Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2745/10 (R. D.)

Odluka donesena 12. 05. 2011.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2745/10

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

12. 05. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine, u predmetu broj AP-2745/10, rješavajući zahtjev Redže Delića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Redže Delića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Redžo Delić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Predrag Ibrahimpašić, advokat iz Bihaća, podnio je, 5. jula 2010. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 K 000502 10 Kž od 14. aprila 2010. godine i presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 K 000502 07 K od 14. januara 2010. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje pravosnažne presude Općinskog suda broj 17 0 K 000502 07 K od 14. januara 2010. godine do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Općinskog suda broj 17 0 K 000502 07 K od 14. januara 2010. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 17 0 K 000502 10 Kž od 14. aprila 2010. godine, apelant je oglašen krivim zbog krivičnog djela teške tjelesne povrede iz člana 172. stav 3. a u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona FBiH (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine dok je oštećeni J.P. sa imovinsko pravnim zahtjevom upućen na parnični postupak. Apelantu je na osnovu člana 78. KZ FBiH oduzet kao predmet izvršenja krivičnog djela metalni krstatsti ključ dimenzija 38x38 cm. Na osnovu odredbe člana 202. st. 1. i 3. Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH) apelant je obavezan da naknadi troškove krivičnog postupka u iznosu od 204,40 KM i plati paušal u iznosu od 50,00 KM.

3. U obrazloženju prvostepene presude se navodi da je Općinski sud utvrdio da je apelant počinio krivično djelo na osnovu iskaza svjedoka J.P., M.M., S.A., N.H. i B.R. koje su dali na glavnom pretresu, nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke i medicinske dokumentacije za oštećenog, te potvrde o privremenom oduzimanju predmeta. Istaknuto je da je navedene dokaze Općinski sud cijenio i prihvatio objektivnim.

4. Po mišljenju Općinskog suda neutemeljena je apelantova odbrana kada poriče izvršenje krivičnog djela. S tim u vezi je navedeno da odbrana apelanta nema uporište u provedenim dokazima. Općinski sud je našao da su apelantova odbrana i apelantov iskaz u suprotnosti sa dokazima koje je sud prihvatio kao objektivne, a u određenoj mjeri su u suprotnosti i sami sa sobom.

5. Nadalje je navedeno da je Općinski sud cijenio apelantove radnje i došao do zaključka da je apelant u kritično vrijeme postupao svjesno i voljno na način da je po izlasku iz ugostiteljskog lokala „Palma“ otišao do svog automobila i iz istog uzeo metalni krstasti ključ i čekao da oštećeni J.P. i M.M. izađu iz ugostiteljskog objekta, te kada je vidio da su izašlii i da je J.P. pošao prema automobilu vlasništvo M.M. radi odlaska kući, držeći metalni ključ u ruci, prišao J.P. i nasrnuo na njega u namjeri da ga udari sa krstastim metalnim ključem. Po mišljenju Općinskog suda apelant je ispoljio upornost i odlučnost jer je i pored nastojanja većeg broja lica da ga u tome spriječe u trenutku kad se oslobodio lica koja su ga sprečavala, metalnim krstaskim ključem udario J.P. u desni sljepočni tjemeni dio glave i nanio mu tešku i po život opasnu tjelesnu povredu što upućuje na zaključak da je apelant postupao bezobzirno i u namjeri da oštećenog teško tjelesno povrijedi znajući da je metalni krstatsti ključ dimenzija 38 cm x 38 cm podoban da oštećenom nanese tešku tjelesnu i po život opasnu povredu. Na osnovu navedenog Općinski sud je zaključio da je apelant krivično djelo počinio sa umišljajem kao oblikom vinosti.

6. U obrazloženju drugostepene presude se navodi da je prvostepeni sud svoju odluku zasnovao na dokazima provedenim na glavnom pretresu tako da su apelantovi žalbeni prigovori u pogledu navodnog uticaja službene osobe MUP-a na tok i kreiranje krivičnog postupka ne stoje. Istaknuto je da su na glavnom pretresu provedeni dokazi u prisutnosti apelanta, njegovog branioca i kantonalnog tužioca, te da su svjedoci direktno ispitivani od strane kantonalnog tužioca, kao i unakrsno od strane apelanta i njegovog branioca. Kantonalni sud je naveo da je na osnovu tako provedenog dokaznog postupka prvostepeni sud utvrdio činjenično stanje i dao valjane razloge. Stoga je po mišljenju Kantonalnog suda neprihvatljiv prigovor apelanta da je krivični postupak kreiran tokom istrage od strane policijskog službenika jer se prvostepena presuda ne poziva na bilo koji dokaz proveden u istrazi a da nije proveden na glavnom pretresu. Pri tome je istaknuto da su svi dokazi koji su provedeni, provedeni u prisustvu apelanta, njegovog branioca, kantonalnog tužioca kojom prilikom službena osoba MUP nije mogla ni u kom slučaju imati bilo kakvog uticaja na tok izvođenja dokaza.

7. Također po mišljenju Kantonalnog suda prvostepeni sud je pravilno utvrdio na kojem mjestu je došlo do fizičkog sukoba između apelanta, oštećenog i drugih koji su apelanta sprečavali. Stoga je Kantonalni sud našao da je neosnovan apelantov žalbeni prigovor da je činjenično stanje nedovoljno utvrđeno usljed odbijanja prijedloga da se izvrši rekonstrukcija na licu mjesta.

8. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i odredbe iz Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima. Žali se na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljnu primjenu materijalnog i procesnog prava. Ističe da je u toku postupka netačno utvrđena činjenica na kojem se mjestu odvijao inkriminirani sukob što je od bitnog značaja za rasvjetljavanje svih okolnosti predmetnog inkriminisanog događaja. Navodi da je predložio dokaz rekonstrukcije kako bi se sa sigurnošću utvrdila lokacija događaja i položaj svih sudionika u sukobu, ali da je njegov prijedlog na glavnom pretresu odbijen pri čemu sud o tome u presudi nije dao razloge za odbijanje čime je došlo do kršenja člana 305. u vezi sa članom 312. ZKP FBiH i apelantovog prava na odbranu. Po mišljenju apelanta ukoliko bi se prihvatilo da se inkriminirani događaj odigrao onako kako ga je predstavila odbrana, a to je da je na sredini dvorišta došlo do fizičkog sukoba više osoba i da je apelant u takvoj situaciji u strahu za život i zdravlje instiktivno udario oštećenog, došlo bi se do zaključka da je apelant krivično djelo izvršio iz nehata. Ističe da je navedeno isticao u žalbi ali da je drugostepeni sud prešao preko toga iako je bio dužan da odgovori argumentovano na svaki žalbeni razlog. Također navodi da su sudovi ignorisali činjenice da je istragu vodilo službeno lice koje je moralo biti izuzeto.

9. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:

Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.

10. Ustavni sud smatra da je sloboda i sigurnost ličnosti nesumnjivo jedno od najvažnijih ljudskih prava koja štiti Ustav Bosne i Hercegovine i Evropska konvencija. Stoga je nesporan interes osobe koja se upućuje ili se nalazi na izdržavanju kazne zatvora da se, u smislu člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda, odluči o privremenoj mjeri obustave izvršenja ili upućivanja na izdržavanja kazne zatvora. Međutim, kao jedini kriterij za Ustavni sud da odluči usvojiti zahtjev za privremenu mjere ne može biti samo činjenica da je osoba lišena slobode ili da joj predstoji lišavanje slobode radi izvršenja kazne zatvora po pravosnažnoj sudskoj presudi, kada ta osoba takav zahtjev zasniva samo na tvrdnji da u postupku koji je prethodio osporenoj odluci nisu poštovana njena ustavna prava. Takvim automatizmom bi ovaj institut privremene mjere izgubio svoju svrhu. Ustavni sud je, stoga, u svojoj dosadašnjoj praksi usvojio određene principe kojima se rukovodi prilikom odlučivanja o zahtjevu za privremenu mjeru, i ovom prilikom ukazuje na princip prema kojem se razlozi i dokazi koje apelanti navode u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere (vidi Ustavni sud, odluka o privremenoj mjeri, broj AP-1363/05 od 28. juna 2005. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

11. Razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom da se takvi razlozi, kao što je već rečeno u prethodnom stavu ove odluke, ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri. Drugačijim tumačenjem i primjenom mehanizma privremene mjere Ustavni sud bi doveo u pitanje izvršenje pravosnažnih sudskih odluka čime bi se ozbiljno ugrozili principi vladavine zakona i pravne sigurnosti kao temeljni principi Ustava Bosne i Hercegovine.

12. U konkretnom slučaju apelant osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta nije dostavio argumente i dokaze koji ukazuju na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru.

13. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2745/10 (R. D.) | Sudska praksa | Aktio