Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1604/10 (V. V.)
Odluka donesena 12. 05. 2011.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1604/10
Apelacija
Odluka o dopustivosti
12. 05. 2011.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednik Miodrag Simović, potpredsjednice Valerija Galić i Seada Palavrić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 12. maja 2011. godine, u predmetu broj AP-1604/10, rješavajući apelaciju Vlatka Veića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05, 64/08 i 51/09), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vlatka Veića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Livnu, broj 010-0-Gž-08-000663 od 1. marta 2010. godine i presude Općinskog suda u Livnu, Odjeljenje suda u Tomislavgradu, broj 068-2-P-07-000641 od 30. juna 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Vlatko Veić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, kojeg zastupa Predrag Kelava, advokat iz Tomislavgrada, podnio je 4. maja 2010. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 010-0-Gž-08-000663 od 1. marta 2010. godine i presude Općinskog suda u Livnu, Odjeljenje suda u Tomislavgradu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 068-2-P-07-000641 od 30. juna 2008. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj 068-2-P-07-000641 od 30. juna 2008. godine, obavezana je Vlada Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu isplati na ime razlike neisplaćene plaće novčane iznose na način preciziran izrekom prvostepene presude. Istom presudom utvrđeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Ujedno je apelant odbijen sa viškom tužbenog zahtjeva, a kojim je tražio da se ponište rješenja tužene, broj 04-34-4-7.2-41/ 03 od 8. aprila 2003. godine i broj 04-34-5-4275/03 od 2. juna 2003. godine, te da se naloži tuženoj da apelanta vrati na radno mjesto na kojem je radio prije stavljanja na raspolaganje ili na drugo odgovarajuće radno mjesto, kao i da se tuženoj naloži da apelantu isplati razliku neisplaćene plaće za decembar 1999. godine, te mjesece od januara do maja 2000. godine u iznosu od po 543,30 KM, sve sa zakonskim zateznim kamatama od dana dospijeća pa do isplate svakog mjesečnog obroka neisplaćene plaće.
3. Presudom Kantonalnog suda, broj 010-0-Gž-08-000663 od 1. marta 2010. godine, žalba apelanta je odbijena a žalba tužene djelomično uvažena na način da je tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće za period od juna do decembra 2000. godine odbijen, te je ujedno preinačena odluka o troškovima postupka tako da je tužena obavezana apelantu naknaditi troškove postupka u iznosu od 740,00 KM, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
4. Ustavni sud zapaža da je tužena protiv drugostepene presude Kantonalnog suda, broj 010-0- Gž-08-000663 od 1. marta 2010. godine, izjavila reviziju, Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) a da pri tome apelant nije skladu sa članom 19. stav
5. Pravila Ustavnog suda obavijestio Ustavni sud da je postupak po izjavljenoj reviziji okončan.
5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena;
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. U konkretnom slučaju, postupak o predmetu apelacije je, nakon izjavljene revizije, u toku, a prema stanju spisa Vrhovni sud još nije donio odluku o reviziji.
9. Član 237. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi:
Član 237.
(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude.
(2) Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM.
(3) Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.
10. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u slučaju apelanta, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Prof. dr. Miodrag Simović