Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1226/09 (Zadruga «Vitasal» p.o. Ljubuški)
Odluka donesena 12. 05. 2011.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Povrat u prijašnje stanje (restitutio in integrum)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1226/09
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 05. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine, u predmetu broj AP 1226/09, rješavajući apelaciju Zadruge «Vitasal» p.o. Ljubuški, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zadruge «Vitasal» p.o. Ljubuški podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 008-0-Pž-09 000 006 od 22. jula 2009. godine, rješenja Općinskog suda u Ljubuškom broj 063-0-Ip-08 000 076 od 23. aprila 2009. godine, zaključka Općinskog suda u Ljubuškom broj 063 0 Ip 08 000076 od 23. aprila 2009. godine i zaključka Općinskog suda u Ljubuškom broj 063-0-Ip-08 000 076 od 16. aprila 2009. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zadruga «Vitasal» p.o. Ljubuški (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Adil Lozo, advokat iz Travnika, podnio je 23. aprila 2009. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv zaključka Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 063-0-Ip-08 000 076 od 16. aprila 2009. godine. Apelant je 5. maja i 10. augusta 2009. godine dopunio apelaciju, te je kao osporene odluke naveo i rješenje Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 008-0-Pž-09 000 006 od 22. jula 2009. godine, rješenje Općinskog suda broj 063-0-Ip-08 000 076 od 23. aprila 2009. godine i zaključak Općinskog suda broj 063 0 Ip 08 000076 od 23. aprila 2009. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud, do okončanja apelacionog postupka, naložio Općinskom sudu da apelanta uvede u posjed njegove imovine koja se nalazi u Ljubuškom – Grabovo Vrelo i vrati mu zaplijenjenu imovinu navedenu u zapisniku od 16. aprila 2009. godine, kao i da zabrani Općinskom sudu preduzimanje bilo kakve radnje u vezi sa njegovom imovinom do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.
2. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 063-0-Ip-08-000 076 od 18. augusta 2008. godine, po prijedlogu tražitelja izvršenja Z.Z. «Poljoprivreda» d.o.o. Ljubuški (u daljnjem tekstu: tražitelj izvršenja) protiv izvršenika «Salmon» d.o.o. (u daljnjem tekstu: izvršenik) određeno je izvršenje na osnovu izvršne isprave - pravosnažne presude Općinskog suda broj 063-0-P-07-000 536 od 5. decembra 2007. godine. Navedenim rješenjem obavezan je izvršenik da tražitelju izvršenja preda proizvodne kapacitete ribogojilišta koji se nalaze u Grabovom Vrelu zajedno sa pripadajućim skladišnim prostorima i uredskim prostorijama sa pripadajućom opremom i osnovnim sredstvima.
3. Rješenjem Općinskog suda broj 063-0-Ip-08-000 076 od 29. septembra 2008. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 008-0-Pž-08-000 065 od 17. decembra 2008. godine, odbijen je prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja o izvršenju broj 063-0-Ip-08-000 076 od 18. augusta 2008. godine. U obrazloženju navedenih rješenja je između ostalog navedeno da su neosnovani prigovori izvršenika da je predmetno izvršenje provedeno jer je predmet izvršenja predat u posjed apelantu (Zadruga «Vitasal» p.o. Ljubuški) kao pravnom sljedniku tražitelja izvršenja. U obrazloženju svojih odluka sudovi su naveli da je iz izvoda sudskog registra vidljivo da je apelant osnovan ugovorom od 24. novembra 2003. godine kao posebna pravna osoba odnosno, da nije pravni sljednik tražitelja izvršenja. S obzirom da izvršenik nije naveo niti jedan razlog koji bi u smislu odredbe člana 47. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) sprječavao izvršenje, sudovi su odlučili kao u izreci navedenih rješenja.
4. Apelant kao treća osoba u konkretnom postupku je 3. septembra 2008. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju broj 063-0-Ip-08-000 076 od 18. augusta 2008. godine u kojem je naveo da je imao velika ulaganja u predmetima koja se navode u izvršnom postupku, te na osnovu toga iskazuje svoje pravo na imovini i smatra da se ne može provesti izvršni postupak. Odlučujući o prigovoru apelanta, a nakon što se tražitelj izvršenja usprotivio prigovoru treće osobe, Općinski sud je donio Zaključak broj 063-0-Ip-08-000 076 od 27. januara 2009. godine kojim je uputio apelanta da svoja prava u pogledu imovine i drugih prava ostvaruje u parnici u skladu sa članom 52. stav 1. ZIP-a. Sud je na kraju zaključio da upućivanje trećih osoba na parnicu u skladu sa odredbom člana 53. stav 1. ZIP ne sprječava provođenje izvršenja niti ostvarivanje potraživanja tražitelja izvršenja. Prema navodima apelacije i dokumentaciji priloženoj uz apelaciju, apelant je 23. februara 2009. godine tužbom pokrenuo parnični postupak pred Općinskim sudom međutim, Ustavnom sudu nije dostavio eventualne odluke redovnih sudova u konkretnom parničnom postupku.
5. Zaključkom Općinskog suda broj 063-0-Ip-08 000 076 od 16. aprila 2009. godine je konstatovano da je provedeno izvršenje na licu mjesta, te da je tražitelj izvršenja uveden u posjed nekretnine koja je predmet izvršnog postupka.
6. Zaključkom Općinskog suda broj 063-0-Ip-08 000 076 od 23. aprila 2009. godine odbijen je zahtjev izvršenika i apelanta kojim su tražili otklanjanje nepravilnosti prilikom provođenja izvršenja od strane sudskog izvršitelja. Istim zaključkom Općinski sud je, sve provedene radnje sudskog izvršitelja provedene na licu mjesta na nekretnini koja je bila predmet izvršenja, potvrdio i ostavio na snazi.
7. Rješenjem Općinskog suda broj 063-0-Ip-08 000 076 od 23. aprila 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 008-0-Pž-09 000 006 od 22. jula 2009. godine, odbijen je prijedlog apelanta za povrat u pređašnje stanje. U obrazloženju Općinskog suda je navedeno da je u skladu sa članom 14. stav 2. ZIP povrat u pređašnje stanje dozvoljen samo zbog propuštanja roka za prigovor i žalbu na rješenje o izvršenju. Dalje se navodi da je apelant nakon što je izjavio prigovor treće osobe zaključkom suda upućen da svoja prava ostvaruje u parnici, te da do dana provođenja izvršenja na licu mjesta (16. april 2009. godine) nije dostavio dokaz na osnovu kojeg bi sud mogao odgoditi izvršenje u skladu sa članom 53. ZIP-a. U obrazloženju Kantonalnog suda se navodi da je prvostepeni sud pravilno odlučio kada je odbio apelantov prijedlog za povrat u pređašnje stanje jer apelant nije propustio rokove predviđene članom 14. stav 2. ZIP-a. Također, neosnovan je prigovor apelanta da je prvostepeni sud odlučivao mimo njegovog zahtjeva, kojim je apelant tražio da se otkloni nepravilnost prilikom provođenja izvršenja na licu mjesta na način što će se ukinuti sve provedene radnje od strane sudskog izvršitelja i odrediti ročište za povrat u pređašnje stanje radi vraćanja učesnika postupka u posjed imovine. Naime, prvostepeni sud je pravilno odlučio samo o povratu u pređašnje stanje radi vraćanja imovine, posebno kada se ima u vidu da je o apelantovom zahtjevu koji se odnosi na nepravilnost provedenih radnji sudskog izvršitelja sud odlučio u posebnom zaključku od 23. aprila 2009. godine.
8. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; U odnosu na zaključak Općinskog suda broj 063-0-Ip-08 000 076 od 16. aprila 2009. godine, koji je potvrđen zaključkom Općinskog suda broj 063-0-Ip-08 000 076 od 23. aprila 2009. godine
10. S obzirom da apelant, u ovom dijelu apelacije, osporava odluke Općinskog suda koje su donesene u izvršnom postupku, u kojem je apelant bio u ulozi trećeg lica, Ustavni sud prvenstveno treba odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta, u smislu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije .
11. S tim uvezi Ustavni sud zapaža da je u predmetnom postupku provedeno izvršenje pravosnažne sudske odluke u kojoj su utvrđena građanska prava i obaveze drugih lica-tužioca i tuženog, odnosno tražitelja izvršenja i izvršenika. Pri tome sudovi su utvrdili da apelant nije pravni sljednik tražitelja izvršenja, te su odbili prigovor izvršenika da je izvršenje provedeno tako što je predmet izvršenja predat apelantu. Pored navedenog, Ustavni sud zapaža da apelant, kao treće lice, u predmetnom izvršnom postupku nije uspio dokazati da se izvršenje provodi na njegovoj imovini. Ustavni sud naročito zapaža da je apelant u skladu sa relevantnim odredbama ZIP-a zaključkom Općinskog suda broj 063-0-Ip-08-000 076 od 27. januara 2009. godine upućen da svoja prava ostvaruje u parnici, te da do dana provođenja izvršenja na licu mjesta (16. april 2009. godine) nije dostavio sudu dokaz na osnovu kojeg bi sud mogao odgoditi izvršenje u skladu sa članom 53. ZIP-a. Prema tome, Ustavni sud konstatuje da u predmetnom izvršnom postupku nisu utvrđivana građanska prava i obaveze apelanta. Ustavni sud ističe da će o građanskim pravima i obavezama apelanta u vezi predmetne nekretnine biti odlučeno u parničnom postupku koji je, prema navodima apelacije i dokumentaciji dostavljenoj Ustavnom sudu, apelant 23. februara 2009. godine, pokrenuo pred Općinskim sudom i koji je prema stanju spisa u toku.
12. Ustavni sud zaključuje da u izvršnom postupku koji je okončan osporenim zaključkom Općinskog suda broj 063-0-Ip-08 000 076 od 16. aprila 2009. godine, koji je potvrđen zaključkom Općinskog suda broj 063-0-Ip-08 000 076 od 23. aprila 2009. godine nisu utvrđena građanska prava i obaveze apelanta, te da apelant u odnosu na taj postupak ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
13. Apelant navodi da je osporenim odlukama Općinskog suda povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Prilikom razmatranja da li je povrijeđen član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud najprije mora utvrditi ima li apelant «imovinu» u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
14. Ustavni sud ukazuje na to da riječ «imovina», u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju uključuje širok obim imovinskih interesa koji predstavljaju određenu ekonomsku vrijednost (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 14/00 od 4. aprila 2001. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 33/01). Nadalje, prema jurisprudenciji Evropskog suda za ljudska prava, «imovina» koja se štiti može biti samo «postojeća imovina» (vidi Evropski sud za ljudska prava, Van der Mussele, presuda od 23. novembra 1983. godine, serija A, broj 70, tačka 48) ili barem imovina za koju apelant ima «opravdano očekivanje» da će je dobiti (vidi Evropski sud za ljudska prava, Pine Valley Developments Ltd i drugi, presuda od 29. novembra 1995. godine, serija A, broj 332, tačka 31). Ustavni sud zapaža da u konkretnom izvršnom postupku, u kojem se pojavljuje kao treće lice, apelant nije dokazao da predmet izvršenja predstavlja njegovu postojeću imovinu, niti da ima opravdano očekivanje da će je steći jer nije dostavio nadležnom sudu dokaz da je pokrenuo parnicu za zaštitu svojih prava u odnosu na predmetnu nekretninu. Stoga se navodi apelanta, u ovom dijelu apelacije, u vezi povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
U odnosu na rješenje Općinskog suda broj 063-0-Ip-08 000 076 od 23. aprila 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 008-0-Pž-09 000 006 od 22. jula 2009. godine
15. U odnosu na dio apelacije kojim se osporava rješenje Općinskog suda broj 063-0-Ip-08 000 076 od 23. aprila 2009. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda broj 008-0-Pž-09 000 006 od 22. jula 2009. godine, a kojim je odbijen prijedlog apelanta za povrat u pređašnje stanje, Ustavni sud ističe da prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud dosljedno podržava, postupak po prijedlogu za povrat u prijašnje stanje ne uživa zaštitu prava na pravično suđenje, jer se u tom postupku odlučuje samo o ispunjenosti zakonskih uslova da se dozvoli povrat u prijašnje stanje, a ne o meritumu zahtjeva, odnosno o građanskim pravima i obavezama u smislu prava na pravično suđenje.
16. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je apelacija i u ovom dijelu u odnosu na prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije takođe ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine
17. Imajući u vidu stav Ustavnog suda da se u postupku po zahtjevu za povrat u prijašnje stanje nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu iz iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju
18. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
20. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Prof. dr. Miodrag Simović