Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1399/11 (L. P.)
Odluka donesena 12. 05. 2011.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1399/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 05. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine, u predmetu broj AP-1399/11, rješavajući apelaciju Ljube Predojevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ljube Predojevića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci broj 72 0 Mal 001507 10 Gz od 18. januara 2011. godine i Rješenja Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 Mal 001507 03 Mal od 6. februara 2010.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Ljubo Predojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zagreba, Republika Hrvatska, podnio je 21. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 Mal 001507 10 Gz od 18. januara 2011. godine i Rješenja Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 Mal 001507 03 Mal od 6. februara 2010. godine.
2. Osnovni sud je u parničnom postupku koji se vodi pred tim sudom po tužbi NLB Razvojna banka AD Banja Luka protiv apelanta radi isplate duga, donio Rješenje broj 72 0 Mal 001507 03 Mal od 6. februara 2010. godine, potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 72 0 Mal 001507 10 Gz od 18. januara 2011. godine, kojim je odbio apelantov prijedlog da se oglasi mjesno nenadležnim za suđenje u predmetnoj pravnoj stvari.
3. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
5. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud, prvenstveno, odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
6. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sud podržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.
7. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenja donesena u postupku u kojem su redovni sudovi odbili njegov prigovor mjesne nenadležnosti Osnovnog suda u predmetnom parničnom postupku. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u postupku u kojem su donesena osporena rješenja utvrđivala samo osnovanost apelantovog prigovora mjesne nenadležnosti. Dakle, iz navedenog proizilazi da se osporenim odlukama nije odlučivao o «apelantovim građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje. Ustavni sud zapaža da će se o apelantovim građanskim pravima i obavezama odlučiti u parničnom postupku koji se vodi pred tim sudom po tužbi NLB Razvojna banka AD Banja Luka protiv apelanta, u okviru kojeg su donesena osporena rješenja, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Takođe, Ustavni sud zaključuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo o apelantovom pravu na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, već se odlučivalo o apelantovom prigovoru mjesne nenadležnosti Osnovnog suda. Stoga, iz navedenih razloga proizilazi da je predmetna apelacija i u odnosu na član II/3.k) ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović