Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1537/09 (R. D.)

Odluka donesena 12. 05. 2011.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1537/09

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

12. 05. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. svibnja 2011. godine, u predmetu broj AP-1537/09, rješavajući zahtjev Razije Demiri za donošenje privremene mjere, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 59. stavak 2. točka 5. i članka 77. stavak

1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neutemeljen zahtjev Razije Demiri za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Razija Demiri (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zenice, koju zastupa Idriz Demiri iz Zenice, podnijela je 18. svibnja 2009. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog duljine postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), u predmetu broj 43 0 P 000056 02 P (stari broj P-1937/99). Apelantica je, također, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje koje se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 043-0-I-06-015679 i odložio njeno iseljenje iz poslovnog prostora koji se nalazi u Ul. M. Tarabara broj 6. u Zenici (u daljnjem tekstu: poslovni prostor) do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

2. Tužitelji I. T. i drugi (u daljnjem tekstu: tužitelji) 13. rujna 1999. godine podnijeli su tužbeni zahtjev protiv tuženog D.V., sada umrlog apelantičinog supruga, radi iseljenja i predaje u posjed poslovnog prostora i isplate zakupnine. Tuženi D.V. je 13. prosinca 1999. godine podnio protutužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na poslovnom prostoru.

3. Tužitelji su 20. studenog 2001. godine povukli tužbu u odnosu na iseljenje i predaju u posjed poslovnog prostora, dok su ostali kod zahtjeva za isplatu zakupnine. Rješenjem Općinskog suda prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari do okončanja postupka u predmetu broj P: 1172/01 (drugi postupak otkaza ugovora o zakupu i iseljenje iz poslovnog prostora koji su pokrenuli tužitelji). Protiv ovog rješenja tuženi je izjavio žalbu, koju je Kantonalni sud uvažio, ukinuo prvostupanjsko rješenje u pogledu zahtjeva za isplatu zakupnine, te protužbenog zahtjeva (utvrđivanje prava vlasništva dosjelošću) i u tom dijelu predmet vratio na prvostupanjski postupak, dok je u preostalom dijelu, iseljenje i predaja u posjed, utvrdio da je žalba bespredmetna.

4. Općinski sud donio je Presudu broj 1172/01 od 24. listopada 2005. godine kojom je utvrdio da tužitelji imaju pravo otkaza ugovora o zakupu poslovnog prostora, te naložio ispražnjenje i predaju u posjed poslovnog prostora. Tužitelji su pokrenuli postupak izvršenja ove presude, broj predmeta 043-0-I-06-015679.

5. Ustavni sud je rješavajući apelaciju iste apelantice i dr. donio odluku broj AP-2760/07 od 13. prosinca 2007. godine (dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba), kojom je odbacio apelaciju, podnesenu protiv rješenja Vrhovnog suda F BiH broj 070-0-Rev-06-000984 od 7. kolovoza 2007. godine, rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-06-000 466 od 17. srpnja 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Zenici broj P-1172/01 od 4. siječnja 2006. godine zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih po zakonu (ovim rješenjima odbačena je žalba apelantičinog supruga kao neblagovremena, koju je uložio protiv presude Općinskog suda broj P-

1172/01 od 24. listopada 2011. godine). I u ovom postupku apelantica i dr. su podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom su tražili da Ustavni sud odloži iseljenje iz poslovnog prostora do donošenja odluke o apelaciji. Ustavni sud u ovom postupku nije razmatrao zahtjev za donošenje privremene mjere, budući da je donesena odluka o dopustivosti.

6. Rješenjem Općinskog suda od 20. lipnja 2005. godine naloženo je tužiteljima da urede tužbu od 13. rujna 1999. godine u predmetu broj 43 0 P 000056 02 P (stari broj P-1937/99). Podneskom od 17. travnja 2008. godine, tužitelji su kao tuženog označili apelanticu jer je tuženi V.D., njen, suprug umro. Apelantica je 25. ožujka 2009. godine dostavila uređenu protutužbu, u kojoj je tražila da sud donese mjeru osiguranja kojom se odlaže izvršenje koje se vodi kod Općinskog suda u predmetu br. 043-0-I- 06-015679 (izvršni postupak po pravosnažnoj presudi Općinskog suda broj P-

1172/01).

7. Rješenjem Općinskog suda od 26. ožujka 2009. godine naloženo je apelantici da ispravi i dopuni protutužbu od 25. ožujka 2009. godine u dijelu koji se odnosi na predloženu mjeru osiguranja.

8. Iz odgovora na apelaciju Općinskog suda slijedi da je u predmetu po protutužbenom zahtjevu i po prijedlogu za mjeru osiguranja, Općinski sud zakazao pripremno ročište za 2. lipnja 2009. godine.

9. Apelantica navodi da joj je zbog duljine postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1. uz Europsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelantica nalazi u tome što Općinski sud u predmetu broj P-

1937/99, novi broj 43 0 P 000056 02 P po njenoj protutužbi nije postupao više od deset godina, a da je po tužbi u predmetu P-1172/01 donio presudu, iako je ona tražila da se prekine taj postupak dok se ne završi postupak po njenoj protutužbi. Međutim Općinski sud je ignorirao navedeno, te nastavio sprovođenje izvršnih radnji po toj presudi. Apelantica traži da Ustavni sud nalaži Općinskom sudu da okonča postupak po njenoj protutužbi, te da joj se isplati naknada za nematerijalnu štetu. Apelantica ističe da više od 40 godina u poslovnom prostoru obavlja poslastičarsku djelatnost, međutim Općinski sud je ovakvim postupanjem povrijedio njeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. Apelantica ističe da se cijela njena obitelj izdržava iz prihoda ostvarenog iz djelatnosti koja se obavlja u poslovnom prostoru, te traži da Ustavni sud donošenjem privremene mjere odloži izvršenje iseljenja iz poslovnog prostora.

10. Pri ispitivanju utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 77. stavak 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

11. Ustavni sud podsjeća da je članak 77. Pravila Ustavnog suda primjenjiv u situacijama u kojima Ustavni sud ocijeni, na temelju razloga i dokaza o opravdanosti dostavljenih uz zahtjev za donošenje privremene mjere, odnosno uz apelaciju, da bi mogle nastati nenadoknadive štetne posljedice.

12. Također, Ustavni sud podsjeća da utemeljenost apelacije ispituje odvojeno od utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o utemeljenosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

13. U konkretnom slučaju, Ustavni sud nalazi da iz dostavljene dokumentacije slijedi da je 12. svibnja 2009. godine donesen zaključak o provođenju rješenja o izvršenju pravosnažne presude kojom je odlučivano u drugom postupku, tj. posebnom postupku otkaza ugovora o zakupu i iseljenju iz poslovnog prostora. Nadalje, da iz predočenog Ustavnom sudu, prvenstveno iz odgovora Općinskog suda od 5. lipnja 2009. godine, slijedi da je u tijeku postupak po apelantičinoj protutužbi kojom apelantica traži utvrđivanje prava vlasništva na poslovnom prostoru, u okviru kojeg je, također, u tijeku i odlučivanje po prijedlogu za određivanje mjere osiguranja kojom će Općinski sud odložiti izvršenje pravosnažne presude kojom je odlučivano u drugom postupku, tj. posebnom postupku otkaza ugovora o zakupu i iseljenju iz poslovnog prostora.

14. Apelantica ističe da više od 40 godina u poslovnom prostoru obavlja poslastičarsku djelatnost, a Općinski sud je time što nije postupao više od deset godina povrijedio njeno pravo na pravično suđenje i pravo na imovinu. Apelantica, kao razlog za donošenje privremene mjere navodi da se cijela njena obitelj izdržava iz prihoda ostvarenog iz djelatnosti koja se obavlja u poslovnom prostoru, te traži da Ustavni sud donošenjem privremene mjere odloži izvršenje iseljenja iz poslovnog prostora.

15. Dakle, predmet apelacije je duljina trajanja parničnog postupka u kojem je apelantica tražila utvrđivanje prava vlasništva na poslovnom prostoru i u kojem je podnijela prijedlog za određivanje mjere osiguranja kojom bi Općinski sud odložio izvršenje pravosnažne presude kojom joj je naloženo iseljenje iz poslovnog prostora, a predmet apelantičinog zahtjeva za privremenu mjeru je odlaganje izvršenja te pravosnažne presude.

16. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća da je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 prosinca 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. veljače 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. prosinca 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da apelantica osim što je navela da se cijela njena obitelj izdržava od djelatnosti koja se obavlja u poslovnom prostoru nije ponudila takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi zabranio postupanje nadležnih organa po odluci koja je konačna i izvršna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da iz dostavljene dokumentacije slijedi da je Općinski sud tražio od apelantice da uredi prijedlog za donošenje mjere osiguranja kojom bi se odložilo njeno iseljenje iz poslovnog prostora, dakle da je u vrijeme podnošenja apelacije bilo pred Općinskim sudom bilo odlučivanje o mjeri osiguranja kojom bi se odložilo izvršenje pravosnažne presude (iseljenja iz poslovnog prostora). Imajući u sve vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je apelantičin zahtjev za donošenje privremene mjere neutemeljen.

17. Na temelju izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

18. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu predmetne apelacije.

19. Sukladno članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1537/09 (R. D.) | Sudska praksa | Aktio