Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1009/10 (J. D.)

Odluka donesena 12. 05. 2011.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1009/10

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 05. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine, u predmetu broj AP-1009/10, rješavajući apelaciju Josipa Dropuljića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Josipa Dropuljića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-

09-002 070 od 2. februara 2010. godine i Rješenja Općinskog suda u Žepču broj 044-0-I-06-004 509 od 25. septembra 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Josip Dropuljić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Žepča, podnio je 18. marta 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Gž-09-002 070 od 2. februara 2010. godine. Apelant je u apelaciji predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će naložiti Općinskom sudu u Žepču (u daljnjem tekstu: Općinski sud) da do donošenja odluke o apelaciji obustavi sve radnje u izvršnom postupku u predmetu broj 044-0-I-06-004509. S obzirom da apelacija nije sadržavala potrebne elemente predviđene članom 19. stav 2. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, odnosno nije sadržavala osporenu odluku, od apelanta je dopisom od 6. decembra 2010. godine zatraženo da u tom smislu dopuni apelaciju. Apelant je 24. decembra 2010. godine dostavio Ustavnom sudu dopunu apelacije u kojoj je kao osporenu odluku naveo i Rješenje Općinskog suda broj 044-0-I-06-004 509 od 25. septembra 2008. godine.

2. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizilazi da je Marija Dropuljić (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) 26. jula 2006. godine podnijela prijedlog za izvršenje pravosnažne Presude Općinskog suda u Maglaju broj P-55/02 od 25. juna 2002. godine nad pokretnim i nepokretnim stvarima i penzijom apelanta kao izvršenika, te da je Općinski sud Rješenjem broj 044-0-I-06-004 509 od 31. jula 2006. godine dozvolio predloženo izvršenje. Takođe, proizilazi da je tražilac izvršenja 31. januara 2007. godine podnijela potpuno istovjetan prijedlog za izvršenje, a da je Općinski sud Rješenjem isti broj od 1. februara 2007. godine dozvolio predloženo izvršenje.

3. Odlučujući o prigovorima koje je apelant podnio protiv predmetnih rješenja o izvršenju, Općinski sud je Rješenjem broj 044-0-I-06-004 509 od 25. septembra 2008. godine, odbio kao neosnovan prigovor koji je apelant podnio protiv Rješenja o izvršenju broj 044-0-I-06-004509 od 31. jula 2006. godine, dok je stavio van snage Rješenje o izvršenju broj 044-0-I-06-004509 od 1. februara 2007. godine .

4. Apelant je izjavio žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj 044-0-I-06-004 509 od 25. septembra 2008. godine, koju je Kantonalni sud odbio kao neosnovanu Rješenjem broj 004-0-Gž-09-

002 070 od 2. februara 2010. godine i potvrdio prvostepeno rješenje.

5. Apelant se žali da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Apelant je osporio rješenje Kantonalnog suda i Općinskog suda, koja su donesena u izvršnom postupku, a koji je pokrenut na prijedlog tražioca izvršenja na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda u Maglaju broj P-55/02 od 25. juna 2002. godine. Kako su predmetne odluke donesene u izvršnom postupku, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-

21/02 od 26. marta 2004. godine (vidi „Službeni glasnik BiH“, broj 18/04 tačka 40.) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

9. U konkretnom slučaju apelantova građanska prava i obaveze utvrđena su pravosnažnom Presudom Općinskog suda u Maglaju broj P-55/02 od 25. juna 2002. godine. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku, koji je okončan osporenim rješenjem, nisu utvrđivana «nova građanska prava i obaveze apelanta».

10. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima kada osporenim odlukama nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava, odnosno obaveze apelanta, postupak koji je rezultirao tim odlukama ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa se apelantovi navodi u vezi povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1009/10 (J. D.) | Sudska praksa | Aktio