Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2680/08 (Š. M.)
Odluka donesena 20. 04. 2011.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 61
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-2680/08
Apelacija
Odluka o meritumu
20. 04. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 2680/08, rješavajući apelaciju Šahbaza Mujića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05,64/08 i 51/09), u sastavu:
Miodrag Simović, predsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Seada Palavrić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 20. aprila 2011. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Šahbaza Mujića.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u izvršnim postupcima koji se vode pred Općinskim sudom u Tuzli pod br. I-2729/05 i 032-0-I-07-010 150/07.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da bez daljnjeg odgađanja okonča izvršni postupak u predmetima br. I-2729/05 i 032-0-I-07-010 150/07, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Općinskom sudu u Tuzli da, u skladu sa članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Šahbaz Mujić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Miričine podnio je 3. septembra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u izvršnim postupcima koji se vode pred Općinskim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod br. I- 2729/05 i 032-0-I-07-010 150/07. Ustavni sud je, u skladu sa članom 19. stav 2. Pravila Ustavnog suda, 10. septembra 2008. godine zatražio dopunu apelacije, koju je apelant dostavio 22. septembra 2008. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 8. septembra 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 3. oktobra 2008. godine.
4. Ustavni sud je 27. oktobra 2008. godine od Općinskog suda zatražio dostavu dokumenata na koje se sud pozvao u svom odgovoru na apelaciju, a 6. oktobra 2010. godine zatražio je od Općinskog suda dostavu sudskih spisa broj I 2729/05 i broj 032-0-I-07-010 150/07.
5. Općinski sud je dostavio 3. novembra 2008. godine traženu dokumentaciju, a sudske spise 15. decembra 2010. godine.
6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor Općinskog suda na apelaciju dostavljen je apelantu 2. decembra 2008. godine.
III. Činjenično stanje
7. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Činjenice u predmetu Općinskog suda broj I 2729/05
8. Općinski sud je Presudom (na osnovu priznanja) broj P 946/05 od 23. augusta 2005. godine usvojio apelantov tužbeni zahtjev, te je obavezao tuženog «Koksno-hemijski kombinat» d.d. Lukavac da apelantu, na ime otpremnine, isplati iznos od 2.179,84 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 26. maja 2005. godine, kao dana podnošenja tužbe, do konačne isplate, u roku od petnaest dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
9. Apelant je 12. oktobra 2005. godine, na osnovu Presude Općinskog suda broj P 946/05 od 23. augusta 2005. godine, podnio prijedlog za izvršenje protiv «Koksno-hemijskog kombinata» d.d. Lukavac (u daljnjem tekstu: izvršenik). Apelant je u istom prijedlogu naveo transakcijske račune izvršenika koji se vode kod Tuzlanske banke d.d. Tuzla, Union banke, UPI banke - Filijala Tuzla, Raiffeisen banke d.d. BiH i UniCredit Zagrebačke banke.
10. Općinski sud je Rješenjem o izvršenju broj I 2729/05 od 18. oktobra 2005. godine dozvolio predloženo izvršenje označene pravosnažne presude na novčanim sredstvima izvršenika koja se vode na računima kod banaka.
11. Tuzlanska banka d.d. Tuzla je 26. oktobra 2005. godine primila navedeno rješenje o izvršenju, te dopisom od 11. novembra 2005. godine, koji je Općinski sud zaprimio 14. novembra 2005. godine, obavijestila sud da po predmetnom rješenju o izvršenju nisu vršili pljenidbu sredstava, budući da na računu izvršenika nema sredstava. U dopisu je istaknuto da je, u skladu sa zakonom, ista banka račune izvršenika blokirala do daljnjeg, te je rješenje proslijedila Raiffeisen banci d.d. Sarajevo - Filijala Tuzla.
12. Raiffeisen banka d.d. BiH je dopisom od 14. novembra 2005. godine obavijestila Općinski sud da nije vršen prijenos po predmetnom rješenju o izvršenju, zbog nedostatka sredstava na računu izvršenika, kao i zbog ranijih blokada, a da su rješenje o izvršenju dostavili na dalje postupanje narednoj banci - UniCredit Zagrebačkoj banci.
13. UniCredit Zagrebačka banka je dopisom, koji je Općinski sud primio 13. aprila 2006. godine, obavijestila Općinski sud da nisu postupili po predmetnom rješenju o izvršenju, također, zbog nedostatka sredstava na računu izvršenika, koji je blokiran odranije po više osnova, ali su dalje blokirali klijentov račun prema predmetnom rješenju i rješenje svrstali u red čekanja prema zakonskim prioritetima izvršenja naloga prinudne naplate.
14. Općinski sud je dopisom broj I 2729/05 od 17. aprila 2007. godine ponovo zatražio od Tuzlanske banke d.d. Tuzla postupanje po istom rješenju o izvršenju, koja je dopisom od 27. aprila 2007. godine obavijestila Općinski sud o nemogućnosti postupanja, budući da je račun izvršenika blokiran. Naglašeno je da su rješenje o izvršenju proslijedili Union banci - Filijala Tuzla 31. oktobra 2005. godine, te da će i dopis Općinskog suda od 17. aprila 2007. godine ponovo proslijediti navedenoj banci.
15. Institucija ombudsmena - Ured u Tuzli pisanim urgencijama od 30. aprila, 16. maja, te 2. i 13. juna 2008. godine, povodom apelantove žalbe vezane za efikasnost konkretnog postupka, a u vezi sa apelantovim pravima po osnovu rada, tražila je pisane informacije. Istovremeno je preporučila Općinskom sudu preduzimanje radnji u što kraćim rokovima radi okončanja postupka. Navedena institucija je pisanim urgencijama od 26. novembra i 18. decembra 2009. godine ponovo u konkretnom predmetu zatražila postupanje Općinskog suda u što kraćim rokovima.
16. Naknadno, Tuzlanska banka d.d. Tuzla dopisom od 10. oktobra 2008. godine obavijestila je Općinski sud da je, u skladu sa uputstvom o otvaranju i zatvaranju računa za obavljanje platnih transakcija i vođenje evidencija («Službene novine FBiH» broj 55/00), 3. oktobra 2008. godine zatvoren transakcijski račun izvršenika, jer je račun neaktivan duže od dvanaest mjeseci i da nije u mogućnosti postupiti po predmetnom rješenju.
17. Union banka d.d. Sarajevo - Filijala Tuzla, dopisom od 26. novembra 2008. godine radi ažuriranja neizvršenih rješenja zatražila je od Općinskog suda dostavu podataka o statusu Rješenja broj I 2729/05 od 18. oktobra 2005. godine. Prema dokazima spisa, Općinski sud nije postupio po traženju navedene banke.
18. Općinski sud je Zaključkom broj I 2729/05 od 15. decembra 2008. godine pozvao apelanta da u roku od petnaest dana od dana prijema zaključka predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja, ili sudu dostavi broj računa izvršenika i banke kod koje je otvoren račun izvršenika, jer se Rješenje o izvršenju Općinskog suda broj I 2729/05 od 18. oktobra 2005. godine ne može provesti na računu izvršenika navedenom u prijedlogu za izvršenje od 12. oktobra 2005. godine zato što je račun izvršenika neaktivan duže od dvanaest mjeseci. Apelant je upozoren na posljedice propuštanja, a navedeni zaključak mu je dostavljen 24. decembra 2008. godine.
19. Općinski sud je Rješenjem broj I 2729/05 od 11. februara 2009. godine utvrdio da se «smatra (se) da je tražilac izvršenja povukao prijedlog za izvršenje. Izvršni postupak se obustavlja i u cijelosti se ukidaju provedene izvršne radnje». Navedeno je da apelant nije u određenom roku postupio po zaključku suda od 15. decembra 2008. godine. U pravnoj pouci istog rješenja određeno je da se protiv rješenja može izjaviti prigovor, koji se podnosi Općinskom sudu u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja.
20. Apelant je 5. januara 2009. godine dostavio podnesak vezan za navedeni Zaključak suda broj I 2729/05 od 15. decembra 2008. (koji je primio 24. decembra 2008. godine), a 25. februara 2009. godine podnio je Općinskom sudu i prigovor protiv Rješenja tog suda broj I 2729/05 od 11. februara 2009. godine, koje je primio 18. februara 2009. godine.
21. Općinski sud, prema predočenom Ustavnom sudu, nije preduzimao daljnje radnje, odnosno nakon što mu je dostavljen i navedeni prigovor protiv Rješenja broj I 2729/05 od 11. februara 2009. godine nije odlučio o istom prigovoru.
Činjenice u predmetu Općinskog suda broj 032-0-I-07-010 150/07
22. Presudom Općinskog suda broj P 2191/05 od 11. maja 2007. godine obavezan je „Koksno-hemijski kombinat» d.d. Lukavac kao tuženi da apelantu kao tužitelju poveže radni staž uplatom Federalnom zavodu PIO Mostar, Kantonalnoj administrativnoj službi Tuzla (u daljnjem tekstu: Federalni zavod PIO) na apelantovo ime, doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 1. januara 1994. godine do 31. decembra 1995. godine i period od 1. januara 1997. godine do 26. januara 2005. godine u ukupnom iznosu od 7.780,48 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 16. novembra 2005. godine kao dana podnošenja tužbe, pa do konačne isplate, te da apelantu naknadi troškove postupka u iznosu od 144,00 KM, sve u roku od petnaest dana od dana donošenja odluke do konačne isplate, pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Ista presuda je, prema ovjeri Općinskog suda od 7. juna 2007. godine, postala pravosnažna i izvršna 28. maja 2007. godine.
23. Apelant je 18. septembra 2007. godine, prijedlogom za izvršenje, pokrenuo postupak izvršenja protiv istog izvršenika, a na osnovu navedene presude Općinskog suda.
24. Institucija ombudsmena - Ured u Tuzli podneskom broj III 329/08 od 13. juna 2008. godine («treća urgencija za dostavu informacije»), u skladu sa Zakonom o ombudsmenima, urgirala je da se u roku od deset dana Uredu dostavi pisana informacija «o razlozima kojim se pravda nepostupanje u konkretnom predmetu». Istovremeno je zatraženo postupanje Općinskog suda u što kraćim rokovima radi okončanja postupka izvršenja.
25. Zaključkom Općinskog suda broj 032-0-I-07-010150 od 20. juna 2008. godine apelantu kao tražitelju izvršenja vraćen je prijedlog za izvršenje od 18. septembra 2007. godine, te je apelant pozvan da u roku od osam dana od dana prijema zaključka dopuni prijedlog za izvršenje, tako što će naznačiti tačan broj transakcijskog računa Federalnog zavoda PIO, te naziv banke kod koje se vodi.
26. Apelant je 25. juna 2008. godine Općinskom sudu dostavio traženu dopunu prijedloga za izvršenje.
27. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 032-0-I-07-010150 od 3. oktobra 2008. godine dozvoljeno je predloženo izvršenje označene pravosnažne presude na novčanim sredstvima izvršenika.
28. Općinski sud je Zaključkom broj 032-0-I-07-010150 od 5. novembra 2008. godine odredio da se apelantu dostavi prigovor izvršenika koji je podnio 17. oktobra 2008. godine protiv Rješenja o izvršenju broj 032-0-I-07-010150 od 3. oktobra 2008. godine.
29. Apelant je Općinskom sudu 11. novembra 2008. godine dostavio odgovor na prigovor izvršenika.
30. Općinski sud je 3. marta 2009. godine održao ročište za raspravljanje o predmetnom prigovoru kojem se nije odazvao uredno obaviješteni izvršenik. Apelant je na istom ročištu zatražio da sud nastavi izvršni postupak, obrazlažući da je izvršenik samo djelomično izmirio dug, i to uplatom doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje za period od 1. januara 2000. godine, zaključno sa 31. decembrom 2003. godine, bez uplate zateznih kamata. Apelant je naglasio da, također, nije uplaćen dug za period od 1. januara 1994. godine do 31. decembra 1995. godine, zatim, od 1. januara 1997. godine do 31. decembra 1999. godine, kao i zakonske zatezne kamate za navedeni period, niti je izmiren dug za period od 1. januara 2004. godine do 26. januara 2005. godine sa zakonskom zateznom kamatom, kao i izmirenjem dosuđenih troškova parničnog postupka.
31. Općinski sud je dopisom broj 032-0-I-010150 od 25. maja 2009. godine od Federalnog zavoda PIO zatražio dostavu podataka na okolnost da li je izvršenik apelantu povezao radni staž-uplatio doprinose za period od 1. januara 1994. godine do 31. decembra 1995. godine i 1. januara 1997. godine do 26. januara 2005. godine.
32. Federalni zavod PIO dopisom broj FZ-TZ-03-532/09, koji je Općinski sud primio 23. juna 2009. godine, obavijestio je sud o traženim podacima, tj. da nisu plaćeni doprinosi po osnovu penzijskog i invalidskog osiguranja za navedeni period.
33. Rješenjem Općinskog suda broj 032-0-I-010150 od 15. juna 2009. godine odbijen je apelantov zahtjev od 29. maja 2009. godine kojim je tražio izuzeće postupajućeg sudije u konkretnom predmetu. Međutim, iz dokaza predočenih Ustavnom sudu može se zaključiti da Općinski sud, nakon što je izvršenik 17. oktobra 2008. godine dostavio prigovor protiv Rješenja o izvršenju broj 032-0-I-07-010150 od 3. oktobra 2008. godine, nije donio odluku o navedenom prigovoru.
34. Apelant je Općinskom sudu 28. oktobra 2009. godine dostavio podnesak (urgenciju za postupanje po prijedlogu za izvršenje), tražeći da «sud što je prije moguće izvrši dostavu transakcijskih računa navedenim bankama kako bi izvršile prinudnu naplatu sa predloženih transakcijskih računa izvršenika, te da zaplijenjene novčane iznose dostave tražiocu izvršenja na njegovu adresu stanovanja».
35. Daljnjeg postupanja Općinskog suda, prema stanju spisa, u konkretnom predmetu nije bilo.
IV. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
36. Apelant smatra da mu je u konkretnom slučaju, zbog neizvršenja Presude Općinskog suda broj P 946/05 od 23. augusta 2005. godine i Presude Općinskog suda broj P 2191/05 u izvršnom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj I 2729/05 i predmetu broj 032-0-I- 07-010 150, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je, između ostalog, u dopuni apelacije naveo da nije „od suda dobio rješenje o izvršenju“ pravosnažne presude. Dalje, povredu svojih prava apelant vidi u tome što Općinski sud ne postupa po zakonu i ne odlučuje u konkretnim predmetima o podnesenim prigovorima u razumnom roku zbog čega «trpi ogromnu štetu». Pretežan dio apelacionih navoda odnosi se na Presudu Općinskog suda broj P 2191/05 od 11. maja 2007. godine, koja predstavlja izvršni naslov u predmetnom izvršnom postupku, pa apelant smatra da u toj presudi nije pravilno utvrđeno činjenično stanje, mada je pristupio traženju izvršenja navedene presude, te je već i doneseno Rješenje o izvršenju broj 032-0-I-07-010 150/07 od 3. oktobra 2008. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud odredi Općinskom sudu preduzimanje konkretnih mjera radi daljnjeg rješavanja i provođenja izvršenja predmetnih rješenja. Apelant je naveo da mu je ovakvim postupanjem suda povrijeđeno i pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
2. Evropske konvencije.
b) Odgovor na apelaciju
37. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju osporio apelantove navode i dostavio izjašnjenje u kojem je naveden redoslijed događanja u predmetima.
V. Relevantni propisi
38. Zakon o izvršnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 32/03, 52/03, 33/06 i 39/06) u relevantnom dijelu glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan postupati hitno.
Član 12.
Pravni lijekovi (1) Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i žalba, osim ako ovim zakonom nisu isključeni.
(2) Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se izjaviti prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno.
(3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje.
(4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. O žalbi odlučuje sud drugog stepena.
(5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Izuzetno, kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje provodi naplatom s transakcijskog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja, kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru.
Član 13.
Izvršnost i pravosnažnost (1)Rješenje protiv koga nije izjavljen u roku prigovor postaje izvršno i pravosnažno. Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči. Član 21.
Primjena odredaba drugih zakona (1) U izvršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju se odredbe Zakona o parničnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Član 63.
Obustava izvršenja (3) Izvršenje će se obustaviti ako je postalo nemoguće ili se zbog drugih razloga ne može provesti.
(4) Prije donošenja rješenja o obustavi izvršenja iz stava 3. ovog člana sud će pozvati tražioca izvršenja da podnese prijedlog iz člana 8. stav 3. ovog zakona, u roku od 15 dana od dana prijema poziva. Rješenje o obustavi izvršenja sud će donijeti ako prijedlog ne bude u roku podnesen ili ako je prijedlog neosnovan.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
39. Zakon o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» broj 53/03) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te omogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI. Dopustivost
40. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
41. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
42. U skladu sa članom 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno da razmatra apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant se žali na nemogućnost izvršenja pravosnažnih sudskih odluka, budući da nadležni sud ne postupa po zakonu i ne odlučuje o podnesenim prigovorima u izvršnim postupcima koji traju duže od pet godina, odnosno duže od tri godine. Predmetni postupci u vrijeme donošenja odluke Ustavnog suda nalaze se u fazi odlučivanja po apelantovom prigovoru protiv rješenja Općinskog suda kojim je prijedlog za izvršenje odbijen kao neosnovan. Dakle, iako je apelacija podnesena prije nego što su predmetni postupci pravosnažno okončani, prema članu 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda, konkretna apelacija je dopustiva u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
43. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
44. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije zbog nedonošenja odluka «u razumnom roku» o podnesenim prigovorima u konkretnim predmetima, navodeći da predmetni izvršni postupci još uvijek nisu okončani.
Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.
Pravo na donošenje odluke u razumnom roku
45. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o apelantovom zahtjevu da se u izvršnom postupku u razumnom roku omogući izvršenje pravosnažnih presuda Općinskog suda i apelantu isplati novčani iznos na ime otpremnine uz zakonsku zateznu kamatu, kao i da mu se poveže radni staž za određen vremenski period uplatom doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje uz naknadu troškova postupka, pa u skladu sa svojom ranijom praksom, zaključuje da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv.
a) Relevantni principi
46. Ustavni sud naglašava da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
47. Evropski sud je ukazao na to da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18).
48. Konačno, Evropski sud je ukazao da država ima obavezu organizirati sistem izvršenja presuda koji je djelotvoran kako na nivou prava, tako i u praksi, te osigurati njihovo izvršenje bez neopravdanog odugovlačenja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda Fuklev protiv Ukrajine od 7. juna 2005. godine, broj 71186/01, stav 84,) te je, također, istakao da sa izvršnim postupkom, zbog same njegove naravi, treba postupati ekspeditivno (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda Comingersoll S.A. protiv Portugala [GC], broj 35382/97, stav 23, ECHR 2000-IV).
b) Period koji se uzima u obzir
49. Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji ukazuje na nedonošenje odluke u razumnom roku, odnosno na neokončanje dva izvršna postupka koji se vode pred Općinskim sudom.
50. Vezano za postupak Općinskog suda koji se vodi pod brojem I 2729/05, Ustavni sud zapaža da je apelant 12. oktobra 2005. godine podnio prijedlog za izvršenje pravosnažne Presude Općinskog suda broj P 946/05 od 23. augusta 2005. godine, te da do dana donošenja ove odluke Ustavnog suda predmetni izvršni postupak traje duže od pet godina i još uvijek nije okončan.
51. S druge strane, vezano za postupak koji se pred Općinskim sudom vodi pod brojem 032-0- I-07-010 150/07, Ustavni sud uočava da je apelant u ovom predmetu prijedlog za izvršenje Presude Općinskog suda broj P-2191/07 od 11. maja 2007. godine podnio 18. septembra 2007. godine i da do dana donošenja ove odluke predmetni izvršni postupak traje duže od tri godine i šest mjeseci i da još uvijek nije okončan.
c)Analiza razumnosti trajanja postupka
52. Ocjenjujući oba izvršna predmeta, Ustavi sud zapaža da je apelant podnesenim prijedlozima tražio izvršenje pravosnažnih presuda kojim mu je dosuđena otpremnina, odnosno kojim je naloženo povezivanje radnog staža uplatom doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje. Ovi postupci, shodno relevantnim zakonskim propisima i praksi Evropskog suda, smatraju se postupcima hitne prirode i stoga zahtijevaju ažurnost suda u odnosu na njegovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provede bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja.
53. Dalje, Ustavni sud u činjenicama oba predmeta, kao i u izjašnjenju redovnih sudova ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je apelant svojim ponašanjem doprinio dužini predmetnih izvršnih postupaka.
54. Vezano za ponašanje suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud svojim Rješenjem broj I- 2729/05 od 18. oktobra 2005. godine dozvolio predloženo izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika. Pošto se navedeno rješenje o izvršenju nije moglo provesti, budući da je račun izvršenika bio neaktivan, Općinski sud je Zaključkom broj I 2729/05 od 15. decembra 2008. godine (koji je apelant primio 24. decembra 2008. godine) pozvao apelanta da u roku od petnaest dana od dana prijema predloži novo sredstvo ili predmet izvršenja. Apelant je 5. januara 2009. godine Općinskom sudu dostavio podnesak vezan za navedeni zaključak. Međutim, Općinski sud je Rješenjem broj I 2729/05 od 11. februara 2009. godine (koje je apelant primio 18. februara 2009. godine) utvrdio da je apelant povukao prijedlog za izvršenje s tim što je određeno da apelant protiv istog rješenja može izjaviti prigovor Općinskom sudu u roku od osam dana od dana dostavljanja rješenja. Ustavni sud smatra da je Općinski sud bio aktivan sve do 11. februara 2009. godine, ali da njegova aktivnost prestaje nakon što je apelant podnio prigovor, odnosno redovan pravni lijek Općinskom sudu protiv Rješenja broj I 2729/05 od 11. februara 2009. godine, o kojem Općinski sud nije odlučio ni do donošenja ove odluke. Dakle, o navedenom prigovoru Općinski sud nije odlučio duže od dvije godine.
55. Posmatrajući postupanje Općinskog suda u predmetu broj 032-0-I-07-010-150/07, Ustavni sud zapaža propust Općinskog suda da postupa u zakonom propisanim rokovima, budući da je tek poslije urgencije Ureda ombudsmana, tj. nakon duže od osam mjeseci od dana podnošenja prijedloga za izvršenje, tražio od apelanta dopunu podnesenog prijedloga. Po dostavljanju tražene dopune, Općinski sud je donio Rješenje o izvršenju broj 032-0-I-07-010150 od 3. oktobra 2008. godine kojim dozvoljava predloženo izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika. Međutim, nakon što je izvršenik 17. oktobra 2008. godine dostavio prigovor protiv rješenja o izvršenju od 3. oktobra 2008. godine, a apelant 11. novembra 2008. godine dostavio odgovor na prigovor, Općinski sud do donošenja ove odluke nije odlučio o podnesenom prigovoru.
56. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da su relevantnim odredbama ZIP-a propisani konkretni rokovi za odlučivanje o prigovoru (član 15), koji su u oba izvršna postupka nesporno višestruko premašeni. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća da su odredbama čl. 63. i 64. ZIP-a, također, propisani slučajevi u kojima se izvršni postupak obustavlja, odnosno da je njima regulirano kada se smatra postupak izvršenja završenim. U konkretnom slučaju, nesporno je da Općinski sud nije donio rješenje o apelantovom prigovoru u predmetu broj I-2729/05, niti rješenje o prigovoru izvršenika u predmetu broj 032-0-I-07-010150, niti u smislu odredbi čl. 63. i 64. ZIP-a.
57. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da sveukupna dužina predmetnih postupka ne zadovoljava zahtjeve «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da zbog nedonošenja odluka o izjavljenim prigovorima, odnosno neokončanja predmetnih izvršnih postupaka u skladu sa relevantnim odredbama ZIP-a, postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također, Ustavni sud smatra svrsishodnim da naloži Općinskom sudu da bez daljnjeg odgađanja donese odluke o izjavljenim prigovorima, odnosno, u smislu relevantnih odredbi ZIP-a, okonča predmetne izvršne postupke.
58. S obzirom na zaključak u vezi sa povredom člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno da se posebno razmatra dio apelacije koji se odnosi na navodnu povredu prava na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Evropske konvencije, budući da se navodi o povredi ovog prava zasnivaju isključivo na tvrdnjama o povredi prava na donošenje odluke u razumnom roku.
VIII.Zaključak
59. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada izvršni postupci u predmetima koji se tiču ostvarivanja prava iz radnog spora traju duže od pet godina, odnosno duže od tri godine, i kada još uvijek nisu pravosnažno okončani, a Općinski sud koji nije donio odluke o podnijetim prigovorima, odnosno koji nije okončao predmetne postupke u skladu sa relevantnim odredbama važećeg zakonodavstva, a za takvo postupanje nije pružio opravdane razloge, niti je te razloge Ustavni sud prepoznao.
60. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
61. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović