Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1292/11 (M. B., Ž. B., R. B. i R. B.)

Odluka donesena 12. 05. 2011.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1292/11

Apelacija

Odluka o dopustivosti

12. 05. 2011.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine, u predmetu broj AP-1292/11, rješavajući apelaciju Milene Buhe i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milene Buhe, Željka Buhe, Radenka Buhe i Radmile Barićak podnesena zbog nodlučivanja o njihovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete od 13. juna 2008. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Milena Buha, Željko Buha, Radenko Buha i Radmila Barićak (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Beograda, Republika Srbija, podnijeli su 15. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nodlučivanja o njihovom zahtjevu za naknadu nematerijalne štete od 13. juna 2008. godine.

2. Apelanti navode da su 13. juna 2008. godine podnijeli zahtjev „Opštinskom javnom pravobranilaštvu u Sarajevu“ za naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova uslijed smrti člana njihove porodice, Mirka Buhe, koji je 14. januara 1994. godine, nakon mučenja i fizičkog zlostavljanja od strane „pripadnika vojnih i policijskih oružanih djelatnika“, lišen života u svom stanu u Sarajevu, nakon čega je sahranjen na groblju „Lav“, a potom su njegovi posmrtni ostaci nakon dugotrajnog postupka identifikacije predati porodici radi sahrane u Beogradu.

3. Apelanti se žale da je od podnošenja predmetnog zahtjeva prošlo skoro tri godine, a da nisu dobili nikakvo obavještenje od „državnog tijela“ kojem su se obratili sa svojim zahtjevom, zbog čega smatraju da je protekao razuman rok za postupanje po njihovom zahtjevu. Iz navoda apelacije proizilazi da se apelanti žale da im je usljed neodlučivanja o zahtjevu za naknadu nematerijalne štete povrijeđeno pravo na zabranu zabranu mučenja ili nečovječnog ili ponižavajućeg tretmena iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju da dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluk, kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta), ne može se smatrati konačnom, a pravni lijek iscrpljenim. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

6. Apelanti navode da su podnijeli zahtjev „Opštinskom javnom pravobranilaštvu u Sarajevu“ za naknadu nematerijalne štete zbog pretrpljenih duševnih bolova uslijed smrti člana njihove porodice. Međutim, Ustavni sud zapaža da apelanti u konkretnom slučaju nisu pokrenuli nikakav postupak radi naknade štete pred nadležnim organom, odnosno nadležnim sudom u skladu sa Zakonom o parničnom postupku, kako bi došli do konačne odluke, koja bi bila predmet pobijanja pred Ustavnim sudom, odnosno nisu iscrpili efektivne pravne lijekove u smislu člana 16. stav. 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelanti nisu iscrpili pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1292/11 (M. B., Ž. B., R. B. i R. B.) | Sudska praksa | Aktio