Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1425/11 (I. I. i I. I.)
Odluka donesena 12. 05. 2011.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1425/11
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 05. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine, u predmetu broj AP-1425/11, rješavajući apelaciju Irnisa Ibrulja i Irme Ibrulj, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Irnisa Ibrulja i Irme Ibrulj podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 63 0 P 002647 10 Rev od 7. decembra 2010. godine, Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 002647 10 Gž2 od 9. marta 2010. godine i Presude Općinskog suda u Ljubuškom broj 63 0 P 002647 08 P 2 od 18. januara 2010. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Irnis Ibrulj i Irma Ibrulj (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zagreba, koje zastupa Jasmin Mutapčić, advokat iz Zenice, podnijeli su 24. marta 2011. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 63 0 P 002647 10 Rev od 7. decembra 2010. godine, Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 63 0 P 002647 10 Gž2 od 9. marta 2010. godine i Presude Općinskog suda u Ljubuškom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 63 0 P 002647 08 P 2 od 18. januara 2010. godine. Apelanti su 8. aprila 2011. godine dostavili Ustavnom sudu dopunu apelacije.
2. Općinski sud je, odlučujući o tužbi koju je tužiteljica T.D. podnijela protiv apelanata kao tuženih, donio Presudu Općinskog suda broj 63 0 P 002647 08 P 2 od 18. januara 2010. godine, potvrđenu Presudom Kantonalnog suda broj 63 0 P 002647 10 Gž2 od 9. marta 2010. godine, kojom je utvrdio postojanje vanbračne zajednice tužiteljice T.D. i umrog H.I., koja je trajala kontinuirano od juna mjeseca 1999. godine, pa do smrti H.I. 19. oktobra 2008. godine, dok je u ostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelice, te je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. Prema stanju spisa, apelanti su 7. aprila 2010. godine izjavili reviziju protiv Presude Kantonalnog suda broj 63 0 P 002647 10 Gž2 od 9. marta 2010. godine. Vrhovni sud je Rješenjem broj 63 0 P 002647 10 Rev od 7. decembra 2010. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu, uz obrazloženje da vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM, te da je, shodno tome, revizija nedopuštena na osnovu člana 237. stava 2. člana Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), kao i da u konkretnom slučaju nema uslova za primjenu člana 237. stav 3. ZPP-a, pa je primjenom člana 247. ZPP-a odlučio kao u izreci rješenja.
4. Apelanti se žale da im je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelanti moraju doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je djelotvoran da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelanti odlučuju o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelanti nisu ispoštovali formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine
7. Apelanti su protiv Presude Kantonalnog suda broj 63 0 P 002647 10 Gž2 od 9. marta 2010. godine izjavili reviziju, ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda broj 63 0 P 002647 10 Rev od 7. decembra 2010. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. S toga proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj 63 0 P 002647 10 Gž2 od 9. marta 2010. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantima dostavljena osporena Presuda Kantonalnog suda broj 63 0 P 002647 10 Gž2 od 9. marta 2010. godine, s obzirom da su apelanti 7. aprila 2010. godine izjavili reviziju protiv te presude, pa se podrazumjeva da su navedenu presudu morlai primiti prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 24. marta 2011. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelanti podnesu apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović