 od 23. marta 2000. godine u razumnom roku u izvršnom postupku broj I-4619/01“.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Tuzli zatraženo je 4. septembra 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud u Tuzli je dostavio odgovor na apelaciju 3. oktobra 2008. godine. Općinski sud u Tuzli je 21. februara 2011. dostavio fotokopiju spisa broj I-4619/01, broj I-3355/05 i broj I- 630/03.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su apelantici 8. oktobra 2008. godine.
III. Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Pravosnažnom presudom Općinskog suda u Lukavcu broj P-97/00 od 23. marta 2000. godine DP Rudnici uglja Kreka Đurđevik Tuzla je obavezano da apelantici isplati na ime naknade materijalne-totalne štete na nekretninama ukupan iznos od 258.790,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 23. marta 2000. godine pa do dana isplate.
Postupak izvršenja broj I-4619/01
7. Apelantica je 17. augusta 2001. godine protiv DP Rudnici uglja Kreka Đurđevik Tuzla podnijela prijedlog za dozvolu izvršenja pravosnažne Presude Općinskog suda u Lukavcu broj P- 97/00 od 23. marta 2000. godine s ciljem naplate novčanog potraživanja u iznosu od 258.790,00 KM sa zakonskom kamatom počevši od 23. marta 2000. godine pa do isplate.
8. Općinski sud u Tuzli je Rješenjem o izvršenju broj I-4619/01 od 22. augusta 2001. godine odredio predloženo izvršenje.
9. Radi isplate prema pravosnažnoj Presudi Općinskog suda u Lukavcu broj P-97/00 od 23. marta 2000. godine, apelanticin sin, kao njen opunomoćenik, zaključio je 6. decembra 2001. godine sa Rudnicima „Kreka“ u Tuzli d.o.o. vansudsku nagodbu za isplatu štete na apelanticinim nekretninama u iznosu od 168.000,00 KM, i to u protivvrijednosti u uglju po komercijalnim cijenama važećim na dan zaključenja vansudske nagodbe. U vansudskoj nagodbi je navedeno da će isporukom uglja shodno protivvrijednosti utvrđenog iznosa biti izmirene sve obaveze po osnovu totalne štete na apelanticinim nekretninama. Dalje je navedeno da su predmetnom nagodbom Rudnici „Kreka“ u Tuzli d.o.o. izvršili svoju obavezu iz Presude broj P-97/00 od 23. marta 2000. godine, te da apelanticin opunomoćenik odustaje od bilo kakvog postupka izvršenja utvrđene obaveze.
10. Apelantica je podneskom od 24. februara 2006. godine ograničila prijedlog za dozvolu izvršenja tako što je tražila da se rješenje o izvršenju obustavi za iznos od 168.060,00 KM, a da se rješenje o izvršenju za iznos od 90.790,00 KM dostavi banci kod koje izvršenik ima otvoren račun. U tom prijedlogu kao izvršenika apelantica je navela Rudnik „Kreka“ d.o.o. Tuzla, kao pravnog sljednika DP Rudnici uglja Kreka Đurđevik Tuzla (u daljnjem tekstu: izvršenik).
11. Apelantica je 21. marta 2006. godine Općinskom sudu u Tuzli podnijela dopunski prijedlog za izvršenje pljenidbom na računima izvršenika. U navedenom dopunskom prijedlogu apelantica je istakla da je od donošenja rješenja o izvršenju od 22. augusta 2006. godine izvršenik izvršio svoju obavezu prema apelantici u iznosu od 168.060,00 KM, te je ostao u obavezi prema njoj u iznosu od 90.790,00 KM.
12. Apelantica je 14. jula 2006. godine podnijela prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o izvršenju popisom, zapljenom, procjenom i prodajom pokretnih stvari izvršenika. U navedenom dopunskom prijedlogu apelantica je istakla da je od donošenja rješenja o izvršenju od 22. augusta 2006. godine izvršenik izvršio svoju obavezu prema apelantici u iznosu od 168.060,00 KM, te da je ostao u obavezi prema njoj u iznosu od 90.790,00 KM.
13. Apelantica je dopisima od 27. oktobra i 28. decembra 2006. godine urgirala okončanje predmetnog izvršnog postupka.
14. Zaključkom Općinskog suda u Tuzli broj I-4619/01 od 10. januara 2007. godine apelantica je pozvana da u roku od 8 dana dostavi sudu dokaz da su Rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla, kao pravni sljednik DP Rudnici uglja Kreka Đurđevik, preuzeli obaveze po izvršnoj ispravi na osnovu koje je dozvoljeno predmetno izvršenje. Određeno je da, ukoliko apelantica u ostavljenom roku ne postupi po zaključku, sud će donijeti rješenje o obustavi izvršenja.
15. Apelantica je 18. januara 2007. godine dostavila Općinskom sudu u Tuzli podatke koji su traženi zaključkom od 10. januara 2007. godine.
16. Apelantica je 12. marta 2007. godine Općinskom sudu u Tuzli podnijela dopunski prijedlog za izvršenje, pljenidbom na računima izvršenika. U tom prijedlogu apelantica je istakla da je od donošenja rješenja o izvršenju od 22. augusta 2006. godine izvršenik izvršio svoju obavezu prema apelantici u iznosu od 168.060,00 KM, te da je ostao u obavezi prema njoj u iznosu od 90.790,00 KM.
17. Općinski sud u Tuzli je Rješenjem broj I-4619/01 od 14. marta 2007. godine odredio predloženo izvršenje. Protiv tog rješenja izvršenik je podnio prigovor 22. marta 2007. godine. Apelantica je dostavila odgovor na prigovor 30. marta 2007. godine.
18. Općinski sud je dopisom od 14. marta 2007. godine dostavio Novoj banjalučkoj banci - Filijala Tuzla, Union banci d.d. Sarajevo - Filijala Tuzla, Hypo Alpe Adria banci - Filijala Tuzla primjerak Rješenja o izvršenju broj I-4619/01 od 14. marta 2007. godine, te im naložio da izvrše pljenidbu novčanih sredstava na računu izvršenika.
19. Union banka d.d. Sarajevo - Filijala Tuzla je obavijestila Općinski sud u Tuzli da nisu u mogućnosti izvršiti Rješenje broj I-4619/01 od 14. marta 2007. godine zbog nedostatka sredstava na transakcijskom računu izvršenika. Također su naveli da je rješenje proslijeđeno HypoAlpe Adria banci d.d. - Filijala Tuzla na daljnje izvršenje.
20. Općinski sud u Tuzli je dopisom od 26. aprila 2007. godine upućenim Hypo Alpe Adria banci - Filijala Tuzla, Union banci - Filijala Tuzla, i Novoj banjalučkoj banci - Filijala Tuzla zatražio deblokadu na transakcijskom računu izvršenika do odluke suda o prigovoru.
21. Apelantica je podneskom od 4. septembra 2007. godine zatražila da Općinski sud u Tuzli donese zaključak kojim će obustaviti postupak izvršenja prema Rješenju o izvršenju broj I-4619/01 od 22. augusta 2001. godine za isplatu glavnog duga od izvršenika u iznosu od 168.060,00 KM, te da se održi na snazi Rješenje o izvršenju broj I-4619/01 od 22. augusta 2001. godine za isplatu iznosa od 90.790,00 KM.
22. Općinski sud u Tuzli je u predmetnom postupku zakazao ročišta 24. oktobra, 13. novembra, 4. decembra 2007. godine, 13. maja i 16. juna 2008. godine. Od toga dva ročišta su održana u apelanticinoj kući zbog njene bolesti. Svim ročištima apelantica je pristupila.
23. Rješenjem Općinskog suda broj I-4619/01 od 28. jula 2008. godine odbijen je prigovor izvršenika i Rješenje o izvršenju broj I-4691/01 od 14. marta 2007. godine je u cijelosti održano na snazi.
24. Protiv navedenog rješenja apelantica je 5. augusta 2008. godine podnijela žalbu, tražeći da sud prigovor izvršenika odbaci i rješenje o izvršenju održi na snazi. Također, protiv prvostepenog rješenja žalbu je podnio i izvršenik 11. augusta 2008. godine.
25. Rješenjem Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 003-0-Gž- 08-001760 od 16. oktobra 2009. godine apelanticina žalba je odbačena, a žalba izvršenika uvažena, te je Rješenje Općinskog suda u Tuzli broj I-4619/01 od 28. jula 2008. godine ukinuto i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeni sud, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, povrijedio odredbe izvršnog postupka.
26. Kantonalni sud je spis vratio prvostepenom sudu 18. novembra 2009. godine.
27. Općinski sud je Rješenjem broj I-4619/01 od 15. februara 2011. godine usvojio prigovor izvršenika i obustavio u cijelosti izvršenje određeno Rješenjem Općinskog suda broj I-4619/01 od 14. marta 2007. godine i ukinuo sve provedene izvršne radnje. U obrazloženju rješenja je navedeno da u situaciji kada je među strankama zaključena vansudska nagodba o načinu izmirenja potraživanja po pravosnažnoj presudi i kada ona kao takva nije poništena u smislu odredbi čl. 111. i
112. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) na zahtjev neke od stranaka potpisnica te vansudske nagodbe, odnosno u predmetnom slučaju nije poništena na zahtjev apelantice kao tražioca izvršenja, koja se pozvala na njenu pravnu neosnovanost, takva nagodba, po mišljenju Općinskog suda, postoji i proizvodi pravne posljedice (član 1089. ZOO). Prema tome, Općinski sud je istakao da apelantica vansudsku nagodbu isticanjem prigovora u predmetnom postupku ne može sa uspjehom pobijati, jer se o tom odlučuje konstitutivnom odlukom isticanjem tužbenog ili protivtužbenog zahtjeva.
28. Protiv navedenog rješenja apelantica je 25. februara 2011. godine podnijela žalbu Kantonalnom sudu.
Postupak izvršenja broj I-3355
29. Apelantica je 20. juna 2003. godine Općinskom sudu u Lukavcu podnijela prijedlog za dozvolu izvršenja pljenidbom, popisom, procjenom pokretnih stvari dužnika u iznosu od 90.790,00 KM i troškova izvršenja koliko budu iznosili. U tom prijedlogu apelantica je navela da joj Rudnici „Kreka“ d.o.o. Tuzla kao izvršenik duguju navedeni iznos na osnovu pravosnažnog Rješenja o izvršenju broj I-4619/01 od 22. augusta 2001. godine.
30. Rješenjem o izvršenju broj I-294/03 od 20. juna 2003. godine Općinski sud u Lukavcu je odredio predloženo izvršenje. Protiv tog rješenja o izvršenju izvršenik je 4. jula 2003. godine podnio prigovor, navodeći da je svoju obavezu iz pravosnažne presude u cjelini izmirio po osnovu zaključene vansudske nagodbe i protokola o realizaciji nagodbe.
31. Dopisom od 6. oktobra 2004. godine 13. januara 2005. godine apelantica je urgirala da sud riješi povodom prigovora izvršenika u što kraćem roku.
32. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj I-4814/04 od 24. januara 2005. godine odbijen je prigovor izvršenika kao neosnovan.
33. Protiv prvostepenog rješenja izvršenik je 3. februara 2005. godine podnio žalbu koju je Kantonalni sud Rješenjem broj Gž-323/05 od 23. septembra 2005. godine uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak.
34. Podneskom od 12. decembra 2006. godine apelanticin opunomoćenik je povukao prijedlog za dozvolu izvršenja u ovom postupku, te predložio da se predmetni postupak obustavi.
35. Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj I-3355/05 od 14. decembra 2006. godine obustavljeno je izvršenje određeno Rješenjem o izvršenju Općinskog suda u Lukavcu broj I-294/03 od 20. juna 2003. godine.
Predmet broj I-630/03
36. Apelantica je 23. januara 2003. godine Općinskom sudu u Tuzli podnijela prijedlog za dozvolu izvršenja. Općinski sud je Rješenjem broj I-630/03 od 30. januara 2003. godine odredio predloženo izvršenje. Predmetni spis je 20. marta 2003. godine pripojen spisu broj I-4619/01.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
37. Apelantica se žali na neizvršenje pravosnažne Presude Općinskog suda u Lukavcu broj P- 97/00 od 23. marta 2000. godine u razumnom roku u izvršnom postupku broj I-4619/01. Smatra da joj je time povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ističe da su sudovi učinili neizvjesnim provođenje pravosnažnog rješenja o izvršenju, a time i realiziranje apelanticinog potraživanja koje je predmet pravosnažnog rješenja o izvršenju. Apelantica zahtijeva kompenzaciju zbog dužine trajanja izvršnog postupka počevši od 17. augusta 2001. godine u iznosu od 2.100,00 KM.
b) Odgovor na apelaciju
38. U svom odgovoru na apelaciju Općinski sud u Tuzli je iznio hronologiju predmeta broj I- 4619/01. Dalje je istaknuto da se u predmetnom spisu nalazi i spis Općinskog suda u Tuzli broj I- 3355/05 iz kojeg proizlazi da je apelantica posredstvom svog opunomoćenika podnijela prijedlog za izvršenje na osnovu iste izvršne isprave kao i u predmetu Općinskog suda u Tuzli broj I-4619/01 zbog istog duga. Pri tome je uređujući sudija naveo da je predmetni spis preuzeo u rad 5. septembra 2005. godine, te da je na izvršni referat raspoređen 1. augusta 2005. godine. Dalje je uređujući sudija naveo broj predmeta kojima je zadužen.
V. Relevantni propisi
39. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03,52/03, 33/06, 39/06 i 39/09) relevantne odredbe glase: Član 5.
(1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije. Član 9.
(1)U izvršnom postupku sud postupa na osnovu podnesaka i drugih pismena.
Član 15.
Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od petnaest dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
VI. Dopustivost
40. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
41. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
42. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Apelantica se Ustavnom sudu obratila zbog činjenice da izvršni postupak povodom njenog zahtjeva za izvršenje pravosnažne presude nerazumno dugo traje, odnosno da se odluka ne donosi u «razumnom roku», u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
43. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 16. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
44. Apelantica se žali da joj je, zbog dužine trajanja postupka izvršenja pravosnažne presude, povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
45. Ustavni sud smatra da se, iako apelantica navodi (i) da se ne izvršava pravosnažna presuda Općinskog suda u Lukavcu, apelanticini navodi suštinski odnose na nedonošenje odluke u „razumnom roku“ u predmetnom izvršnom postupku, te da će se u odnosu na navedeno predmetna apelacija ispitati. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u konkretnom slučaju.
46. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
47. Dalje, Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
Analiza dužine trajanja postupka
48. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak započeo 17. augusta 2001. godine, kada je apelantica podnijela prijedlog za dozvolu izvršenja pravosnažne Presude Općinskog suda u Lukavcu broj P-97/00 od 23. marta 2000. godine, te da predmetni postupak još uvijek nije okončan. Prema tome, period u kojem je pokrenut navedeni postupak spada u nadležnost Ustavnog suda s obzirom na to da je započeo nakon 14. decembra 1995. godine, tj. nakon što je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Ustavni sud smatra da predmetni postupak od momenta podnošenja prijedloga za dozvolu izvršenja do donošenja odluke Ustavnog suda traje ukupno devet godina i sedam mjeseci, te da još nije okončan.
49. S obzirom na navedeno, Ustavni sud će, polazeći od kriterija utvrđenih praksom Evropskog suda za ljudska prava, ispitati da li je u konkretnom postupku došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
50. Ustavni sud smatra da predmetni postupak nije bio složene prirode kako u pogledu činjeničnog stanja, tako i u pogledu pravnih pitanja.
51. U pogledu apelanticinog doprinosa ukupnoj dužini postupka, Ustavni sud zapaža da je apelantica povodom iste pravne stvari 30. juna 2003. godine Općinskom sudu u Lukavcu podnijela prijedlog za dozvolu izvršenja, te da je taj sud donio Rješenje o izvršenju broj I-294/03 od 23. oktobra 2003. godine. Navedeni postupak je okončan na način da je Rješenjem Općinskog suda u Tuzli broj I-3355/05 od 14. decembra 2006. godine obustavljeno izvršenje, a na apelanticin prijedlog. Također, apelantica je povodom istog pravnog pitanja podnijela prijedlog za dozvolu izvršenja 23. januara 2003. godine Općinskom sudu u Tuzli, koji je donio Rješenje broj I-630/03 od 30. januara 2003. godine. Navedeni predmet je 20. marta 2003. godine spojen sa predmetom broj I- 4619/01. Dakle, apelantica je povodom iste pravne stvari, odnosno izvršenja iste pravosnažne presude paralelno pokrenula tri istovjetna postupka. Dalje, Ustavni sud zapaža da je apelantica tek 24. februara 2006. godine obavijestila sud da je izvršenik 26. decembra 2001. godine izvršio svoju obavezu po pravosnažnoj presudi u iznosu od 168.060,00 KM, te da je ostao u obavezi prema njoj u iznosu od 90.790,00 KM. Dakle, apelantica je tek nakon pet godina obavijestila izvršni sud da je izvršenik u jednom dijelu izvršio svoju obavezu prema njoj. Iz navedenog proizlazi da je u navedenom periodu apelantica bila neaktivna u predmetnom postupku. Međutim, Ustavni sud nalazi da je apelantica urgirala na okončanju predmetnog postupka.
52. U pogledu doprinosa redovnih sudova trajanju predmetnog postupka, Ustavni sud smatra da je Općinski sud u Tuzli povodom apelanticinog prijedloga za dozvolu izvršenja od 17. augusta 2001. godine donio rješenje o izvršenju u vrlo kratkom vremenskom roku. Međutim, navedeni sud sve do 10. januara 2007. godine nije preduzeo nijednu procesnu radnju u predmetnom izvršnom postupku. Dakle, Općinski sud u Tuzli u periodu dužem od pet godina nije preduzeo niti jednu procesnu radnju radi okončanja postupka. Dalje, Općinski sud u Tuzli je povodom prigovora izvršenika podnesenog 22. marta 2007. godine protiv Rješenja o izvršenju broj I-4619/01 od 14. marta 2007. godine donio rješenje 28. jula 2008. godine. Dakle, i pored kratkih zakonom utvrđenih rokova za odlučenje o prigovoru, Općinski sud u Tuzli je o prigovoru riješio tek nakon jedne godine. Također, Ustavni sud zapaža da je rješenjem Kantonalnog suda ukinuto Rješenje Općinskog suda broj I-4619/01 od 28. jula 2008. godine i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak zbog povreda odredaba izvršnog postupka. Novo rješenje, po uputama Kantonalnog suda, Općinski sud u Tuzli je donio nakon više od godinu dana. Navedeni propusti Općinskog suda u Tuzli, po mišljenju Ustavnog suda, bili su odlučujući, te su doveli do kašnjenja u okončavanju predmetnog izvršnog postupka čak i ako se ima u vidu činjenica da je i apelantica svojim radnjama doprinijela ukupnoj dužinu postupka u izvjesnoj mjeri.
53. U odnosu na ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud smatra da je taj sud rješavao o žalbi u relativno kratkom vremenskom periodu, te da nije u značajnoj mjeri doprinio ukupnoj dužini predmetnog postupka.
54. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da se odgovornost za predmetnu dužinu može u cijelosti staviti na teret Općinskom sudu u Tuzli, imajući u vidu navedene propuste tog suda. Ustavni sud zapaža da u pogledu navedenog Općinski sud u Tuzli nije ponudio objektivno opravdanje. Pri tome Ustavni sud podsjeća da se radilo o postupku koji je po domaćem zakonu hitne prirode.
55. Uzimajući u obzir sve relevantne faktore, Ustavni sud smatra da vrijeme trajanja predmetnog izvršnog postupka ne može zadovoljiti standarde razumnosti u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
56. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelanticinog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava. Stoga, Ustavni sud smatra svrsishodnim da Kantonalnom sudu naloži da u što kraćem roku okonča predmetni postupak po žalbi.
Pitanje naknade nematerijalne štete
57. Apelantica je zatražila da joj se naknadi nematerijalna šteta zbog povrede prava na pravično suđenje. Prema članu 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno, na zahtjev iznesen u apelaciji, odrediti naknadu za nematerijalnu štetu. Međutim, Ustavni sud podsjeća da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i sloboda.
58. Prilikom odlučivanja o apelantovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud upućuje na ranije utvrđen princip određivanja visine naknade štete u ovakvim slučajevima (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 938/04, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 20/06, st. 48-51). Prema utvrđenom principu, apelantu bi za svaku godinu odgađanja donošenja odluke trebalo da se isplati približno 150,00 KM, a ukoliko se radi o hitnom postupku, 300,00 KM.
59. Imajući u vidu da predmetni postupak do donošenja odluke Ustavnog suda traje ukupno devet godina, kao i da se radi o hitnom postupku, Ustavni sud smatra da ukupan iznos koji apelantici treba isplatiti na ime nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke, iznosi 2.700,00 KM. Na isplatu naknade obavezana je Vlada Tuzlanskog kantona s obzirom na sjedište Općinskog suda u Tuzli za koji je utvrđeno da je odgovoran za nedonošenje odluke u razumnom roku. Ostali navodi
60. Apelantica, također, smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, povrijeđeno i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. S obzirom na zaključke u vezi sa pravom na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno da posebno ispituje apelanticine navode o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII. Zaključak
61. Ustavni sud zaključuje da je prekršeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada postupak izvršenja pravosnažne presude, koji je po domaćem zakonu hitne prirode, do donošenja odluke Ustavnog suda traje više od devet godina, a nadležni izvršni sud nije dao razumno i objektivno opravdanje za toliko dugo trajanje postupka.
62. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 76. stav 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
63. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović