Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1416/11 (S.V.)
Odluka donesena 12. 05. 2011.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1416/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 05. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine, u predmetu broj AP-1416/11, rješavajući apelaciju S.V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S.V. podnesena protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine br. S1 3 P 001761 11 Gz od 17.
januara 2011. godine i S1 3 P 001761 09 P od 12. novembra 2010.
godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. S.V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, koga zastupa Predrag Herbez, advokat iz Banje Luke, podnio je 23. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) br. S1 3 P 001761 11 Gz od 17. januara 2011. godine i S1 3 P 001761 09 P od 12. novembra 2010. godine.
2. Apelant 21. avgusta 2009. godine podnio tužbu Sudu BiH protiv Bosne i Hercegovine- Uprave za indirektno oporezivanje Banja Luka (u daljnjem tekstu: tužena) sa zahtjevom da se tužena obaveže da odluči o njegovom radno-pravnom statusu u roku od 15 dana. Postupajući po nalogu suda, apelant je predmetnu tužbu uredio tako što je zatražio da sud donese presudu kojom će obaveziti tuženu da ga primi na rad i sa njim zaključi ugovor o radu, te ga rasporedi na poslove koji odgovaraju njegovim stručnim i radnim sposobnostima.
3. Sud BiH je Rješenjem broj S1 3 P 001761 09 P od 12. novembra 2010. godine, potvrđenim Rješenjem broj S1 3 P 001761 11 Gz od 17. januara 2011. godine, odbacio njegovu tužbu kao nedopuštenu zbog toga što se radi o pravosnažno presuđenoj stvari.
4. Naime, Sud BiH je konstatovao da je taj sud, odlučujući o tužbi koju je apelant ranije podnio protiv tužene, donio Presudu broj P-420/05 od 24. januara 2007. godine, potvrđenu Presudom istog suda broj GŽ-33/07 od 15. jula 2008. godine, kojom je poništio Rješenja tužene br. 34-7122-1/04 od 8. februara 2005. godine i 01-34-2448-311 od 25. februara 2005. godine, dok je odbio apelantov tužbeni zahtjev da se obaveže tužena da ga vrati na rad i rasporedi na poslove na kojima je radio ili druge odgovarajuće poslove. Nadalje, konstatovao je da je apelant nakon toga podnio predmetnu tužbu kojom je zatražio da sud donese presudu kojom će obaveziti tuženu da ga primi na rad i sa njim zaključi ugovor o radu, te ga rasporedi na poslove koji odgovaraju njegovim stručnim i radnim sposobnostima, a koju upravo zasnovao na pravosnažnoj Presudi broj P-420/05 od 24. januara 2007. godine, navodeći da su poništenjem gore navedenih rješenja tužene poništene i sve pravne posljedice koje su ta rješenja prouzrokovala, te da njegov radno pravni status nije određen. Shodno tome, Sud BiH je zaključio da se u konkretnom slučaju radi o suštinski istom tužbenom zahtjevu o kojem je već odlučeno pravosnažnom Presudom broj P-420/05 od 24. januara 2007. godine, zbog čega je odlučio kao u izreci rješenja.
5. Apelant smatra da se u konkretnom slučaju radi o dva različita tužbena zahtjeva, te da je Sud BiH donošenjem rješenja kojim je njegova tužba odbačena kao nedopuštena zbog toga što se radi o pravosnažno presuđenoj stvar povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.“
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. S obzirom na to da apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije, potrebno je da Ustavni sud, prvenstveno, odgovori na pitanje da li predmetni postupak uživa zaštitu člana 6. stav 1 Evropske konvencije, odnosno člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine.
8. U vezi s tim, Ustavni sud se poziva na praksu Evropskog suda za ljudska prava, prema kojoj je odgovor na pitanje, da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje: «da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Evropskog suda za ljudska prava Tre Traktorer Aktiebolag od 17. jula 1989. godine stav 41; kao i H. protiv Francuske od 24. oktobra 1989. godine stav 47.). Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda za ljudska prava, koju Ustavni sudpodržava, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka, bila odlučujuća za utvrđivanje apelantovih građanskih prava i obaveza.
9. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenja donesena u postupku u kojem su se redovni sudovi odbacili njegovu tužbu kao nedopuštenu zbog toga što se radi o pravosnažno presuđenoj stvari. Shodno tome, Ustavni sud zaključuje da se u predmetnom postupku utvrđivala samo procesna dopustivost predmetne tužbe. Dakle, iz navedenog proizilazi da se osporenim odlukama nije odlučivao o «apelantovim građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović