Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-934/11 (Z. M., D. N., D. L., R. V., S. D., G. L., S. I. i D. T.,)
Odluka donesena 12. 05. 2011.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-934/11
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
12. 05. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine, u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović i potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine, u predmetu broj AP 934/11, rješavajući zahtjev Zorana Milutina i dr. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br.60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Zorana Milutina, Dalibora Nikolića, Dragana Lukića, Rajka Vukojevića, Slobodana Drljića, Gorana Lepira, Slobodana Ignjatića i Damira Trkulje za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Zoran Milutin, Dalibor Nikolić, Dragan Lukić, Rajko Vukojević, Slobodan Drljić, Goran Lepir, Slobodan Ignjatić i Damir Trkulja, koje zastupa Živko P. Bojić, advokat iz Banjaluke (daljnjem tekstu: apelanti), podnijeli su, 25. februara 2011. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), apelacije protiv presuda Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 78 0 P 004242 10 Gž od 28. decembra 2010. godine, broj 72 0 P 005354 10 Gž od 30. novembra 2010. godine, broj 78 0 P 004303 10 Gž od 28. decembra 2010. godine, broj 77 0 P 011069 10 Gž od 28. decembra 2010. godine, broj 77 0 P 011088 10 Gž od 24. novembra 2010. godine, broj 78 0 P 004243 10 Gž od 24. novembra 2010. godine, broj 72 0 P 005408 10 Gž od 28. decembra 2010. godine, broj 77 0 P 011066 10 Gž od 4. januara 2011. godine. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje navedenih presuda Okružnog suda do donošenja odluke o apelaciji.
2. S obzirom da se predmetne apelacije tiču istog činjeničnog i pravnog osnova, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta AP 934/11, AP 935/11, AP 936/11, AP 937/11, AP 938/11, AP 939/11, AP 940/11 i AP 941/11 u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 934/11.
3. Apelanti su radnici Ministrastva unutrašnjih poslova Banjaluka (u daljnjem tekstu: tuženi). Protiv tuženog apelanti su podnijeli tužbe kojim su tražili da im tuženi po osnovu razlike plate za period od 1. januara 2008. godine i 31. januara 2009. godine isplati odgovarajuće iznose.
4. Odlučujući po tužbama apelanata, nadležni prvostepeni sudovi (Osnovni sud u Prnjavoru, Osnovni sud u Gradišci i Osnovni sud u Prijedoru) su u toku 2009. i 2010. godine donijeli presude kojima se usvajaju ili odbijaju tužbeni zahtjevi apelanata.
5. Protiv prvostepenih presuda kojima su usvojeni tužbeni zahtjevi apelanata tuženi je podnio žalbe koje je Okružni sud uvažio i prvostepene presude preinačio tako da se apelanti odbijaju sa tužbenim zahtjevom. Protiv prvostepenih presuda kojima su apelanti odbijeni sa tužbenim zahtjevom žalbe su podnijeli apelanti, a koje žalbe je Okružni sud odbio i potvrdio prvostepene presude.
6. U suštini u obrazloženjima presuda Okružnog suda se navodi da se plate zaposlenih kod tuženog obračunavaju na način kako to reguliše odredba člana 5. stav 3. Zakona o platama zaposlenih u Ministarstvu unutrašnjih poslova, Kazneno-popravnim ustanovama i Sudskoj policiji („Službeni glasnik RS“ broj 118/07) tj. da se osnovna plata uvećava po osnovu staža osiguranja za 0,5% za svaku godinu staža osiguranja. Istaknuto je da je pojam staža osiguranja definisan odredbom člana 29. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, prema kojoj odredbi se u staž osiguranja računa svo vrijeme provedeno u radnom odnosu sa punim radnim vremenom. Stoga po mišljenju Okružnog suda intencija zakonodavca je bila da radnici policije zbog posebnih uslova rada i prirode posla ostvare uslove za raniji odlazak u penziju smatrajući da neće biti u stanju s obzirom na godine života da uspješno obavljaju tu vrstu posla. Okružni sud je naveo da je tačno da se i za uvećan staž plaćaju porezi i doprinosi ali da je to od uticaja prilikom utvrđivanja uslova za odlazak u penziju. Međutim po mišljenju Okružnog suda to nikako ne znači da im se u staž osiguranja prilikom obračuna plate računa i uvećani staž kako bi i na taj ukupan iznos imali 0.5 % na svaku godinu.
7. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Smatraju da Okružni sud pogrešno tumači značenje i primjenu odredaba člana 5. stav 3, člana 10. i člana 25. Zakona o platama zaposlenim u MUP, kaznenopopravnim ustanovama i sudskoj policiji („Službeni glasnik RS“ broj 118/07) kao i član 21, 23. i 41. Zakona o penzijsko-invalidskom osiguranju RS („Službeni glasnik RS“ broj 106/05) obrazlažući da se te odredbe ne mogu primjenjivati i povezivati sa načinom obračuna i visinom plate već se vezuju za uslove ostvarivanja penzije. Apelanti ukazuju da osporenim odlukama Okružnog suda ne mogu ostvariti zakonom propisano uvećanje plate dok u identičnom postupku pred Okružnim sudom u Bijeljini njihove radne kolege to pravo mogu ostvariti. Navedeni neujednačeni stavovi sudova po mišljenju apelanata dovode do toga da će tužena biti u obavezi na jednom dijelu Republike Srpske isplaćivati uvećanje po sudskim odlukama a na drugom dijelu neće imati tu obavezu. U odnosu na zahtjev za donošenje privremene mjere apelanti navode da su u toku mnogobrojni postupci prvostepeni i drugostepeni, kao i postupci izvršenja pravosnažnih odluka, te da stoga predlažu hitnost u postupanju po navedenim apelacijama.
8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi:
Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud zapaža da apelanti kao razlog za donošenje privremene mjere navode da postoji neujednačena praksa od strane Okružnih sudova povodom istog pravnog pitanja, te da su u toku „mnogobrojni postupci“. Dalje, Ustavni sud nalazi da apelanti, osim navoda o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, a što se odnosi na tvrdnje apelanata o navodnom kršenju ustavnih prava, dakle meritumu spora, nisu Ustavnom sudu dostavili nikakve dokaze koji bi potkrijepili njihove tvrdnje o nastupanju nenadoknadivih štetnih posljedica.
10. U vezi s tim Ustavni sud naglašava da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Posebno je neprihvatljivo za Ustavni sud da se kao razlozi za usvajanje privremene mjere navode argumenti koji se odnose na navodno kršenje ustavnih prava s obzirom da se takvi razlozi, ne mogu analogno primijeniti na postupak prilikom odlučivanja o privremenoj mjeri. Drugačijim tumačenjem i primjenom mehanizma privremene mjere Ustavni sud bi doveo u pitanje izvršenje pravosnažnih sudskih odluka čime bi se ozbiljno ugrozili principi vladavine zakona i pravne sigurnosti kao temeljni principi Ustava Bosne i Hercegovine.
11. Obzirom na navedeno Ustavni sud smatra da, u konkretnom slučaju, osim navoda u vezi sa kršenjem ljudskih prava koja se tiču merituma predmeta, nisu dostavljeni argumenti i dokazi koji ukazuju prima facie na neophodnost usvajanja zahtjeva za privremenu mjeru.
12. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović